Goran Ivezić: Cure i dečki! Nema u boksu razlike

Trener Boksačkog kluba Radnički iz Slavonskog Broda Goran Ivezić prije pola godine imenovan je izbornikom hrvatske ženske boksačke reprezentacije. Ovo veliko priznanje zaslužio je na temelju odličnog rezultata koji su njegove boksačice ostvarile na prvenstvu Hrvatske, gdje su osvojile dvije zlatne i jednu brončanu medalju, piše Večernji list.

Ivezić je spremno prihvatio povjerenu mu dužnost. Prema njegovim riječima, plemenita vještina među djevojkama u Hrvatskoj u velikoj je ekspanziji i ima odličnu perspektivu.

– Do prije desetak godina ženski je boks kod nas bio tabu tema. Na djevojke u ringu gledalo se s predrasudama, kao na nešto nenormalno.

Sve se promijenilo

Žene i boks? Ma daj! Danas je slika posve drukčija. Boksom se u Hrvatskoj bave stotine djevojaka, još malo pa će se izjednačiti s dečkima. Kao da je sazrela ta svijest. Možda je i tehnologija na to utjecala, sve je postalo lako dostupno i vidljivo. Ženski boks sve je atraktivniji i u njemu se vrti sve više novca. Kada vide koliko je taj sport popularan i raširen, djevojke se lakše odlučuju za njega.

Boks se općenito smatra krvavim, kako uspijevate nagovoriti djevojke da uđu u ring?

– Mi nikoga ni na što ne nagovaramo, dolazak na trening osobna je stvar svakog pojedinca. U ovom slučaju to nije ni potrebno, čak bih rekao da su cure na treninzima predanije od muškaraca. Prije su uglavnom dolazile da se rekreiraju, nauče samoobranu i tako, a danas baš žele raditi, natjecati se i postati borci. Boks nije ni približno tako opasan kao što se misli. Istina, kada bih pustio jednog nogometaša u ring, to bi bilo stvarno pogubno. Ali kada je riječ o boksaču i boksačici koji treniraju, znaju se obraniti i znaju što ih tamo čeka, sa sigurnošću tvrdim da je manje ozljeda nego u nekom ekipnom sportu poput rukometa ili nogometa. Ti ne možeš utjecati na to hoće li ti netko uletjeti s leđa dok trčiš i vodiš loptu, dok ovdje očekuješ udarce, spreman si na to, neće nitko doći s leđa da te udari.

Pristupate li kao trener u boksu jednako i djevojkama i dečkima, ili ipak postoji neka razlika?

– Nema razlike. Borca moraš na jednak način uvesti u meč, bez obzira na spol. Važno je da budu rasterećeni svih drugih briga, da budu sto posto fokusirani na meč. U trenutku ulaska u ring nema ljubavnih problema, škole, roditelja, ničega. Koncentracija je najvažnija u pripremama za meč i sve je podređeno tome.

Kako kotira hrvatski ženski boks u europskim i svjetskim razmjerima?

– Iz godine u godinu smo sve bolji i bolji, osobito što se tiče juniorski i mlađih seniorki, odnosno ovih mlađih generacija koje dolaze. O imenima kao što su Katarina Rubil, Adriana Šplajt, Sara Halimi ili Doris Magdić tek će se čuti. Riječ je o curama koje imaju samo 16 ili 17 godina, a već su postale prave boksačice i mogu se ravnopravno nositi sa svima u svijetu. Katarina je na Europskom prvenstvu u Sofiji osvojila peto mjesto i nedostajalo joj je samo malo sreće da uzme medalju. Svi znamo za Ivanu Habazin, profesionalnu svjetsku prvakinju, ali tu su i ove cure u olimpijskom boksu čije vrijeme tek dolazi. U veljači nas očekuje Europsko prvenstvo za seniorke i vjerujem da ćemo uzeti neku medalju.

Savez nas prati

Posvećuje li Hrvatski boksački savez dovoljno pozornosti ženskom boksu.

– Svakako. Naš je cilj izjednačiti ženski s muškim boksom. Sve je više ženskih natjecanja, prva hrvatska liga boksa se i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Hrvati će nagodinu imati svoj tim u jakoj VSB ligi, koja je na neki način put prema profesionalizmu. Uvijek nekako gledamo na tu financijsku stranu priče. Svi koji nastupe u VSB ligi moći će zaraditi neku kunu, a danas-sutra i cure će početi tu boksati. Kažem, perspektiva je stvarno velika.

Vjerujem da će za koju godinu neka od naših nadarenih djevojaka izboriti nastup na Olimpijskim igrama, utoliko više što je broj težinskih kategorija kod žena povećan s pet na sedam. Samim time imat će i više mogućnosti da se probiju.

Foto: Ivica Galović/Pixsell