Automobilom ne brže od konja u kasu

Kada su se uz glasnu buku, zagušljive ispušne plinove i oblake prašine na ulicama pojavili prvi automobili, reklo se: To nisu čista posla, sam crni vrag tim upravlja! Ali, uz strah, automobili su izazivali senzaciju i oduševljenje. Tako je bilo i 1906. godine, prije točno sto deset godina, kada se na proputovanju kroz Brod Trgom bana Jelačića provezao prvi automobil. „Brodski tjednik“ je zabilježio: U utorak je uvečer došao u Brod krasan automobil, na kome su se dovezli bečki akcionari pilane u Zavidoviću u Bosni. Došli su na povratku iz Zavidovića, te su drugi dan otputovali u Beč. Kako su upravo u to doba izišli šegrti iz škole, bilo je dosta strke i pocikivanja oko automobila.

Tko je u Brodu bio vlasnik prvog automobila, ne znamo, ali to je možda bilo već te 1906. godine, jer u opširnom Službovnom naputku za gradsku redarstvenu stražu u gradu Brodu n/S., koji je Gradsko poglavarstvo za načelnikovanja Zefira Marca izdalo 9. prosinca 1906. godine, u članku 67 nalaze se i odredbe koje se odnose i na automobiliste.

Osobito je nadzirati stražarima one koji voze automobilima i motorkotačima. Za ravnanje neka u tom pogledu bude straži ovo:

Automobil smije za vožnju u gradu rabiti samo onaj, koji je tome posve vješt. Upravljač ne smije nikada da ostavi vozila prije, no što je sustavio broj i pritegnuo zavor, pa jamči osobito za to, da nitko, ko nije ovlašten, ne stavi vozila u gibanje. Brzina vožnje ne smije biti veća od one konja u dobrom kasu; no izvan grada može se brzina umjereno povećati, ali ipak samo na cestama, koje su široke, ravne bez zavoja, a nisu prometne. Dogodi li se, da se uslijed približenja automobila (motorkotača) plaše konji ili druge životinje, ima upravljač brzinu odmah smanjiti i prema potrebi kola zaustaviti. Na sajmovima, u uskim ulicama, gdje dvoje kola ne može voziti usporedo, na jakim zakretajima, križanjima, mostovima, strmim cestama itd. ne smije se sa automobilom i motorkotačom voziti brže, no što idu pješaci. Tek kada se je upravljač uvjerio, da više nema nikakve pogibli, može opet voziti brže. Znak ima upravljač davati uvijek u pravo vrijeme i to rogom. U koliko se automobili rabe u obrtne svrhe poput fijakera, vrijede za njih propisi fijakerskog štatuta.

Poslije Prvog svjetskog rata sve je brže krenulo. Imati automobil bilo je stvar prestiža, ali još uvijek rijetki su ga mogli imati.

Prvi auto-taksi u Brodu je počeo prometovati za gradski i vanjski promet 1. rujna 1920. godine. Vlasnik taksija bio je svestrani, spretni i domišljati Lujo Stančić, koji je prije toga (1908.) imao omnibus na konjski pogon i prevozio Brođane na izlete u njihova krasna vinogradarska brda.

Najpoznatiji vlasnik taksi-automobila u Brodu bio je Stjepan - Štefa Šimić. On je isprva imao fijakere, a kada je tridesetih nabavio automobile, radio je i s jednima i drugima. Njegovih pet taksi-automobila marke Ford bilo je danonoćno na usluzi građanima. Pošlihtani na štandu uz rub Klasije, nasuprot Benčevićeve palače, čekali su mušterije. Taksi se mogao naručiti na autozov, jer tu je bila i jedna daščana kućica u kojoj je bio telefonski aparat. Šimić je svaki dan bio kraj taksija da posao organizira, primao pozive, nadzirao i kontrolirao vozače...

Prvi autobus u Brodu najavljen je u „Brodskim novinama“ 1922. godine kao nova velika senzacija: Ovih dana stigao je iz Zagreba ogromni Autobus (automobil-omnibus) sa dva odjelenja vlasništvo Invalidskog udruženja koje će vršiti vožnju publike „pod brdo“, Bos. Brod itd. U ponedjeljak drži se sjednica Udruženja koja će odlučiti cijenu i utvrditi plan vožnje.

Godine 1927. brodski su vatrogasci kupili autobus i Vinogradskom cestom uveli liniju do „križa“, a ljeti i za kupalište Poloj.

Lavoslav Spitzer, vlasnik svratišta „Tri gavrana“ uzeo je 1931. godine u zakup kupalište Poloj, postavio kabine, nudio razna jela i pila, a goste prevozio autobusom unajmljenim od vatrogasaca.

Brod se autobusom povezuje i s drugim gradovima. Pod naslovom: Nova autobusna pruga, „Jutarnji list“ 1931. izvještava:. Jučer je otvorena autobusna pruga Požega – Slav. Brod. Iz Požege polaze autobusi svaki dan u pola 7 u jutro i stižu u Brod u 9 sati. Iz Broda polaze svaki dan u 1 i u Kapeli čekaju priključak na osobni vlak, poslije čega nastavljaju put u Požegu. Cijena od Požege do Broda iznosi 62 dinara.

