Da sve snage u jedno se slože!

Proslava 1000 godina od utemeljenja Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine u Brodu na Savi protekla je izuzetno svečano. Umjesto spomenika, koji su podizani diljem Hrvatske, Brođani sagradiše „Hrvatski dom“ i to u rekordnom roku od samo šest mjeseci. Otvorenje je bilo 14. ožujka.

Gospođa Aurelija Kuss-Bogdanović, dobrotvorka koja je darovala svoje nekretnine kako bi Dom bio izgrađen, prigodom otvorenja izrekla je ove riječi: Iskreno želim da se u novom Domu i pod svojim krovom nađu naši dragi Brođani što češće u veselju i slozi zadojeni ljubavi i u buduće pravim osjećajem i čistim duhom hrvatskog domoljublja.

Jedan od programa u novome, tek otvorenom Domu, bio je i pjesnički prikaz hrvatske književnice Zdenke Smrekar pod naslovom „Na Duvanjskom polju“ izveden 4. srpnja iste godine.

U ovome pjesničkom igrokazu sudjeluje devet vila hrvatskih rijeka i mora: vila Jadrankinja, vila Posavakinja, vila Vrbaskinja, vila Podravkinja, vila Podunavka, vila Pokupkinja, vila Neretljanka, vila Mirna, vila Šujica i Majka Hrvatska. Vile su odjevene u narodnu nošnju svoga kraja. U raspletenoj kosi nose vijence od cvijeća i bilja koje je karakteristično za kraj koji prikazuju. Tako je Jadrankanja okićena lovorovim lišćem i mirtom, Posavkinja žitom i makom, Podunavka vinovom lozom... Majka Hrvatska odjevena je u dugu bijelu haljinu s hrvatskim grbom na prsima, a na glavi nosi zlatni vijenac.

Radnja se događa u rano jutro 1924. godine. U prvom prizoru sastaju se vile na Duvanjskom polju, jer to je predrago mjesto uspomena svetih. Svaka vila govori o svom kraju, veličajući njegovu ljepotu, spominjući njegove junake, spominjuću zlu sudbinu, a vila Jadrankinja zaključuje:

Dobri Bože, što ti sve sjedini

U toj lijepoj našoj domovini:

moje more – i te kršne gore:

njive rodne – i poljane plodne:

tiha sela – pitoma i bijela:

i gradove – vrelo snage nove:

a na svemu, svagdje dobri ljudi,

vedra duha – plemenite ćudi,

i radini – vrijedni gospodari,

i pošteni – i svjesni čuvari

od stoljeća starih naših prava.

Vječni oče, hvala ti i slava!

Samo daj još pomozi nam Bože,

Da sve snage u jedno se slože!

U prizoru drugom polagano i dostojanstveno na scenu dolazi Majka Hrvatska, sve vile ju pozdravljaju, okupe se oko nje i žele joj dobrodošlicu. Ona ih opominje:

Do godine, djeco moja draga,

Navršit će tisuću se ljeta,

Što Tomislav, dalmatinski knez naš,

Sve hrvatske okupio zemlje

I prvim se proglasio kraljem.

Za taj spomen pripraviti valja,

sav hrvatski narod zemlje moje,

zato sam vas danas amo zvala.

Majka Hrvatska pojašnjava vilama i kako treba tu obljetnicu proslaviti:

To je ono, što upamtit treba:

Svakim radom i onim najmanjim,

O kom nigdje i ne govori se,

O kom možda i malo što zna se,

I njime se časti domovina,

Ak' se djelo vrši dušom čistom,

Nesebičnom, čestitom namjerom,

Svaki rad – i svaka suza čista,

Svaki napor – i molitva svaka,

I riječ ona, što istinu zbori,

Pjesma vedra, što se domom ori,

Priča svaka, što je baka priča

Unučadi o prošlosti mojoj, –

U svem ja sam – i sve je u meni!

Svaki sin moj, kćerka moja svaka,

Svako dijete – dijel je domovine,

I čest živa – žive snage njene.

Tek to treba zajedno povezat,

I sjedinit sve u jednu volju,

Jednu snagu, jednu četu silnu

Što se bori – ne ognjem i mačem

Ali radom i poštenjem živim,

I gdje svaki pojedinac diže

Sreću doma više nego svoju!

