Konačno se grad pošumljava

Stari su Brođani po svojim ulicama zasadili uzorne drvorede javora, lipa, kestena, platana, bagrema, jablana... da imaju hlada, ublaže sparinu i nesnosne ljetne vrućine koje su u ovome gradu odvajkada bile, ali i jednako svjesni da je zelenilo, kako se kaže, pluća grada. Imali su usto veliku zelenu Klasiju, pa tvrđavu punu bujnog zelenila, a u neposrednom zaleđu pravi park prirode, zeleno Brodsko Vinogorje.

Već u prvoj polovini 19. stoljeća zasađuju se dvostruki drvoredi jablana koji su uokrug pratili zvjezdoliku osnovu tvrđave do puta za Brodski Varoš, a suprotnom, zapadnom stranom tvrđave, spuštali su se drvoredi sve do Save. Tridesetih godina istog stoljeća kapetan Josef Fohman zasadio je park na glasiji i uredio šetnice i tako je nastala čuvena brodska Klasija, velika oaza zelenila, mira i tišine uz sami glavni gradski trg.

Listajući zapisnike gradskog zastupstva u brodskom Državnom arhivu, naišao sam na ovaj podatak:

14. IV 1886. Predsjedništvo predlaže da se u širokoj ulici posadi drvored i gdje treba u gradu. Gradonačelnik je tada bio Vasilj Bratelj, pa stoga zavrjeđuje da ga spomenemo.

Za spomenuti je i gradonačelnika Stjepana pl. Horvata. On je dao zasaditi kestene i lipe uz franjevačku crkvu. Zabilježila je to Kronika franjevačkog samostana 1895. godine:

Brižljivošću našega grada (Gradonačelnika) pred našom crkvom posađena su stabla. Zbog te plemenite brižljivosti zavređuje, da se njemu na spomen, to jest Stjepanu Horvatu, njegovo ime unese u ovu Knjigu.

Dakle, drvoredi su u ovome gradu brižno sađeni, ali i njegovani, održavani i redovito obnavljani. Brodske novine „Posavska štampa“ br. 17. iz 1930. godine pišu:

U svim moderno uređenim gradovima ide se za tim da se svaki pa i najmanji komadić slobodnog zemljišta upotrijebi za zasađivanje zelenila i da se na taj način u gradovima i onako nečisti zrak pročisti i tako zdravstvene prilike poboljšaju. Zato nas je naročito obradovalo kada smo saznali za parkiranje Trumbićeve ulice (Petra Krešimira). Sa obadvije strane asfalta zasađeno je zelenilo, tako da će taj dio ulice pored lijepog izgleda imati i onu svježinu i pročišćeni zrak, koji je svojstven zelenilom zasađenim krajevima.

Kolika je onda briga bila i za svako posađeno drvo, govori opet ovaj članak:

U Trumbićevoj ulici razvile se krasne lipe i kesteni koji ublažavaju onu silnu prašinu ove prometne ulice u ljeti. Pred kovačnicom kovača Marka jedan se kesten sasvim osušio. Uzrok je tomu što čiča Marko veže za njega kljusad kada potkiva. Silnim grebanjem i natezanjem skine se kora i drvo se mora osušiti. Nije tek jednom kestenu zavrnuto vratom, već se drugi približuju svome svršetku. Kada mora tako biti da se konji moraju na ulici potkivati kao na selu, to bi se moglo čiča Marka pozvati na red neka bi on usadio kakovi stup za potkivanje konja. Ne bi o tome gradsko redarstvo malo mislilo?

Tako se u „Brodskim novinama“ iz 1920. godine pitao jedan građanin. I s pravom, jer kovač i sikiraš čika Marko zbilja je ondašnje „zelene“ totalno ignorirao.

Današnje „zelene“ i sve nas građane ovoga ubavog mjesta totalno ignorira komunalno poduzeće koje se „brine“ o zelenilu u gradu. Na sve strane u gradu u proljeće zasade cvijeće. Do neke mjere to je uredu, ali sada je zbilja već i iritantno i neukusno (posebno ono cvijeće u loncima koje žalosno visi s električnih stupova). Prava „šarena laga“. Jer, istovremeno je na stotine drveća u drvoredima posječeno, a na njihovo mjesto nije zasađeno nijedno drugo. I to traje tako godinama i godinama. Istina, neko je drveće bilo staro, trulo, bolesno i trebalo ga je ukloniti. No, mnoga su stabla srušena da bi se dobila parkirna mjesta za automobile, ili samo zato što je to smetalo vlasnicima kuća pred kojima je drveće bilo. Pritom ima i pravih manijaka, mrzitelja drveća i zelenila. Da im u rinu ne bi slučajo upao list, ili ne daj Bože borova iglica na njihov skupocjeni automobil, isposluju rušenje i sve to „Komunalac“ još i obavi. Gledam, pred stambenom četverokatnicom u Štamparevoj posječen je cijeli niz breza, zgrada upravo razgolićena, pa sad stanari ljeti skapavaju od pripeke i razgolićeni na balkonima bezuspješno se pokušavaju rashladiti. A to im ne uspijeva niti sa suprotne strane zgrade, gdje su također nekom manijaku dozvolili da im posiječe sve drveće.

