Matija Mesić prodičio rodni grad

Ideja o podignuću spomenika Matiji Mesiću velikom povjesničaru, prvom rektoru Zagrebačkog sveučilišta, akademiku, preporoditelju koji je svojim radom prodičio rodni grad Brod, nastala je odmah nakon njegove prerane smrti 1878. godine. Za podizanje spomenika Mesiću posebno se zauzeo Vasilj Bratelj, kasnije brodski gradonačelnik (1882.-1886.).

Zagrebačke novine donesu ovu viest i već 8. ožujka god. 1879. stavlja glasoviti hrvatski umjetnik Ivan Rendić svoju ponudu za izradbu spomenika. Ujedno je predložio tri osnove. Prva: Poprsje Mesićevo u naravnoj veličini, a na podnožju od dva i pol metra; druga: Poprsje uvećano, a tako i podnožje; treća osnova u razmjerno“kolosalnoj“ veličini, to jest poprsje bi došlo još jednom, koliko je u naravnoj veličini, a zauzimao bi osam puta naravski volumen, dok bi ciela visina iznosila četiri metra i 20 cm. Poprsje bi bilo izrađeno u kararskom mramoru, a podnožje u nabrezinskom sivom kamenu sasvim olaštenu. Za prvu osnovu tražio je Rendić 800 forinti, za drugu 1150 forinti, a za treću 2100 zajedno sa postavom na mjesto – piše Tomislav vitez Pracny u „Prilozima za poznavanje Broda i okolice“, 1943. godine. Međutim, došla je okupacija Bosne 1878., borba Starčevićanaca protiv madžarizacije i ova se ideja morala odgoditi.

Rodoljubivi Bođani obnovit će devedesetih godina 19. stoljeća nastojanja za podignuće spomenika Matiji Mesiću, ali opet su političke prilike, koje su poput teške more pritiskale i stezale slobodu hrvatskog naroda, zaustavile njihovu nakanu i ostvarenje.

Godine 1900. formiran je Odbor za podizanje spomenika, kojem je predsjednik bio umirovljeni krajiški carski i kraljevski pukovnik, veliki domoljub Andrija Olujević, tajnik profesor kateheta Ante Barač, a blagajnik bankar Angelo D' Elia. Rad Odbora među prvima je podupro hrvatskim pjesnik Ivan vitez Trnski, priloživši za spomenik 20 forinti.

Nakon dobivene dozvole za sakupljanje prinosa odbor se je odmah obratio na sve prijatelje hrvatske naše prosvjete kroz skoro sve hrvatske novinstvo bez razlike stranke, ne bi li prinosima pritekli odboru u pomoć; a kasnije se je posebnim privatnim pozivima obratio na vidjenije poznate mu rodoljubne ličnosti (od prilike 1.500) sa jednakom zamolbom. Izmedju prvih sa najvećom svotom (1.000 kr.) uz krasno popratno vlastoručno pismo odazvao se je slavni naš Mecena Preuzv. gosp. J. J. Strosmajer. (Strossmayer je, naime, obrazložio: „Vrlo je sretna nakana, da se slavnom našem svećeniku i hrvatskom učenjaku dru Matiji Mesiću u Brodu, rodnom njegovom mjestu, podigne spomenik. Slavni pokojnik to zaslužuje i kao dobar, čist i bogobojazan svećenik i kao ozbiljan i temeljit učenjak. Pokojnik je meni uviek mio i drag bio, mio i drag će ostati na vieke. Neka se za svetu crkvu i hrvatski narod Boga moli, a crkava i narod će ga uviek štovati i zazivati.“). Od hrvatskog episkopata, kojemu se je odbor posebnim pismom obratio, odazvao se je i Preuzv. gosp. Nadbiskup (zagrebački) Juraj Posilović; a nadamo se, da će i drugi naši crkveni knezovi učiniti svoje...

Na odborov poziv sa najvećom pripravnošću i susretljivošću odazvao se je „Savez hrv. pjev. družtava“ u Zagrebu, obećavši da će družtva, koja su u savezu dati po koju zabavu u korist spomenika. „Davor“ i „Lipa“ već su obećanje ispunili. Nu, kako će te iz blagajnikova izvješća razabrati, svota do sada sabrana nije ni iz daleka dostatna za podignuće dolična spomenika; zato ćemo morati ponovno barem putem javnih novina apelirati na rodoljubne Hrvate, da se življe zauzmu u cielome narodu, kako bi se ova plemenita i patriotična namisao što prije i što dostojnije oživotvorila. Zato odbor nije mogao do sada ništa konkretnoga ni pobližega odgovoriti umjetnicima, koji su se na nj zbog izradbe spomenika obratili. Jedini odgovor što se je mogao dati, jeste, da će svakako imati prvenstvo u izradbi naši domaći umjetnici – izvijestio je tajnik Barač na sjednici Odbora 20. kolovoza 1901. godine.

