Novo ruho Europe

 Ovih dana, svjedoci smo pristizanja tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana. Jedan dio Europe im je pružio dobrodošlicu, a drugi dio još jednu agoniju od koje pokušavaju pobjeći.

Jedna od zemalja koja im je pružila dobrodošlicu je i Njemačka koja je odlučila prihvatiti 31.443 izbjeglica. Od travnja 2011.godine, Njemačka je obradila gotovo 100 000 zahtjeva za prihvaćanje azilanata. Sve to zvuči divno kada uzmemo u obzir humanitarnu krizu koja pogađa Bliski istok.

U nedostatku ozbiljnog suprostavljanja zapadnih sila ISIL-u, on je protjerao milijune ljudi iz Sirije, Afganistana i Iraka, pretvarajući sve u kaos. No, prije nego li Zapad priključi muslimanske imigrante u svoje vene, trebalo bi postaviti ova dva pitanja: 1. Zašto je baš sada medijski fokus na humanitarnu krizu Bliskog istoka kada ona traje već duže vrijeme? 2. Tko su zapravo te izbjeglice?

Zašto fokus sada? Izbjeglička kriza u Europi se odvijala i tijekom prošle godine, ali tek se sada probila do glavnih vijesti. Jedna od vijesti koja se proširila brzinom svjetlosti je i fotografija trogodišnjeg utopljenog dječaka kojeg su morski valovi izbacili na obalu Turske. Saznali smo da su se dječakova majka i brat također utopili, dok je otac preživio.
Fotografija u trenutku slama srca. Ali gdje su fotografije ugušene sirijske djece kada je američki predsjednik Obama proglasio “Crvenu crtu”? Gdje su sve fotografije beba odrubljenih glava od strane ISIL-a? Zašto je baš ta fotografija zauzela sve naslovnice?
Odgovor: Ovom se fotografijom “zahtijeva” od Europe da primi više muslimanskih izbjeglica s Bliskog istoka u svoju sredinu, bez rješavanja bilo kojeg od temeljnih problema njihovog izbjeglištva.

Tko su te izbjeglice? Prihvaćanje izbjeglica bi svima bilo lakše kada bi znali da je njihov plan asimilacija u zapadnjačko civilizirano društvo i ako znamo da su te izbjeglice uistinu žrtve radikalnih muslimanskih zločina. Nažalost, ne znamo. Možemo se samo nadati tome. Sumnju budi i činjenica da velike muslimanske zemlje koje graniče sa Sirijom, odbijaju izbjeglice, osim Alžira i Egipta. Slike izbjeglica koje preplavljuju svijet pokazuju nesrazmjeran broj muškaraca. Prema Komisiji za ljudska prava Ujedinjenih naroda samo 13% izbjeglica su žene, 15% djeca, a čak 72% muškarci.

Turska je prihvatila gotovo dva milijuna izbjeglica, u skladu s pravilima Ujedinjenih naroda i veliku većinu drži u izbjegličkim logorima. Jordan, Irak i Libanon su prihvatili stotine tisuća izbjeglica, ali s obzirom da graniče s kaotičnom Sirijom, nemaju previše izbora po tom pitanju. Iran nije prihvatio izbjeglice. Niti su Pakistan, Indonezija ili deseci bilo kojih drugi država koje su članice Organizacije islamske suradnje. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt i Baherin su jasno rekli svoje NE izbjeglicama i kao glavni razlog naveli strah od terorista koji se nalaze među izbjeglicama.

Europa s prihvaćanjem izbjeglica definitivno poprima novo ruho. Čak je i Angela Merkel, koja je pružila najveću dobrodošlicu izbjeglicama izjavila: “Ono što se trenutno događa je nešto što će zaokupirati i promijeniti našu zemlju u narednim godinama.”

Ovom humanitarnom problemu ne smijemo okrenuti leđa. No, kako će se sve to odraziti na ekonomiju Zapada, kulturu i sigurnost građana? Umjesto žurenja u odobravanju azila za stotine tisuća bezimenih sirijskih izbjeglica, zapadni svijet treba tražiti rješenja za rješavanje krize na Bliskom istoku, te pozvati sve zemlje koje su članice Organizacije islamske suradnje da surađuju u prihvaćanju izbjeglica.

Autor: Mia Radovanović/studentski rad

Foto: Youtube screenshot