„Hrvatska zajednica“ piše da takve slave Brod ne pamti. Dana 4. srpnja grad je osvanuo u moru zastava, prozori i balkoni bili su rasvijetljeni i okićeni cvijećem. O samoj predstavi novine daju malo podataka. „Hrv. Majka“ – gdja. Blažeković, pokazala je u izvedbi vrlo mnogo snage i rutine, pa se ne ćemo začuditi, ako je uskoro naše kazalište ubroji medju svoje najbolje sile. Imena vila se na navode, već ističe: One su bile vile u pravom smislu riječi i svoje su uloge vrlo dobro odigrale.

Na pozornici je nastupio i Hrvatski sokol prikazavši u četiri alegoričke slike hrvatsku povijest. Sokolaši su stajali poput kipova sa određenim prema smislu slike izražajem na licu, a bengalsko osvjetljenje davalo je slici nekakav fantastičan izgled.

I time proslavama oko otvaranja „Hrvatskog doma“ nije bio kraj, jer 7. i 8. rujna bila je još i posveta Doma, na koju je došao đakovački biskup, presvijetli gospodin monsignore Antun Akšamović. Na Vilsonovom trgu (danas Godlarovom), kod „male crkve“, podignut je slavoluk biskupu posvetitelju u čast, kroz koji se on provezao.

„Hrvatska zajednica“ opisuje taj doček: Kod slavoluka sabrala se je nepregledna množina gradjanstva sviju slojeva sa svim društvima, predstavnicima vlasti, ureda i škola. Oko 5 sati najaviše mužari i zvona sa crkve dolazak biskupov u grada i već nakon par časaka ukaže se ponajprije veliki seljački konjanički banderij, koji sataviše seljački mladići iz sela Varoša, Vranovaca i Bukovlja i dočekavši biskupa na čelu pratnje uvedoše ga u grad. Iza banderija slijedio je auto uzvišenog gosta, koji je uslijed nevremena morao odustati od nakane da udje u grad na četveropregu.

Kod slavoluka je vrlo lijepo i upravo dirljivo pozdravila odličnog gosta gospodična Reza Margetić, slijedećim govorom: Presvjetli gospodine!

Da sam bijela vila, sazvala bih na ovo mjesto svoje sestrice, sve vile Hrvatice, razapele bih tanke žice od Dilj-gore do Motajice i uz tu velebnu harfu zaorila bih sa tisućama svojih sestara u divnoj melodiji: „Dobro nam došao, Naš dični biskupe!“

U predvečerje 7. rujna priređena je bakljada i velika povorka svih društava i građana uputila se od Vatrogasnog doma kraj Save do Jelačićevog trga i Starčevićevom ulicom. Otpjevane su podoknice presvijetlom gospodinu biskupu, predsjedniku odbora za gradnju Doma gospodinu Anti Markotiću, a potom i dobročiniteljici, gospođi Aureliji Kuss-Bogdanović u Mesićevoj ulici. Pjevao je muški zbor „Davora“. Sljedeći dan započeo je budnicom, pa sastankom društava i korporacija na Jelačićevom trgu, od kuda je pošla povorka u Franjevačku crkvu na službu božju, koju je uz veliku asistenciju služio biskup. Poslije mise bila je posveta Doma, otkrivanje ploče u spomen 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva i spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava. Program je u Domu nastavljen s „pjevačkom matinejom“ u kojoj su nastupila hrvatska pjevačka društva: „Franjo Kuhač“ i „Lipa“ iz Osijeka, „Preradović“ iz Đakova, „Nada“ iz Mitrovice, „Dunav“ iz Vukovara, „Neven“ iz Petrovaradina, „Reljković“ iz Vinkovaca“ i, dakako, „Davor“ iz Broda.

Banket za 90 osoba priređen je u „Hrvatskom domu“, te popodne pučka svečanost u Klasiji na koju je došao sav Brod, jer bio je lijep i topao dan. Tu su pjevačka društva zajednički zapjevala dvije pjesme, „Hrvatskoj“ i „Planula zora“. Sve je zabavljala vatrogasna glazba iz Đakova. Pred večer, svratio je i biskup u Klasiju da se s narodom proveseli, a na večer sva je mladež otišla na ples u „Hrvatski dom“.

Brojni koncerti, kazališne predstave, zabave, kongresi, a od 1929. godine i kinoprojekcije, otad se redovito održavaju u ovom, za tadašnje potrebe grada, dostatnom i lijepom hramu kulture, a koji danas, prepušten na milost i nemilost, niti najmanje kulturno ne izgleda, pa je pitanje hoće li stotu obljetnicu i dočekati. E, da nam je domoljubne hrvatske sloge kakva je 1925. godine bila!