Srbija se umirit ne može

 Prijevremeni parlamentarni izbori u Srbiji su potvrdili – Napredna Stranka na čelu s Aleksandrom Vučićem i dalje će suvereno vladati Srbijom uz pomoć svojih koalicijskih partnera. Inače rezultati su poprilično zanimljivi – NS Aleksandra Vučića, inače mlade nade Vojislava Šešelja iz nekih bivših dana, uvjerljivo je uzela najviše glasova, slijedi Socijalistička Partija Srbije (Miloševićeva stranka), Srpska Radikalna Srbija (stranka Vojvode Šešelja, nedavno aboliranog četnika) i na kraju Demokratska Stranka (ona Đinđićeva, ne Koštuničina). Nove demokratske stranke Borisa Tadića koja je u koaliciji s Ligom Socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka nema ni na mapi, tako da je BoTa doživio sudbinu svog hrvatskog kolege iz doba dok su u isto vrijeme bili predsjednici - Ive Josipovića koji je od nekad najpopularnijeg političara postao totalni politički anonimus.
No, osim rezultata izbora koji su potvrdili Vučića kao malog srpskog Putina i produljili mu vladavinu do „okončanja nužnih reformi“, zanimljiva je cijela priča oko srpskih izbora.

Naime, u Srbiji uopće nije bilo potrebe za prijevremenim izborima – Vučić je imao većinu u parlamentu koja je bez ikakvih problema mogla izglasati bilo koji zakon njegove vlade. Čak nije ni bilo ni nikakve političke nestabilnosti, osim sporadičnih nesuglasica s Dačićevom Socijalističkom Partijom, a uostalom i u Miloševićevo doba uvijek su postojale nekakve trzavice između radikala i socijalista – tek tako da ih ima, uostalom sam je Milošević rekao da mu je Šešelj omiljeni „oporbenjak“ s kojim je rado formirao vlast.

Vučić je izgradio jaku partiju sa širokom mrežom aktivista, ili botova kako ih nazivaju u srpskom Internet žargonu koji su po starom prokušanom balkanskom receptu tu da lobiraju, zapošljavaju i osiguravaju glasove. Priča se tako još i u Srbiji (a mora da su to priče belosvetski plaćenici i zlobnici) da se za NS glasovalo po principu zvanom „Bugarski voz“ – aktivisti bi biračima osigurali unaprijed zaokružene listiće, a ovi bi vratili prazne listiće koje bi uzeli od povjerenstva na biralištu.

No, kakvu je Srbiju Srbija izabrala? Dakle: reformirane četnike ne europskom putu, revidiranog četničkog anti-fašizma (jer, znate, Draža Mihajlović je spašavao američke pilote i borio se protiv Nemaca i domaći izdajnici-boljševici). No, i takav anti-fašizam u Srbiji prolazi, dok je u Hrvatskoj antifašizam postao tek profesionalna jugonostagija. Srbija je ipak, na evropskom putu.

Onda su tu socijalisti, Miloševićevi komunisti, mentalni sklop zaboravljen i u Bjelorusiji. Naći će i oni svoje mjesto u Vladi Srbije. E, onda je tu zvezda haškog YouTubea, vojvoda bez portfelja Vojislav Šešelj, manijakalni psihopat genijalnog uma, ideološki i politički otac premijera Vučića. Jer znate, ideologija koja počiva na granici Vivovitica-Kavovac-Kavobag je, legitimno političko opredelenje (potvrdio Međunarodni sud u Den Haagu).

I pita se čovjek, kako je to Srbija od gospodina Đinđića došla do ovdje? Kako je to Draža Mihajlović revidiran kao antifašist i heroj, a problem je Budakova ulica u Brodu (koja bi, uzgred budi rečeno, mogla i promijeniti to ime)?
Problem je zapravo vrlo jednostavan. Dobar dio Srbije u nedjelju je ostao kod kuće i jednostavno još jednom propustio priliku Srbiji dati možda normalan put. No znate kako dolazi do grijeha: mišlju, riječju, djelom i propustom. Da, propustom. Što bi rekao panonski mornar Balašević – krivi smo mi što smo se sklanjali.
Imajte to na umu i vi pred naše iduće izbore.

Foto: Prinstcreen CNN