Iste godine u Brodu je osnovan Auto-klub, a za predsjednika je izabran dr. Henrik Duffek.

U brodskom Državnom arhivu nalazi se jedan dragocjeni dokument, Spisak privatnih automobila, nalazećih se u gradu Brodu na Savi, 30. III. 1927. U Brodu je tada bilo 30 vlasnika putničkih i jedan teretnog automobila, od toga, kako se navodi, tri auta nisu bila u prometu. Zabilježene su marke automobila i njihovi serijski brojevi kako slijedi:

1. Građevni poduzetnici Till i Šimić – Austro Daimler, 2. Posjednik Milan Cvetković – Laurin & Klement (nije u prometu), 3. Gradsko trgovačko d. d. – Ford, 4. Trgovac Hugo Weiss – Lancia Touring, 5. Posjednici C. A. Pachany i nasljednici – Fiat, 6. Trgovci i posjednici C. Benčević i sinovi – Fiat, 7. Direktor tvornice vagona Zoltan Herz – Fiat, 8. Vatrogasno društvo – Laurin (auto s vatrogasnom spremom), 9. Posjednik i gostioničar Josip Hrvojević – ? (nije u prometu), 10. Liječnik Dr. Anton Pandak – Ford, 11. Trgovci Ivanić i Vujić – Ford, 12. Posjednik Alois Bezdek – Perlbec, 13. Dionička pivara Sarajevo-poduzeće Brod – Fiat (teretni), 14. Mesar i posjednik Gjuro Markovac – Singer, 15. Bravar Antun Berka – Puh, 16. Bravar Antun Kušić – Puh, 17. Posjednik Mijo Marbah – Opel, 18. Posjednik Ivan Keller – Opel, 19. Inženjer Filip Frank – Buick Mosler, 20. Trg. putnik Adam Hingemann – Ford, 21. Krojač Josip Kuhner – Ford, 22. Posjednik i šofer Jakob Klep – Fiat, 23. Posjednik Ante Berković ml. – Ford, 24. Inženjer Dragutin Mȕller – Ford, 25. Veletrgovina „Centrocomis“ – (nije ubilježeno, op. Z.T.), 26. Liječnik Dr. Emanuel Kovačić – Renault, 27. Trgovac i posjednik Vatroslav Uidl – Ford, 28. Direktor tvornice vagona Valter Šifer (?) – Opel, 29. Maks Samlaić – Praga, 30. Priv. činovnik Eugen Zdanović – Clement Bayard.

Najviše je bilo automobila američke marke Ford (osam), pa Fiat (pet), Opel (3), Puh (2),…

Iznenađuje da neke vrlo bogate i ugledne brodske obitelji tada još nisu imale automobile: Duffekovi, Golubićevi, Horvatovi, Ridnikovi, Rotmȕllerovi, Spitzerovi, Gottesmannovi, Tauchmannovi...

Ali s vratolomnim brzinama, još neiskusnim šoferima, došle su i automobilske nesreće i s tragičnim posljedicama. O njima novine opširno izvještavaju:

Na 18. o. mj. u 7 sati navečer vozio se vlasnik tvornice tijesta g. Franjo Lovre Lovreković iz Novog Sada u društvu Milana Bernata u Novsku. Kako je vozio brzinom nije u mraku opazio da je na malti na Osječkoj cesti spuštena rampa. Auto je naletio na prečku u koju je šofer Ljudevit Hein udario glavom, a kakvom snagom zadao udarac vidi se po tom, što je prečka odmah pukla a šofer je razbio oko koje mu je kao jabuka nateklo.

Nakon što je šoferu rana povezana nastavili su put. Da je prečka bila hrastova kao što je jelova i pod tim udarcem odmah se prelomila, šofer bi ostao na mjestu mrtav.

Nesreću je skrivila maltarica koja nije rampu osvijetlila makar za to dobija petroleum, a za slučaj da ga nema, ima naređenje da rampu drži otvorenom. („Brodske novine“ 1922.)

Iste novine 1924. pišu: Teška automobilska nesreća. Jučer poslije podne uputila su se gg Lujo Teufel, Josip Samlaić, Konstantin Klein i Emil Kaufman s automobilom na izlet u Pleternicu. Vraćajući se po noći kući izmedju Andrijevaca i Krajačić-Mala pukla je bremza i „volant“ te se je auto survao u jarak. Na mjestu je ostao mrtav g. Konstantin Klein, dok su ostali saputnici teško ranjeni.

No, unatoč nesrećama, automobili su nezaustavljivo napredovali u broju i sve savršenijim modelima. Prema policijskom izvještaju od 23. ožujka 1941. godine u Brodu se za petnaest godina broj automobila udvostručio, bilo ih je točno 77.