Cijeli Brod se digao- velebne tijelovske procesije

Među nesumnjivim društvenim događajima koji su imali posebno značenje u Brodu na Savi bile su procesije na Florijanovo, a još više na Tijelovo - Brašančevo. Bile su to svečane procesije za pamćenje, „kada se cijeli Brod digao“, kako Broce kažu. Lokalne novine unaprijed su donosile red svečanog ophoda, koji je oglašavao Rimokatolički župni ured Župe sv. Stjepana Kralja. Tako „Posavska Hrvatska“ 1922. godine piše o redu kod svečanog ophoda na Brašančevo:

1. Djevojačka škola, 2. Dječačka pučka škola, 3. Seoska školska djeca, 4. Gimnazija, 5. Gradjanstvo, 6. Obrtnici (cehovi), 7. Hrvatsko pjevačko društvo „Davor“, 8. Seoske djevojke, 9. Društvo Srca Isusova, 10. Treći red sv. Franje, 11. Marijina kongregacija gospodjica, 12. Hr. Gospojinsko društvo, 13. Č. sestre redovnice sv. križa, 14. Vatrogasna glazba i vatrogasci, 15. Vojska, 16. Spalir, 17. Svećenstvo, 18. Sveto otajstvo, 19. Oblasti, 20. Vojska, 21. Gradjanke.

Korporacije pred Svetim otajstvom išle su po četiri u redu, a iza Svetog otajstva išlo se u redu po šestero. I svi su se toga urednog reda držali, a učiteljice, hodajući sa strane povorke, strogo su pazile da i djeca idu u savršenom špaliru. U procesiji je znalo biti nekoliko tisuća građana i seljana iz brodske župe - Varošana, Vrbljana, Ruščičana. „Jutarnji list“ 1932. godine izvještava da je procesiju, u kojoj su zastupane sve državne i privatne ustanove, vodio župnik Dominik Šarčević sa dva kapelana, hodajući pod „nebnicom“, noseći Svetotajstvo. Gradsko poglavarstvo zastupao je načelnik Vendelin Djanješić, kotarsko poglavarstvo Korda, te šef redarstva Mešterović.

Tijelovske procesije kretale su iz „male crkve“ poslije svete mise u 9 sati. Na čelu procesije nošen je križ, nošeni su i barjaci, a vojna glazba, „pleh muzika“ (kasnije i vatrogasna glazba), uz dirigiranje kapelnika, smjenjivala se s pukom koji je pobožno pjevao tijelovske svete pjesme:

Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno!

Zdravo Tijelo Isusovo, Svetim Duhom upućeno!

Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno!

Zdravo Tijelo Isusovo, u jaslice položeno! (...)

Procesija je išla Florijanovom ulicom, cijelo vrijeme svečano su zvonila sva crkvena zvona. Pred nebom sav ponosan stupao je markantni umirovljeni školski nadzornik gospodin Tomislav Pracny i izazivao pozornost u svojoj svečanoj crnoj odori viteza i komandera sv. Silvestra. Dakako, i svećenstvo bilo je u kićenom svečanom ornatu. Zastalo se kod prve postaje – sjenice kod kipa sv. Florijana. Pobožne gospođe iz najbližih kuća uredile su sjenicu, okitile ju zelenim granama i cvijećem, te oltar postavile i prekrile lijepim ručnim radovima. Očitane su prigodne molitve, podijeljen je blagoslov, vojni odred ispalio je zaglušujuću počasnu paljbu i velebna procesija krenula je dalje u ophod gradom. Potom se išlo ulicom Branka Radičevića (Mačekovom), pored sv. Trojstva. Na trgu je, nastojanjem časnih otaca franjevaca, naređena druga postaja - sjenica, opet sjajno okićena i sređena, procesija je opet zastala i sve prethodno je ponovljeno. Procesija je nastavila ići Radićevom obalom do Trga bana Jelačića, a tu je postaja napravljena pred kućom odvjetnika dr. Vatroslava Brlića i njegove supruge gospođe Ivane. Brlići su imali posebni ostakljeni oltar iz 18. stoljeća s figurom Madone, koji se za tu prigodu iznašao pred kućnu vežu. Vicilir je iz brda donio zelenih grana koje su postavljene uz oltar i izloge cijele kuće Brlićevih, a s balkona i svih prozora na katu spušteni su ćilimi. Na prostranom Jelačićevom trgu procesija je poprimila izgled prave koreografirane parade. Znalo se točno gdje tko stoji, kada i kako se kreće, tu se najviše pazilo na red, jer je i najviše građana gledalo procesiju. A četvrta postaja nalazila se pred kućom odlične obitelji gospodina Kolomana Benčevića, na ćošku sa Širokom ulicom. Katoličkim obiteljima bila je posebna čast da se pred njihovom kućom uredi sjenica. Procesija se potom, u jednakom lijepom redu, Širokom ulicom vratila u „malu crkvu“, opet uz pjesmu, svirku glazbe i zvonjavu svih crkvenih zvona.

Za tijelovske procesije posebno se i odijevalo. Godine 1917. godine „Posavska Hrvatska“ ističe: Osobito je oku godio veliki broj ženske školske mladeži u bijelo odjevene, koja je neposredno cvijeće bacajući išla pred presvetim otajstvom, a pod upravom učiteljica gospodjica Katice Malin i Marije Predmerski. Ta preslatka nevina dječica, pučkoškolci, bila su kao anđelčići u bijelom, lepršavim opravama, bijelim čarapicama, sandalicama, s bijelim vjenčićima na glavi. Od dvadesetih godina u modi su bile i bijele haljinice s hrvatskim narodnim motivima, vezene križićima ili pučkim vezom.

Djevojke iz srednjih škola za procesiju su odijevale lijepu šokačku narodnu nošnju. Rijeko je koja svoju imala, već se nošnja posuđivala od rodbine, poznanika, kumova, mljekarica... iz okolnih sela. Onda je u Brod morala i snaša doći da djevojku srikta kako Bog zapovida. Samo im glave nisu redile. Također u najsvečanijoj narodnoj nošnji, svili, šlingi, zlatu, u široko s kikama i nacoknane, bile su u procesiji seoske djevojke - cure iz brodske župe.

A vrle brodske gospođe i milostive u procesiji posebna su priča. Pred Tijelovo brodske su šnajderice imale pune ruke posla i radile duboko u noć, samo da na vrijeme i po volji sašiju naručeno, često pretjerano kapricioznim mušterijama. Gospođe su se upravo natjecale u eleganciji i apartnosti. Sve je bilo jako otmjeno, jer gledao te cijeli Brod. Bez rukavica i šešira nije se išlo. Pa, elegantne cipele, taška... sve je moralo biti u tonu i kako jedno s drugim pasira. Učiteljice koje su išle sa strane posebno su bile primijećene i komentirane.

- Bio je izuzetan red, na to se pazilo, ideš pa staneš, paziš na jednaki razmak u povorci, jer možeš ukor u školi dobiti, a nama to već dosadi, - priznaju iskreno ondašnje učenice.

I dok su učiteljice pazile na red školske mladeži, uvijek je bio netko zadužen i za red cijele procesije. „Posavska Hrvatska“ 1917. bilježi: Red je bio za cijelog obhoda uzoran, a to je zasluga revnog i omiljelog gosp. Dane Tomičića, upravitelja kr. redar. povjereničtva.

Eto, tako su nekada održavane tijelovske procesije - Bogu na slavu, narodu na spas!

(Posavska Hrvatska, 8. lipnja 2012.)