Kako se nekad slavio Uskrsni ponedjeljak u Slavoniji: pjesma, rakija i 'polivanje' cura

Dok je Uskrsna nedjelja bila dan duboke pobožnosti, okupljanja obitelji i svečanog ručka, Uskrsni ponedjeljak u Slavoniji bio je dan veselja, opuštanja i – naravno – starih narodnih običaja.

U nekim selima, osobito uz granicu s Baranjom i Mađarskom, mladići su rano ujutro obilazili djevojke i "polijevali" ih vodom ili parfemima, što se smatralo simbolom zdravlja i plodnosti. Djevojke bi im zauzvrat darivale pisanice, kolače ili pokoju rakijicu, a smijeha nije nedostajalo.

– Sjećam se kad su meni znali doći s kantama vode, a ja bježim oko bunara. Danas bi me vjerojatno netko prijavio za uznemiravanje, a tada je to bio znak da si 'na cijeni' – kroz smijeh priča teta Mara (79) iz sela kraj Vrpolja.

Taj običaj, iako pod utjecajem slične mađarske tradicije zvan "Locsolkodás", udomaćio se i u dijelovima Slavonije, osobito tamo gdje su granice naroda i običaja stoljećima bile propusne.

Nakon tog jutarnjeg rituala, nastavljalo se druženje po dvorištima – roštiljalo se, igralo kolo, sviralo na tamburicama, a gosti su se redom nudili šunkom, kuhanim jajima i domaćim vinom. U selima gdje su postojale čitaonice ili domovi kulture, često su se organizirali "Uskrsni ponedjeljci" – zabave s glazbom, plesom i lokalnim izvođačima.

Za djecu je to bio drugi dan jaja – ona koja nisu pojela jučer, danas su završila u školjkama ili travi, tijekom igara kao što su "tucanje jaja" ili kotrljanje niz dasku. Bilo je to vrijeme kada su dvorišta vrvjela dječjom grajom, a odrasli – barem na trenutak – zaboravljali svakodnevne brige.

U nekim krajevima vjerovalo se i da na Uskrsni ponedjeljak treba započeti novi posao, makar simbolično – zasaditi cvijet, počistiti dvorište ili započeti nešto što se dugo odgađalo. Bio je to dan koji nosi snagu novog početka – jer nakon Uskrsa, ništa više nije isto.

Danas su ti običaji gotovo nestali iz urbanih sredina, a i na selu ih sve rjeđe vidimo. No, dok god se netko s osmijehom prisjeti te kante vode, pisanice iz ruke djevojke i mirisa rakije u ranu zoru – nisu zaboravljeni.