A, blagajnik, Angelo D' Elia upoznao je Odbor sa stanjem blagajne, u koju je do tada, za manje od godinu dana, sakupljeno u gotovom kruna 6.407 i 23 filira.

Već je nađeno i mjesto za spomenik, vrt pred Franjevačkim samostanom, o tome je zapisano u Kronici 1901. godine:

Samostanski vrt pred Samostanom želi slavno gradsko Poglavarstvo u gradu Brodu od Samostana odkupiti te danas sutra, dok i druge kuće u tom jeziku otkupi, želi ih sve demolirati i liepi Park, mjesto tih kuća i našega vrta, nasaditi. A k tomu misle i spomenik pokojnom Matiji Mesiću, prvom Rectoru Sveučilišta u Zagrebu, a rodjenom Brodjaninu, u tom Parku podignuti.

Nakon dvadeset godina Odboru se ponovno javio i kipar Ivan Rendić, ali sada je u ponudi tražio 15 do 20.000 tisuća kruna, jer je podnožje spomenika želio ukrasiti skupim bojanim mozaikom. Ponudu je poslao i kipar Robert Fangeš, te kipar Mijo Štević rodom iz Podvinja.

Samo, opet su burne političke prilike 1902. i 1903. kada je hrvatska narodna duša odlučno ustala protiv sile i tuđinskog presizanja u zakonom joj zajamčena historijska prava, zatim česte političke promjene i režimi sve do početka svjetskog rata, a onda i sam svjetski rat sa svim njegovim teškim i nepravednim posljedicama za hrvatski narod, zaustavile ove planove.

Tako ovaj spomenik nikada nije podignut. Predsjednik Odbora, Andrija Olujević, umro je 1913. godine, a blagajnik Angelo D' Elia 1920. Prikupljeni novac od zaklade predala je 1924. godine Angelova udovica, gospođa Ljubica D' Elia, Odboru za gradnju Hrvatskog doma. Novac je sigurno izgubio vrijednost, jer bila je to svota od samo 6.928 dinara.

Ipak, prigodom proslave stogodišnjice rođenja Matije Mesića, 8. rujna 1926. godine, postavljena je brončana spomen-ploča s likom slavljenika na zgradu Realne gimnazije. Ploču je izradio profesor Milan Cindrić, akademski kipar, profesor crtanja na brodskoj gimnaziji 1921.-1927.

Na proslavi je bilo prisutno mnogobrojno brodsko građanstvo, bez razlike vjere i narodnosti, svi učevni zavodi, izaslanstva mjesnih bogoštovnih općina, sve prosvjetne i dobrotvorne organizacije, te velika množina seljačkoga svijeta iz okolice.

Tom prigodom đakovački je biskup dr. Antun Akšamović oduševljeno prozborio: - U brojnoj četi hrvatskih preporoditelja zauzima Matija Mesić odlično mjesto. Kad narod slavi sebe, svoju duševnu snagu i vrsnoću, slavi poviest hrvatske kulture, slavi triumf svoga kulturnoga rada, slavi svoju individualnost...

Kad slavimo slavnu uspomenu na prvog rektora hrvatskog sveučilišta, iskazujemo poštovanje i pijetet svestranome i umno zamišljenome radu za procvat naše prosvjete usavršene u obliku stroge znanosti kao i u obliku lijepe književnosti. Stoga je i pravo, da su nam kulturne slave tako veličajne, kao što je u svakom pogledu uspjela ova današnja kulturna slava. Vas sve učesnike Mesićeve slave pozdravljam pozdravom bana Mažuranića: „Živjeli i cvali trajnom slavom hrvatskijeh kćeri i sinova!“

U predvečerje, uoči proslave, priredila su sva brodska društva uz pratnju đakovačke vatrogasne glazbe podoknicu presvijetlom gospodinu biskupu Akšamoviću. On je odsjeo u kući predsjednika svečanosnog odbora gospodina Đure Šimiće, graditelja. Tada je biskupa pozdravio predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“ Franjo Rudolf.

Još samo je deset godina do 200. godišnjice Mesićevog rođenja (19. veljače 1826.), stoga četvrti puta krenimo i već sada oživimo ideju o podizanju spomenika ovome slavnom hrvatskom velikanu. Park pred Samostanom je uređen, u njemu su već postavljene biste zaslužnih Brođana: slikara Vladimira Becića, slikara Ivana Domca, slikara Vladimira Filakovca, pjesnika Dragutina Tadijanovića i pisca Ivana Velikanović. Među njima spomenik Matiji Mesiću, kao najvećem brodskom sinu, našao bi svoje pravo mjesto. Usto, koncem prošle godine hrvatski je Sabor donio zakon o osnivanju brodskoga sveučilišta. Ono još nije zaživjelo, ali nije li baš sada vrijeme i mjesto za prijedlog da ga se nazove imenom Matije Mesića, prvoga hrvatskog sveučilišnog rektora. Tako bi i spomenik Matiji Mesiću, još bolje, mogao biti podignut pred zgradom sveučilišnog rektorata da ga neprestano gledaju i profesori i studenti.