Anonimni mail zapalio Općinu: što se zapravo događa u vrtiću Roda?

Kad su se prije tri godine u Ruščici otvorila vrata vrtića Roda, činilo se da je Općina Klakar konačno zatvorila poglavlje dugih lista čekanja i vječnih molbi roditelja koji su djecu morali voziti kilometrima dalje. Danas, međutim, ista ta Roda ponovno puni naslovnice – ali ne zbog presijecanja vrpce, nego zbog jedne neugodne rečenice koja se sve glasnije ponavlja: „Cijena raste, a objašnjenja nema.“

Priča je do lokalnih medija stigla s anonimne adrese s nazivom „roditelji DVRoda“. E-mail pun ogorčenja, tvrdnji i pitanja poslan je u svim smjerovima, s premisom da „Općina šuti“ i da roditelji nemaju gdje potražiti informacije. Iako pošiljatelj nije htio otkriti identitet, tema je bila previše ozbiljna da bi se gurnula pod tepih, pa smo odmah kontaktirali načelnika Tomislava Pendića. Za razliku od autora pisma, on se predstavio.

S druge strane telefona dočekao nas je načelnik koji nije bježao od teme. Detaljno je objasnio situaciju, a potom sve ponovio i pisanim putem – računajući, kako kaže, da transparentnost ide u korist i roditeljima i samoj Općini.

Problem je nastao zbog jednostavne računice: vrtić ima mjesta za tridesetero djece, a unutra je njih – četrdeset i petero. Ministarstvo je ove godine jasno poručilo da novih upisa nema dok se broj ne uskladi sa standardima. Istovremeno, rastu plaće djelatnika, a time i ukupni troškovi ustanove, što znači da dosadašnji cjenici više nisu održivi.

Uz sve to, dosadašnji model plaćanja po razredima prestaje vrijediti, a nova cijena – 220 eura za prvo dijete – vrijedit će za sve. Ekonomska cijena rada vrtića od 2026. penje se na 427 eura, a razliku će pokrivati Općina. I tu počinje ono što je u roditeljskom pismu izazvalo najviše negodovanja: smatraju da je cijena previsoka, komunikacija preslaba, a usluga nedovoljno kvalitetna.

Roditelji tvrde da u njihovom vrtiću djeca imaju znatno manje aktivnosti nego u drugim ustanovama, da se i dalje donose higijenske potrepštine, da se program ne mijenja, a da je svakodnevica uglavnom svedena na boravak u prostoru i povremeni izlazak u selo. Uz sve to, ljuti ih činjenica da, kako kažu, „nitko danima ne odgovara na mailove“, a tek im je naknadno postalo jasno da Općina ne želi razgovarati s anonimnim predstavnicima, nego s roditeljima koji iza svojih zahtjeva stoje imenom i prezimenom.

Najviše bure izazvale su izvučene rečenice pripisane načelniku, poput „Vrtić je skupa igračka“ ili „Kome je skupo, neka ispiše dijete“. Pendić tvrdi da su rečenice izvučene iz konteksta vijećničke rasprave, i da u zapisniku sjednice stoji sasvim drugačiji okvir u kojem su izgovorene. U razgovoru za portal, ironično zaključuje:

– Ako je netko odlučio sažeti cijelu financijsku konstrukciju u jednu rečenicu i pritom je još okrenuti naglavačke, onda naravno zvuči grubo. Ali nije sporno da je predškolski sustav skup; sporno je to što se od jedne usputne opaske radi slika kao da roditeljima želimo zatvoriti vrata. To jednostavno nije točno.

A troškovi, prema njemu, govore sami za sebe. Samo za listopad, plaće djelatnika i dodatni izdaci premašili su 21 tisuću eura, uz izvanredna održavanja, sistematske preglede, IT opremu i sve ono što vrtić zahtijeva. U prosincu slijede božićnice, darovi za djecu djelatnika i ponovno više od 21 tisuće eura u jednome mjesecu. Kad se zbroje godišnji troškovi, proračun to osjeća ozbiljnije nego što roditelji možda misle – pogotovo nakon što je općina, zbog državnih poreznih izmjena, ove godine morala vratiti 154 tisuće eura.

Unatoč tome, Klakar i dalje sufinancira i one roditelje čija su djeca upisana u druge vrtiće – 50 eura po djetetu mjesečno – premda takva praksa nije uobičajena ni među financijski jačim općinama.

Najveća roditeljska sumnja – da će kroz poskupljenje zapravo sami financirati proširenje vrtića – također je naišla na odgovore. Proširenje je u fazi realizacije, projekt je vrijedan 243.844,88 eura, a financira se kombinacijom EU sredstava, općinskog proračuna i dodatnog sufinanciranja Ministarstva. Načelnik tvrdi:

– Niti je istina da roditelji financiraju proširenje, niti će to ikada biti model rada. Vrtić se širi iz različitih izvora, ali ne preko tuđih novčanika. Ako smo išta dokazali dosad, onda je to da se obaveze rješavaju transparentno i bez pritiska na roditelje.

U konačnici, dok roditelji traže bolju uslugu, više aktivnosti i otvoreniji dijalog, Općina sve obrazlaže zakonskim obavezama, rastom troškova i planiranim širenjem kapaciteta. Činjenica da se o svemu razgovara preko anonimnih e-mail adresa vrlo vjerojatno ne pomaže nikome.

Za kraj, važno je naglasiti da nam je općina dostavila i cjelovite priloge – odluke, dopise i zapisnike – kojima demantira dio tvrdnji iz roditeljskog pisma te stoji iza svojih objašnjenja.