Jutarnja „Zelena minuta“ Hrvatskoga radija o potrebi čuvanja šuma, odnosno brige za svako zeleno drvce, kao da ne dopre do ušiju „Komunalca“, do ušiju nekih naših građana, do ušiju brodskih „zelenih“. A brigom o svakom drvetu može se i te kako unaprijediti kvaliteta života u gradu!

Drvoredi jablana oko tvrđave posječeni su još početkom 20. stoljeća, Klasija je uništena izgradnjom prometnica kroz nju, pa izgradnjom nebodera, Brodsko Vinogorje uništava se pretjeranom stambenom izgradnjom. A stari brodski drvoredi, nekada brižno sađeni i njegovani, svedeni su na ostatke ostataka. Dovoljno je proći gradom... već davno nema loptastih bagrema u Strossmayerovoj, koja je ljeti postala prava Sahara. Drvored u ulici za bolnicu „Plavo polje“ tako je prorijeđen da je sada ljeti starijim ljudima upravo mőra doći do liječnika. Ono dotrajalo i bolesno drveće u Štamparevoj trebalo je već odavno zamijeniti novim. I Široka ulica zaista pruža žalostan primjer uništavanja zelenila. Uništena su stabla radi ljetnih terasa kafića, parkirališta... Za pozdraviti je stoga inicijativa vlasnika kuće na broju 49., koji je sam pred svojom kućom zasadio platane. Istina, on je u tome pretjerao jer na toj maloj površini neće se moći razviti šest stabala, ali da je čekao na „Komunalac“, pred kućom bi i dalje imao nesnošljivu pripeku i omaru. Da ne govorimo o Gundulićevoj, Zrinskoj gdje je zelenilo maknuto da bi se širili automobili.

I kad sam, ogorčen, sve ovo napisao, odjednom – bravo!, bravo! – „vrtaju“ se rupe po Širokoj, već je i drveće posađeno a, kažu, zasađeno je i po drugim ulicama! Netko je ipak, konačno, shvatio što zelenilo znači za ovaj naš planet! Nešto se pokrenulo! Čitam, bit će posađeno 530 stabala. Samo, da bi se grad ozelenio, ublažila omara, pročistio zrak koji je sada posebno rafinerijom zagađen, potrebno je mnogo, mnogo više „vrtanja“ i sađenja. Recimo, kad je 1951. Brod „pošumljavan“, posađeno je u gradu i rasadniku čak 7.000 stabala i još su usto brodski planinari iz Pribudovca donijeli 800 stabala lipe, bagrema i jasena pa zasadili po parkovima i duž brodskih ulica, te se još obvezali da će u jesen dati još najmanje 2000 stabala sadnica dobre kvalitete - piše „Brodski list“. Da ih se angažira, vjerujem da bi planinari to i danas napravili.

Osim toga, pedesetih godina zasađena je i velika plantaža kanadske topole na Vijušu i Poloju, pa je i taj dio grada zazelenio. Zasluge je imao drug Ivan Rogić. Njemu je i spomen-ploča postavljena na zgradi koja stoji na Poloju u blizini "Komunalčevog" deponija, onog koji zagađuje zrak šetačima uz Savu. Na ploči piše: Na dan godišnjice smrti u znak zahvalnosti i trajnog sjećanja za zasluge na podizanju plantaže topola, postavlja spomen ploču drugu Ivanu Rogić istaknutom članu kolektiva i društveno političkom radniku Slavonija drvna industrija. U Brodu 11. 9. 1963.

I na kraju, a na početku 2013. godine, još jednom – bravo! Brodskom „Komunalcu“ za započeto parkiranje grada, ali na ploču će, ovim tempom, još dugo čekati.

(Posavska Hrvatska, 8. veljače 2013.)