Frontman i glavni vokal o albumu Divljeg dječaka i autorstvu
Marko Mršić gitarist je i glavni vokal brodskog Divljeg dječaka, DJ i član glazbenog sastava za svadbe i druge proslave, a kada se ne bavi glazbom studira na Učiteljskom studiju u Slavonskom Brodu.
S glazbom su ga upoznali roditelji, no kaže kako je prvobitno ipak bio više zagrijan za nogomet koji je aktivno trenirao u osnovnoj školi. Kada je otkrio gitaru počeo se zamišljati kao pjevač i gitarist koji pjeva i svira ono što napiše. 2015. godine Divlji dječak započinje svoj glazbeni put obradom Bajagina hita Kad hodaš. Gotovo 100 tisuća reakcija slušatelja dečkima su dale dodatan vjetar u leđa, no Marko kaže kako ne mogu uzeti potpune zasluge – ipak su obradili već postojeći veliki hit. Aranžman za nekoliko njihovih pjesama (Ja kažem da i Opet u mraku) radio je Toni Lović, gitarist Zabranjenog pušenja.
– Toni Lović je vrsni profesionalac i za njega imam samo riječi pohvale i zahvale – ističe Marko.
Koga si vidio kao glazbeni uzor u tinejdžerskim danima, a koga danas?
– Glavni uzor iz tinejdžerskih dana mi je Branimir Štulić. Danas ga jednako poštujem kao i tad, možda i više jer sad malo više i razumijem njegove pjesme. Ne mogu reći da mi je danas itko uzor jer shvaćam da to, barem u mojem slučaju, donosi i dozu fanatizma, a naposljetku i poistovjećivanja s određenim umjetnikom, što negativno utječe na vlastitu originalnost i autentičnost. Ne mislim da bismo Štulić i ja mogli odsvirati nešto zajedno, ali bih ga volio upoznati.
Čime se vodiš, ili bolje rečeno tko te vodi, u stvaranju – što glazbe, što samog teksta?
– Obično to budu neki iznenadni impulsi čiji su uzroci određena iskustva u mom životu. Još se uvijek nisam svjesno uspio dovesti u tu prvu fazu impulsa, ali sam je naučio prepoznati. Nakon te inicijalne faze dolazi izgradnja pjesme do najsitnijih detalja. U zadnje vrijeme, igrom slučaja, ono što me najviše nadahnjuje je ljubav.
Na koje si svoje autorsko djelo možda čak i najviše ponosan? Što bi svojom glazbom htio poručiti, kakve poruke šalješ?
– Na sva svoja djela sam jednako ponosan. Naravno, postoje neke draže i manje drage pjesme, ali radi izbjegavanja davanja sugestije budućim slušateljima, ostavit ću tu informaciju za sebe. Ne mislim da poručujem ništa precizno svojim slušateljima, a nije mi ni cilj oblikovati tuđe misli. Moje su pjesme međusobni odnos vlastite introspekcije i vanjskih podražaja. Zato mi je iznimno drago kada ih netko prihvati kao „svoje“.
Što bi rekao, što karakterizira vaš debitantski album, koji je, usput rečeno, od studenoga 2021. godine u prodaji?
Album „Od danas do sutra“ je spoj pjesama ljubavne i socijalne tematike s dozom mistike. Ne mogu još uvijek trezveno analizirati album u cijelosti. Vjerojatno ću s određenim vremenskim odmakom moći dati opisnu ocjenu, a možda i izdvojiti omiljenu pjesmu ili više njih.
Inače, u singlu Brod opjevan je upravo naš Slavonski Brod. Progovara se o okvirima u kojima Brođani žive, empatično i s nadom tumače se životi dijela hrvatskog društva i propituje kakva je njegova budućnost. Tek je za uočiti koliko je grad živopisan kada se promatraju one već svakodnevne radnje u pojedinim kadrovima: „Kud plovi ovaj Brod ja ne znam, ali znam njegov sam još“.
PRETHODNA VIJEST
