Priča o Ranču Ramarin

S razlogom se kaže da ništa nije ljepše od broda razapetih jedara, konja u trku i žene koja pleše, piše Honoré de Balzac u romanu "Čiča Goriot". Za brod i ženu više smo se puta uvjerili, a kako izgleda konj u galopu, odlučili smo provjeriti na ranču obitelj Samardžić, koja godinama uzgaja ove plemenite životinje. Ergele vrhunskih sportskih konja u srcu Slavonije u vlasništvu su obitelji koja je svu svoju ljubav utkala u stvaranje ranča na kojima ih uzgaja. Mnoga natjecanja koja se tamo organiziraju tijekom godine prava su atrakcija, a tko se sve može uključiti u rekreativno jahanje, kako izgleda briga o konjima i što sve zahtijeva dresura, ispričala nam je obitelj Samardžić, koja ih uzgaja. 

- Naša priča o konjima počela je prilikom jednog uskrsnog obiteljskog okupljanja u Garčinu kod bake i djeda, gdje smo imali priliku jahati ponija. Došli smo na ideju kako bi bilo lijepo imati vlastite konje jer ljubav prema njima gajimo otkad znamo za sebe. Garčin je očevo rodno mjesto i uvijek ga je vukla ljubav prema tom selu. Kupio je nekoliko parcela i sagradio prostor za obiteljska druženja. Uskoro je kupio i dva konja, a ljudi su sami počeli dolaziti, svidjelo im se mjesto, dobro se jelo i pilo, pa je logičan slijed bio otvaranje restorana – kaže direktorica ranča Anja Galović te dodaje kako su konjički klub Ramarin osnovali 2008. Iz godine u godinu potražnja za uslugama je rasla, pa se tako širilo i poslovanje. U priču na ranču uključena je cijela obitelj, otac Renato i majka Renata te djeca - Anja, Rea i Marin, zet Josip. Naziv ranča izveden je iz njihovih imena, ReaAnjaMarin (RAMARIN).

- Ni jedan početak nije lak, tako nije bio ni naš. Međutim, konstantna posvećenost, trud, rad i želja, sjajni djelatnici te motivacija i ljubav prema onome što radimo doveli su nas danas do onoga što jesmo – kažu članovi obitelji. 

Silan je trud potreban da bi konj postao vrhunsko sportsko grlo

Na ranču uzgajaju pasmine trakehnere i arapske konje, a da bi jedan konj postao vrhunski sportski natjecateljski konj, vrlo su važni stručan tim ljudi koji ga okružuje, upornost i mnogo sati u sedlu. Briga o konjima počinje od ranog jutra. Hrane ih čim zora svane, nakon čega idu na trening. Dva puta na dan ih timare, a nakon treninga puste ih na slobodnu pašu. Kasanje konja na ruku neizostavno je prije i poslije treninga, a školski i konji za turiste u popodnevnim su satima okupirani obvezama u vidu škole jahanja i trekinga. Ranč je rijedak primjer vrhunski organiziranog ruralnog turizma, a njegov potencijal prepoznala je i Zagrebačka banka, koja ga je odabrala za jednog od pobjednika nagradnog natječaja #prviput.

Konji s ranča višestruki su državni prvaci

Na ovom velikom slavonskom imanju nalazi se 11 vrhunskih konja, a jedan od najvećih sportskih uspjeha im je završena trka CEI 3×160 km te mnoga osvojena državna prvenstva i Croatia Cupovi. 
- Što se tiče endurance discipline jahanja, ona zahtijeva minimalno pet logističara na jednoga konja i jahača. U Hrvatskoj nema međunarodnih utrka jer je organizacija vrlo skupa, pa na njih odlazimo u inozemstvo. Većinom biramo odlazak na bliža mjesta, a put nerijetko traje i do deset sati. Vrlo je zahtjevno uz toliku vožnju jahati još i utrke od 80 do 160 km, kako za konja tako i za jahača. Zato uvijek nastojimo doći barem dva dana ranije kako bi se cijeli tim odmorio – ističu u obitelji Samardžić te dodaju kako su natjecanja zahtjevna, ali popraćena velikim adrenalinom i uživanjem.  

Na ranč su dobrodošli i najmlađi 

Za najmanju djecu na ovom ranču nude mali krug na konju, a za veću su osmislili šetnju u prirodi uz pratnju educirane osobe. Za one punoljetne nude atraktivnu turu jahanja od sat vremena u prirodi, tijekom koje samostalno uz vodiča jašu na konju. U ponudi ranča je i škola jahanja, u koju su dobrodošle sve dobne skupine. 

- Da naučite samostalno jahati, potrebno je u prosjeku devet mjeseci, što podrazumijeva redovit dolazak od dva puta tjedno na ranč. Svatko tko ima volju i želju može naučiti jahati bez obzira na to što je riječ o zahtjevnom sportu koji uključuje i iziskuje maksimalnu koncentraciju i posvećenost jahača kako bi on mogao vladati svojim tijelom i tako utjecati na konja a da ne ograničava njegove pokrete. Štoviše, upravo suprotno, da ih poboljšava – istaknula je direktorica ranča te dodala kako je jahanje jedini sport koji ima dva srca. 

Ljubav koja traje generacijama

U svaki centimetar imanja utkana je golema ljubav prema konjima, prirodi i hedonizmu, a na ranču će se obitelj pohvaliti time kako je ovo jedinstvena priča u ovom dijelu Slavonije upravo zato što svaki segment imanja radi kao jedan i u njemu sudjeluju svi članovi familije, od najmlađih do najstarijih. 
- Osluškujući naše goste, rodile su se divne ideje. Sagradili smo 11 luksuzno opremljenih bungalova, u kojima se mogu provesti vrlo sadržajni dani, posebne noći i čarobna jutra. Tu je i 8 kamping mjesta za uživanje u netaknutoj prirodi, a u sklopu ranča nudimo i pregršt aktivnosti, poput jahanja, pecanja, biciklizma. Za djecu smo posebno osmislili noćni kamp te igraonice u prirodi. Ove godine otvorili smo i lake bar na našem najvećem jezeru, koje je ujedno zaštitni znak ranča - jezero u obliku konja - kazala je kći Anja.

Vrhunska vina i bogata gastro ponuda za idealan vikend 

- Na ranču nudimo sjajne delikatese, a uz stalnu ponudu cijeđenih sokova tu su i predikatna vina graševina, traminac i crni pinot s položaja naših vinograda u Klokočeviku, selu udaljenom pet minuta od ranča. Vinograd je biranim sortama iz ljubavi otac posadio u čast našoj mami, koja obožava slatka vina – objašnjava Anja Galović te dodaje kako zbog kroničnog nedostatka sjedećega kapaciteta na ranču od ožujka do listopada planiraju gradnju novog restorana s pogledom na cijeli ranč, kojim će privući i strane goste. U njemu će služiti hranu iz zatvorenog ciklusa proizvodnje - meso, povrće, jaja, a plan je i plasiranje preostale dvije sorte vina na tržište te izrada njihovih etiketa. Vizija Ranča Ramarin je postati vodeće ruralno gospodarstvo u regiji s bogatstvom sadržaja i pružiti gostima cjelokupan doživljaj koji će im ostati zauvijek u sjećanju.