Hrvati imaju najdulji radni tjedan, sindikati traže promjene

rema podacima Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan u Europskoj uniji. Taj podatak ne uključuje neevidentiran, odnosno neplaćeni prekovremeni rad, kojega je alarmantno puno, ističu u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

Izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada SSSH Sunčica Brnardić naglašava da Zakon o radu propisuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, osim ako se ne ugovori drugačije. Iako je ta mogućnost drugačijeg ugovaranja zamišljena u korist radnika jer omogućuje zadržavanje iste razine plaće, ona se premalo koristi.

Brnardić ističe kako Hrvatska bilježi snažan rast plaća i produktivnosti, ali to ne prati poboljšanje uvjeta rada, zbog čega zaostajemo za drugim članicama EU. U drugim državama EU, prosječni radni tjedan se skraćuje kroz granske kolektivne ugovore, koji prepoznaju specifičnosti pojedinih djelatnosti.

"Zanimljiv primjer je Francuska koja je 1998. Zakonom skratila radni tjedan na 35 sati, što je potaknulo udruge poslodavaca i sindikate na kolektivno pregovaranje. Hrvatska bi mogla razmisliti o sličnim inicijativama," predlaže Brnardić.

Pozitivan učinak skraćenja radnog vremena

Sindikati vjeruju da skraćivanje radnog vremena može podignuti učinkovitost rada, povećati zadovoljstvo radnika i smanjiti stopu bolovanja. No, poslodavci premalo prepoznaju skraćeni radni tjedan kao važno sredstvo organizacije rada i privlačenja radnika.

Prema istraživanju SSSH, skraćivanje radnog vremena za tri sata tjedno imalo bi pozitivan utjecaj na zadovoljstvo radnika i individualnu produktivnost, osobito u privatnom sektoru.

Brnardić upozorava da aktualne okolnosti na tržištu rada, poput nedostatka ljudi i vještina, ne mogu biti riješene povećanjem radnih sati. Pritom se osvrće na nedavni primjer Grčke, gdje je radni tjedan produžen prisilnim putem, što smatra pogrešnim pristupom.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Darije Hanzalek predlaže postupno skraćivanje radnog vremena, bez umanjenja plaća. "Time raste vrijednost satnice, a materijalna prava se dugoročno mogu nastaviti razvijati," kaže Hanzalek.

Uspješni primjeri iz Europe

Hanzalek ističe da je Švedska 2015. provela pokus s kraćim radnim vremenom u javno financiranim ustanovama. Rad od šest sati dnevno, pet dana u tjednu, rezultirao je povećanjem ravnoteže između posla i privatnog života, zadovoljstva poslom te mentalnim i fizičkim zdravljem radnika. Produktivnost je također porasla.

Sličan pokus proveden je na Islandu od 2015. do 2019., gdje se radni tjedan smanjio na 35 sati. Rezultati su pokazali poboljšanje dobrobiti radnika, ravnoteže između privatnog i poslovnog života te smanjenje stresa i "burnouta", dok je produktivnost ostala ista ili se povećala.

Hanzalek također navodi primjer Španjolske, koja je 2021. započela s uvođenjem radnog tjedna od 32 sata bez umanjenja plaće. Iako rezultati još nisu poznati, slični pokusi u drugim zemljama sugeriraju pozitivan učinak.

Klimatske promjene i prilagodba radnog vremena

Predsjednik NHS-a naglašava potrebu prilagodbe radnog vremena novim uvjetima uzrokovanim klimatskim promjenama i toplinskim valovima. "Prevencija uz mjere zaštite na radu morat će se provoditi uz prilagodbe radnog vremena i odmor radnika," ističe Hanzalek.

Sačuvajmo hrvatske radnike

Osvrćući se na primjer Grčke, Hanzalek upozorava da u slabije produktivnim sustavima produženje radnog tjedna neće popraviti stvari. "Trebamo težiti da budemo produktivni, sačuvamo radnike i ne tjeramo ih lošim odnosom od poslodavaca ni iz zemlje," kaže.

Produženje radnog tjedna u Grčkoj dodatno propisuje uvjete prekovremenog rada, što sindikati smatraju neprihvatljivim. "Takva mjera mogla bi dovesti do odlaska radnika iz zemlje, što si ne možemo dopustiti," poručuje Hanzalek.