Tri crna gavrana

Tri crna gavrana sletjela na fenjer nad ulazom u dugu prizemnicu svu u velikim staklenim izlozima kao da donose zlu sudbinu svemu što se nađe u ovim prostorima. Danas je tu trgovina rabljenih, ali dobro uščuvanih i jeftinih komada odjeće. Još prije par mjeseci bilo je skladište i veleprodaja pića, prije toga trgovina tehničke robe, još ranije namještaja, tepiha... a s prekidima, godinama je lokal bivao prazan... Do Drugog svjetskog rata to je bilo sastajalište otmjene publike u Brodu, svratište, hotel „Tri gavrana“, u Mesićevoj ulici na broju 7.

Kuća skromnih neoklasicističkih odlika, s dva krila, jednim u Mesićevoj a drugim u Ulici sv. Ivana (Zajčevoj), s velikim ugostiteljskim lokalom i svratištem sa sobama za strane goste u dvorištu, sagrađena je još 1884. godine. Vlasnik Eduard Lauka prijavio je u Brodu ugostiteljski obrt 1882. Možda je na istom uglu bila i stara gostionica koju je on također vodio. Novosagrađeno svratište nazvao je svojim otmjenim i zvučnim imenom: „Eduard“. Malo je podataka o početcima ovoga svratišta. Prema istraživanjima gospodina Stribora Schwendemanna, zgrada hotela se 1912. godine našla pod hipotekom Prve hrvatske štedionice i na dražbi je prodana. Od 1918. kupuje ju trgovac Adolf Kisić, koji mijenja ime svratišta u „Tri gavrana“, a Brođani su često govorili i „Kod tri 'tice“.

Vlasnici su svratište, kako je to bilo uobičajeno, davali u zakup, a onda je 1922. godine jednom zakupljivaču i prodano. Židovi, bračni par Lavoslav i Marija Spitzer kupili su „Tri gavrana“ od Ružice Kisić za cijenu od 1,100.000 kruna. Oni će ga proširiti te podići na višu razinu.

„Hrvatska zajednica“ piše: Ovdašnji svratištar g. Lavoslav Spitzer kupio je hotel „Tri Gavrana“, koji je dosad držao u zakupu. U dvorištu istoga hotela nadozidao je krasnu dvoranu i time udovoljio jednoj davnoj potrebi grada Broda. G. Spitzer u svakome pogledu solidan, nije žalio niti ovog puta troška, da udovolji zahtjevima svojih gostiju, te učinio svoje prostorije prikladnim za zabave i priredbe svake vrsti. Snaše strane mi mu želimo svaki uspjeh i preporučujemo ga cijenjenom općinstvu.

Od tada, velika dvorana kod „Tri gavrana“ će postati jedno od najprivlačnijih i najposjećenijih mjesta zabave u Brodu na Savi.

I tako se u nekada prometno najfrekventnijoj brodskoj ulici, Mesićevoj, koja je bila i centar veselih provoda i zabave brodskih građana, našlo još jedno sastajalište građana željnih uživanja na višoj razini, reklo se i velegradskoj (naravno, u brodskim okvirima). To se ističe i u reklamama kojima se poziva otmjena publika na programe s velegradskim novinama, pa time „Tri gavrana“ konkuriraju susjednom elitnom hotelu „Central“. Publika se u „Tri gavrana“ čak i bolje provodila, jer je njihova plesna dvorana bila prostranija. Koliki je bio kapacitet prenoćišta u „Tri gavrana“, podatak nisam našao, ali u jednom članku se kaže: Od hotelskih soba se mogu napraviti tri-četiri stana, pa ih je sigurno barem šest bilo. Spitzer u oglasu ističe da su sobe novim namještajem uređene.

Evo samo nekih od programa koji su se održavali kod „Tri gavana“. Godine 1922. športski klub „Građanski“ priredio je u svim prostorijama kavane i restauracije „Tri gavrana“ velebnu „Građansku zabavu“ sa plesom, korijandolima, šaljivom poštom, izborom ljepotice, te amerikanskom lutrijom – čitamo u „Brodskim novinama“.

Iste godine u prostorijama „Tri gavrana“ bila je zabava udruženog hrvatskog građanstva. Samo onaj koji je zabavi prisustvovao u stanju je, da si predoči ono oduševljenje, ono raspoloženje, koje je dne. 8. o. mj. vladalo na vrlo uspjeloj zabavi hrvatskog gradjanstva. Prostorije „Tri gavrana“ bile su odveć malene, da prime sve one, koji su na zabavu dolazili, što je pokazalo, kako je Brod još i danas onaj stari hrvatski, rodoljubni grad.

Također „Brodske novine“ 1923. godine najavljuju: Novost u Brodu. U reštauraciji svratišta „Tri gavrana“ svake nedjelje i praznika od 6-7 sati na večer veliki promenadni koncert, a svake subote u 9 sati na večer kućna čajanka sa Schimy plesom uz sudjelovanje vrsne salonske glazbe, pod ravnanjem kapelnika g. Antuna Spitzera.

Mladim sportašima, nogometašima „Viktorije“ gospodin Lavoslav Spitzer besplatno ustupa dvoranu za urnebesne veselice koje su održavane svakoga četvrtka. Naime, njegov sin Filip - Puba igrao je za „Viktoriju“, no svakako da je gospodin Spitzer tu našao i svoju računicu jer je zaradio na prodaji jela, pića, bilijardu... Pamte se originalne zabave: „Havajska noć“, „Noć u Monte Carlu“, „Šokački kirvaj“, „Džumbus bal“, pa čak i „Noć mrtvaca“ , koja nije bila niti najmanje mrtvački dosadna...

