Ravnopravnost na brodski način: Lemaić je kokoška, prometna redarka je heroina!

SLAVONSKI BROD – Kad žena obavlja posao prometne redarke i suoči se s uvredama u zatvorenoj Facebook grupi, Grad Slavonski Brod u roku k'o najbrži internet – promptno izlazi s priopćenjem, oštrinom britkijim od zimskog vjetra na keju. No kada predsjednik istog tog Gradskog vijeća, Stribor Valenta, javno na sjednici vijeća oporbenu vijećnicu Slavicu Lemaić proglasi – citiramo – “kokoškom”, gradske institucije šute. Nema osude, nema zabrinutih priopćenja, nema empatije. Šutnja. Duboka i grlena.

Zamislimo na trenutak obrnutu situaciju – da je netko iz oporbe, ne daj Bože, nazvao neku od “njihovih” vijećnica kokoškom. Možemo pretpostaviti: priopćenja bi se nizala, tiskovne bi se održavale, a povjerenstva bi hitno zasjedala. Ovako – ništa.

Dvostruki kriteriji i selektivna solidarnost

U najnovijem priopćenju Grada, koje se odnosi na vrijeđanje gradske prometne redarke u zatvorenoj Facebook grupi s preko 10 tisuća članova, navodi se:

“Ovaj napad nije samo napad na prometnu redarku – to je napad na sve žene koje pošteno i odgovorno obavljaju svoj posao.”

Slažemo se – vrijeđanje i prijetnje su za svaku osudu. No pitamo se: nije li i vrijeđanje oporbene vijećnice također napad na žene koje odgovorno obavljaju svoj posao? Ili to ne vrijedi ako nisu članice vladajuće strukture?

Zapanjujuće je kako gradske vlasti i tzv. Povjerenstvo za ravnopravnost spolova reagiraju selektivno, po logici: “žena si – ali ako nisi naša, onda si kokoška.”

Tko štiti žene, a tko štiti “svoje”?

Spomenuto povjerenstvo, inače formirano kako bi štitilo upravo dostojanstvo i ravnopravnost žena, već se dulje vrijeme nalazi u neugodnoj poziciji – točnije rečeno, u potpunom ideološkom konformizmu. O slučaju “kokoška” nije se oglasilo ni jednom rečenicom. A među članicama tog povjerenstva nalazi se i Gordana Matanović, predsjednica udruge “Brod” – koja je, podsjetimo, pod sumnjom za pronevjeru čak 88.000 eura iz sredstava udruge.

Da, dobro ste pročitali. 88.000 eura, koje uključuju i javni novac, odnosno sredstva iz džepova Brođana.

Zamislimo opet da je netko iz oporbe pronevjerio taj iznos – povjerenstvo bi se vjerojatno raspisalo priopćenjima kao da su UN-ova podružnica za moral. Ovako? Šutnja. Jer nije važno što je počinjeno, već tko je počinitelj.

Prometna redarka – meta prijetnji, dijete pod pritiskom

U slučaju prometne redarke, situacija je, naravno, ozbiljna. Prijetnje, vrijeđanja, pa čak i spominjanje djeteta zaposlenice – to je nedopustivo. No Grad ovdje koristi priliku za političku profilaciju i emocionalnu manipulaciju. Priopćenje spominje kako je djetetu redarke čak “zabranjen prolazak određenim ulicama” radi vlastite sigurnosti, jer mu se – navodno – prijeti.

No javnost ostaje uskraćena za odgovore – je li prijetnja prijavljena policiji? Je li netko priveden? Jesu li napravljeni konkretni koraci?

Ili je ovo samo dobro režirana PR kampanja, da se pokaže kako Grad “brani svoje”?

Nema mjesta za selektivnu ravnopravnost

Ako kao društvo želimo iskreno govoriti o ravnopravnosti spolova, onda ne možemo šutjeti kada se žena vrijeđa zato što je politička suparnica. Ne možemo štititi samo one žene koje su nam politički i ideološki bliske. To nije ravnopravnost. To je klijentelizam. To je zloporaba borbe za prava žena u svrhu političkog PR-a.

Ako je Grad iskren u svojoj borbi za dostojanstvo žena, onda neka se napokon oglasi i o slučaju Slavice Lemaić. Neka se javno ispriča. Neka kazni svog predsjednika vijeća. Neka prestane štititi članove povjerenstva s mutnim financijama. I neka prestane mjeriti ljudsko dostojanstvo prema stranačkoj knjižici.

Jer žene nisu “njihove” i “naše”. Žene su žene. I svaka od njih zaslužuje jednaku zaštitu, jednako dostojanstvo i jednaku pravdu. Čak i kad se usudi reći – car je gol.