173. Derventski vašar: Stare tradicije, nova lica i poznata atmosfera

Kultura je, po definiciji, cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Jedan od ikoničnih prikaza posavske kulture zasigurno je Derventski vašar, upisan u kolektivnu svijest kao "it mjesto" kada su u pitanju zabava i robna razmjena na ovim prostorima.

Narodnim zborom kod Stare crkve u Srpskoj varoši, na mjestu gdje je ova najstarija manifestacija u gradu na Ukrini prvi put održana davne 1851. godine, službeno je započeo 173. "Derventski vašar", jedna od najstarijih privredno-zabavnih manifestacija u Bosni i Hercegovini i jedan od najvećih vašara na prostoru bivše Jugoslavije. Održava se svake godine na pravoslavni praznik Velike Gospojine, 28. kolovoza, a odnedavno se nalazi i na Listi nematerijalnog dobra Republike Srpske. Također, prošle godine inicijativu za uvrštavanje na UNESCO-vu listu nematerijalnih kulturnih dobara pokrenula je gradska Narodna biblioteka “Branko Radičević”, na čelu sa direktoricom Mirjanom Plisnić, ali povratnih informacija o tome još uvijek nema.

Kao i prethodnih godina, ova najveća lokalna i dobro poznata regionalna manifestacija privući će veliki broj posjetitelja iz Dervente, ali i gostiju iz svih krajeva svijeta koji dolaze uživati u vašarskim atrakcijama. Ponukani pričama starijih generacija o sajmu na koji se tradicionalno slijevalo "pola Jugoslavije", jučer smo odlučili i sami posjetiti Derventu.

Vašar već tradicionalno nudi bogat zabavni program s balerinama, ringišpilima, kamikazama te mnogim novim atrakcijama koje garantiraju dovoljno animacije za one najmlađe, a i lijepo ih je vidjeti "odljepljene" od ekrana. (Pre)glasna muzika (da, muzika, jer u pitanju je uglavnom turbofolk). i šarenilo svjetala stvaraju autentičnu atmosferu koju ili volite ili ne podnosite, dok prodajni štandovi  nude, nažalost, pomalo jednoličnu robu koja se ne razlikuje previše od onoga što je i inače dostupno na lokalnim tržnicama. Tekstil, kopije parfema i igračke tursko- kineskog porijekla asortiman su koji se ponavlja naizgled unedogled. Priznajemo kako smo očekivali više autohtonih domaćih proizvoda, suvenira i rukotvorina, stoga smo ostali poprilično razočarani ponudom robe koju svakodnevno i sami možemo kupiti iz udobnosti vlastitog naslonjača.

Što se ugostiteljske ponude tiče, i ona je prilagođena manifestacijama ovog tipa- "vrtili" su se prasići i janjci, a u ponudi su također ćevapi te leskovački roštilj. Jede se, naravno, pod tendom montažnih šatora, ako uopće imate apetita na ovako visokim temperaturama. Kako se bližila večer, tako je i prostor Sajmišta postajao sve življi, prodavači sve glasniji, prosjaci sve uporniji,  a mnogobrojni posjetitelji svih generacija družili su se dugo u noć, održavajući živom stoljetnu tradiciju okupljanja i druženja.

I to je ustvari ono što ovaj vašar još uvijek drži usidrenim, obzirom na to da nekih specifičnih sadržaja ni jedinstvene ponude jednostavno- nema. U nekim prošlim vremenima, na ovom su se vašaru sklapali važni poslovni dogovori, ali i bračne veze, međutim današnji način života i tehnologija definitivno su otišli u nekom drugom smjeru- smjeru dokolice, zabave i prekomjerne kupovine, čega ni u Derventi 21. stoljeća ne nedostaje. Dio atmosfere pogledajte u FOTOGALERIJI, i VIDEU

*pojedine fotografije ljubazno su nam ustupili kolege sa portala Derventa Cafe, kojima se ovom prilikom zahvaljujemo.