Kultura

Predstavljena peta knjiga Zvonimira Toldija „101 brodska priča“

Preksinoć u Radničkom domu

Autor: 035portal Datum objave: 14.01.2022. u 18:00

Predstavljena peta knjiga Zvonimira Toldija „101 brodska priča“

S petom knjigom prof. Zvonimira 'Brace' Toldija „101 brodska priča“ nastavljamo jednu zaista lijepu brodsku priču koja traje još od 1995. godine, kada je izašla prva knjiga ove serije. Svaka od tih knjiga čuva 101 priču, što znači da ih je do sada objavljeno 505. Promocija nove knjige održana je u Radničkom domu u organizaciji Posavske Hrvatske, Muzeja Brodskoga Posavlja i Folklornog ansambla Broda. Urednica je i ovaj put bila novinarka Dunja Vanić, a za grafički dizajn zaslužan je Matija Pleša.

Svaka je knjiga slično koncipirana. Govore o prošlosti Broda, odnosno svim slojevima društva- o trgovcima, balerinama, glazbenjacima, industrijalcima- o hrvatskom školstvu, o brodskoj Župi, brodskim industrijama itd. Zaista je prisutan jedan širok spektar priča u svakoj od njih, pa tako i u ovoj petoj. Ima ih jako puno koje su izlazile čak u nekoliko nastavaka, poput one o Ivi Brliću koja je izlazila u šest brojeva ili o Ireni Kolesar, prvoj hrvatskoj filmskoj glumici i zasigurno najpoznatijoj u svoje vrijeme, koja je rođena u Brodu i koja je napravila sjajnu glumačku karijeru ne samo na filmu, već i u kazalištu. Nadalje, tu se našla i priča u tri nastavka o veterinaru Zvonku Benčeviću koji je bio direktor pastuharne u Đakovu i mnogo radio na populariziranju lipicanaca, toliko da se za to zainteresirala čak i engleska kraljica koja je doputovala u Đakovo kako bi vidjela tu pastuharnu. Benčević je i osnivač Đakovačkih vezova te osnivač udruge Kolo jahača „Ljudevit Posavski“ koje je organiziralo trke konja na Vijušu i Poloju, gdje su bila izgrađena trkališta, od 1926. pa sve do 1932. godine. Tamo su dolazila najpoznatija grla iz cijele ondašnje Jugoslavije. Postojala je i kladionica, a na trke se odlazilo u najboljoj garderobi sa šeširima. Brod je u to vrijeme živio potpuno drugačijim životom nego danas.

Sve ove priče su kombinacija živoga govora od brojnih kazivača koje nalazim u Slavonskome Brodu, ali isto tako i od Brođana koji su odselili. Pronalazim ih čak i u Izraelu, Americi, Njemačkoj, Austriji te s njima uspostavljam suradnju jer su jedan dio naše povijesti ponijeli sa sobom. Često sam i u brodskom arhivu, u Institutu za povijest, naravno i u našem Muzeju, u Gradskoj knjižnici te kombinacijom informacija sa svih spomenutih strana i nastaju ove priče.

Osim ljudi, priče govore i o zanimljivim lokacijama, poput trgovine „Plavi 9“ koja je dobila naziv po prvom sportskom filmu o nogometašu koji je nosio broj '9' na leđima. Stekao je veliku popularnost, zbog čega su, u to vrijeme, čak i bomboni i čokolade dobivale naziv „Plavi 9“. Zanimljivo je izdvojiti i priču o Zdravljaku, restoranu u kojem ste mogli dobiti kiselo mlijeko, jogurt ili u kojem se prodavao prvi burek u Brodu, zatim priču o prvoj samoposluzi u Slavonskom Brodu, o Dingaču, popularnom lokalu koji se nalazio u Mesićevoj ulici, a u kojem se prodavalo čuveno Dingač vino s otoka Pelješca i pržene morske ribice te koji je bio jako posjećen 1950-ih godina.

Koliko će još priča biti, ne znam, ali ovako, u šali, znam reći da sam u Posavskoj Hrvatskoj tolike ispratio u mirovinu, a još uvijek sam tamo. Pisat ću sve dok ne ispratim i Marina Kovačevića i Dunju Vanić- našalio se prof. Toldi.

- Zahvaljujući prof. Zvonimiru Toldiju, godinama uživam čitajući i učeći o Brodu. Preko prekrasnih, zanimljivih i dubokih priča otkrivam stvari za koje prije nisam znala. Bude ih ponešto i smiješnih, ali i tužnih. No, moram reći da je Brod, zahvaljujući prof. Toldiju, iznjedrio toliko lijepih priča i detalja da je stvarno užitak živjeti u ovome gradu i upoznavati ga i kroz priče iz prošlosti. Sama promocija je protekla u iščitavanju nekih od priča jer poštujemo da se knjiga predstavi sama sobom. Dugo sam u ovome poslu, no oduvijek sam se divila profesorovom znanju, ali prije svega njegovoj spremnosti da ga podijeli. Kad god bi ga netko nešto upitao, uvijek bi odgovarao 'Čekaj, provjerit ću.' ili 'Imaš taj podatak tu i tu.'. Dakle, on prikuplja, ali i dijeli kroz svoj rad u Muzeju Brodskoga Posavlja, kroz novinske članke u Posavskoj Hrvatskoj, odnosno nekad u Brodskom listu, i sada kroz ove knjige. Ništa nije skupio samo za sebe, već da ostavi nama- govori urednica Dunja Vanić.

- Ponosan sam što sam prisustvovao ovome događaju, promociji knjige našeg legendarnog Brođanina za kojega mogu reći 'jednom muzealac, uvijek muzealac'. To je čovjek koji je cijeli svoj život službeno proboravio u Muzeju Brodskoga Posavlja, završivši svoju karijeru s najvišim muzejskim stupnjem kao muzejski savjetnik, dobitnik mnogobrojnih nagrada i čovjek koji je najzaslužniji za to da Etnografski odjel Muzeja bude bogat ovako kako i je, odnosno da broji na tisuće predmeta. Međutim, muzejski posao nije samo sakupljanje stvari, starih predmeta, nego i upravo ovo što čini prof. Toldi, a to je sakupljanje starih brodskih priča. To je jedan istraživački posao koji nas vraća u prošlost. Svaka ta priča je posebna i slojevita jer nam kazuje i kako je Brod živio u to vrijeme, kakvi su bili maniri, društveni i kulturni okviri te sve to uspoređuje s današnjim vremenom. Ono što mogu poželjeti je da Braco ne stane na ovih 505 priča, već da imamo priliku predstaviti i šestu knjigu- kazuje nam Hrvoje Špicer, ravnatelj Muzeja Brodskoga Posavlja.

O prof. Zvonimiru Toldiju najbolje govori njegovo bogato stvaralaštvo, ali i Brođani koji su ponosni jer ga imaju. Stoga se čini ispravnim zaključiti ovu priču riječima kojima ga je na promociji počastio Igor Ilić u ime Folklornog ansambla Broda: „Ko' što je Braco, takvog nigdje nema, nit' će ga biti, nit' će se roditi!“.