Famozni gelenderi

 Obala savska u gradu Brodu na Savi bila je izložena neprestanom djelovanju rijeke. Grad je i od poplava često trpio. U Brodu je Sava s vremenom i cijeli red kuća odnijela, piše u "Uspomenama na stari Brod", Ignjat Alojzije Brlić, a on i ovo kaže: "Sava derala je vazda obalu naročito od tvrđe pa do čardaka Lakta na Vijušu: zato je dao Brod godine 1772. savsku obalu od čardaka Hana od Metefelijinog mosta duplim palisadama utvrditi, ali bez stalnog uspjeha, jer je već godine 1802. dala brodska pukovnija načiniti nove nasipe od Hana do Mutefelijinog mosta, ali se i taj nasip nije držao, kao ni onaj ponovljeni god. 1806. od koga su se ostaci još god. 1838. vidili".

Od godine 1810. do 1812. vršeni su radovi na osiguranju obale, a 4000 ljudi gradilo je od Doline u Gradiškoj regimenti do Ruščice iza Broda. Ali tek kada je obala dobro kamenom učvršćena, kako je to učinjeno 1875.-1977. Brođani su mogli odahnuti. Bila je to zasluga upravnika vojne granice grofa Millinatyja Monte Pastelskog i gradonačelnika Broda Adolfa Müllera. Na spomen toga postavljena je 1943. godine ploča na Selingerovu kuću kb.2 na obali Save na kojoj piše: 

USPOMENI
GENERALA ANTUNA MOLINARI-a
ZAPOVJEDNIKA TADAŠNJE
VOJNE KRAJINE I
BRODSKOG NAČELNIKA
ADOLFA MÜLLERA
ČIJOM JE ZASLUGOM
PODIGNUT KAMENI NASIP
UZ SAVU
OD UŠĆA MRSUNJE DO VIJUŠA
g1875.-1877.
GRAD BROD 1943.

 Godine 1886. davani su nazivi ulicama i sokacima. Na sjednici gradskog zastupstva, za gradonačelnikovanja Vase Bratelja, pod točkom 3, iz zahvalnosti za sve što je za Brod učinio, jednoglasno je zaključeno: "da se cijeli put od brane šlajsa do stare skele (na Vijušu) prozove Mollinaryjevo šetalište" i ulica od Olićeve kuće do magistrata tim imenom". Bio je prijedlog da se i sam trg nazove Mollinaryjev, ali to nije prihvaćeno, pa je trg imenom Jelačića bana nazvan. 

Uz obalu savsku postavljena je tada drvena ograda,  ali koliko i kako je šetalište uređeno, nije baš poznato. Vitez Tomislav Pracny prenosi nam tek djelić atmosfere s te brodske promenade: "I prije je bilo na obali Save živo i veselo. I onda, kad Brođani za asfalt i "kej" ni znali nisu. Tu su djevojke naše šetnju svoju nedjeljom provodile. Vranu kosu lijepo začešljale i muškatlom glavu zakitile. Za njima su i kršni momci naši, ali dakako u posebnom redu, jer sramota je za djevojku bilo, da sa momkom usporedo ide. 

Bio je to, stari "Korzo" od D'Elijine kuće i Lukićkine "Bijele lađe" (stara gostiona), pa sve tamo do vršaja i fratarskog gumna za samostanskim zidom".

Pravo šetalište na obali postat će 1912. godine, kada je gradsko poglavarstvo jednoglasno prihvatilo prijedlog građevinskog ureda o poljepšavanju savske obale, da se na obali Save na Mollinaryjevom šetalištu postave novi "nasloni" i asfaltira "pješnik", a izvođenje je povjereno Brođaninu Ladislavu Holubu, pošto je njegova ponuda bila najpovoljnija. 

Tada nastaše famozni brodski gelenderi - ukusna ograda od lijevanog željeza, solidno izvedena i uz nju asfaltirani trotoar, od kraja D'Elijine kuće pa otprilike, skoro do kuće Filipovića s boltama.

Uz gelendere, generacije Brođana su šetale, šetnje Korzom na gelenderima su završavale , onda se nalakćeno ili leđima naslonjeno na gelenderima odmaralo, ili se na gelenderima sjedilo, na gelenderima se hofiralo, sklapala poznanstva, ugovarali sastanci... Na gelenderima se sanjarilo promatrajući život na Savi: šetače, ribare, kupače, parobrode, čikle, dereglije, Ibru... S gelendera, gledalo se nezaboravne zalaske sunca, kad nebo plamti iza željezničkog mosta i nad Motajicom; gledalo Adu, koja je poput velike zelene lađe zaplovila Savom, umakla matici i sad miruje bliže bosanskoj strani. 

A, brodske frajlice, crnke, brinete i blondinke, razvile su i usavršile cijeli sistem zavođenja sjedeći na gelenderima. One, svjesne svojih draži, izazovno su isticale grudi, struk, vitke noge. 

Zanima Vas kako? Vrlo promišljeno i rafinirano! Evo, ovako! Ako se zametnulo prstima lijeve noge na treću prečku gelendera, a desna noga maksimalno uz nju ispružila, stomak bi se do krajnjih granica uvukao, a to je isticalo struk, obline bokova, isticalo nabrekle grudi. Ili, lijeva noga se mogla prebaciti preko desne, pa stopalo lijeve "zakvačiti" oko lista desne noge, a onda učinio naslon u desno, da se što više istakne lijevi bok. Ako se pri tome još nonšalantno "ko fol" popravljala kosa koju je vjetrić, bio ili ne sa Save mrsio, bila je to klasična hollywoodska scena, maksimalno korištena od platinastih ljepotica tipa Jean Harlow...et cetera, et cetera, ali sve u granicama morala i pristojnosti. 

Ah, gelenderi, gelenderi, još nostalgično uzdišu stari Brođani. Gelendere srušiše i izgradiše novi kej, koji njima nikako da zamijeni omiljene famozne gelendere.

Autor: Zvonimir Toldi (2002.)