Kod „Tri gavrana“ brodski Židovi najčešće priređuju svoje priredbe i zabave povezane s njihovim vjerskim praznicima, Hanuka, Purim, Tu bišvat. „Hrvatska zajednica“ 1922. navješćuje: Izraeltičko gospojinsko društvo u Brodu n.S. obdržavati će svoju Veliku čajanku prigodom tridesetgodišnjice svog opstanka dne 3. prosinca u svim prostorijama hotela i kavane „Tri gavrana“. „Brodske novine“ pišu o tijeku zabave-čajanke: ...umjetni Duo ples gdjice Grete Lustig i Oskara Flügelmana, koji su prikazali apaški ples u tako preciznoj i umjetničkoj formi dostojni da ga prikažu i velegradu. Njihov ples bio je tako savršen i elegantan, da je sve upravo začarao te je na opći zahtjev morao biti ponovljen.

U udobnim prostorijama „Tri gavrana“ sjedište je i drugih društava, redakcije nekoliko brodskih novina... Tu su začete sjajne ideje koje su ostavile neizbrisiv trag u brodskoj povijesti.

Brodska povijest gospodina Lavoslava bilježi i kao mecenu „Hrvatske čitaonice“ koja je u prostorima „Tri gavrana“ bila od osnutka, 1923. godine. Novine „Hrvatska zajednica“ bilježe: Otvorenje „Hrvatske Čitaonice“. Prostorije „Hrvatske Čitaonice“ su gotove. Sve su pripreme već dovršene, tako da s radom otpočeti može (...) Prostorije „Hrvatske Čitaonice“ biti će na raspolaganju svim Hrvatima i hrvatskim društvima, pak je radi toga dužnost svakog Hrvata, da se začlani. Vremena su ozbiljna, pak moramo što čvršće redove zbiti. Dakle, Hrvati svi 9. o. mj. u prostorije „Hrv. Čitaonice“. Na glavnoj skupštini Hrvatske čitaonice 1925. godine jednoglasno je zaključeno da se u Brodu osnuje i javna knjižnica. Neposredni poticaj tome zaključku bio je, što je naša rodoljubna sugrađanka gđa. A. Kus-Bogdanović darovala čitaonici više vrlo vrijednih knjiga hoteći svojim darom udariti temelj lijepoj i potrebnoj kulturnoj instituciji - javnoj knjižnici, piše također „Hrvatska zajednica“. Čitaonica je povela akciju sakupljanja knjiga po gradu, a proveli su ju naši poletni sveučilištarci i sveučilištarke.

Izgradnjom „Hrvatskog doma“ 1925. godine, čitaonica i knjižnica preselile su u njegove prostore. Valja spomenuti da je od 1908. u svratištu „Eduard“ bila i društvena čitaonica Hrvatskog trgovačkog društva „Merkur“.

Poduzetni Spitzer 1931. godine proširuje poslovanje, on uzima u zakup savsko kupalište Poloj, gdje uređuje dvadesetak udobnih kabina koje su se mogle unaprijed rezervirati. Na Poloju Spitzer drži restoran sa svakovrsnim jelima i hladnim napicima. Uvodi čak i autobusnu liniju od grada do kupališta, a autobus je unajmio od vatrogasaca, koji očito njime nisu znali upravljati. Taj autobus vatrogasci su kupili još 1927. godine i liniju su održavali također za Poloj i Brodsko vinogorje. Besplatnu vožnju imale su porodice šofera. Spitzer je bio poduzetniji. Cijena vožnje do Poloja autobusom u njegovom zakupu bila je tri dinara po osobi. Oglas iz brodske štampe navodi: Autobus polazi svakog dana ispred Vatrogasnog doma poslije podne u 1 sat, a nedjeljom i praznikom počevši od 9 sati prije podne pa dalje.

U jeku velike ekonomske krize grad je 1932. godine postigao sporazum s gospodinom Spitzerom i u „Tri gavrana“ on je povoljno iznajmio prostorije u kojima je uređena pučka kuhinja za prehranu siromašnih radnika i građana Broda. Odboru za prehranu sirotinje besplatno je stavio na raspolaganje još jednu veću prostoriju, gdje su se korisnici pučke kuhinje mogli skloniti kada je bilo kišno ili studeno, te su u suhom i toplom sačekati dijeljenje hrane. U privredno zamrlom Brodu na stotine radnika ostalo je bez posla, te je pučka kuhinja dnevno dijelila 1000 obroka i to 750 siromašnim radnicima, 100 obroka siromašnoj školskoj djeci i oko 100 radnicima koji su se u Brodu našli u prolazu. Nadzor nad kuhinjom, pripremanjem hrane i podjelom, vršile su na smjenu vrle i požrtvovane gospođe iz humanitarnih i gospojinskih organizacija.

Hotel „Tri gavrana“ u vlasništvu je Lavoslava Spitzera do 1934. godine, a od 1935. kao vlasnik vodi se, opet Židov, Milan Rechnitzer. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vlasniku je hotel oduzet. Poslije rata objekt postaje društveno vlasništvo, u kojem će 1973. godine Trgovačko poduzeće „Velepromet“ otvoriti trgovinu namještaja, a koju će nazvati „Tri gavrana“ u znak sjećanja na nekadašnje svratište-hotel koje je tu bilo. Tada je nad ulaz i stavljen fenjer s tri gavrana na vrhu. Kažu, bila je to ideja direktora „Veleprometa“ Rade Kerna, koji je očito imao osjećaja za tradiciju.