Život

Mladi brodski olimpijac Mihovil Penavić i mentor Ivica Blažević o dojmovima nakon Olimpijade

Mihovil Penavić: "Kada sam prvi puta pogledao ispit, jedino što mi je prošlo kroz glavu, bilo je 'nema šanse da ja ovo stignem riješiti'."

Autor: 035portal Datum objave: 11.08.2017. u 13:29

Mladi brodski olimpijac Mihovil Penavić i mentor Ivica Blažević o dojmovima nakon Olimpijade

Vijest da je Mihovil Penavić, učenik Klasične gimnazije „Fra Marijan Lanosović“ iz Slavonskog Broda, osvojio srebrnu medalju na Olimpijadi iz geografije, odjeknula je munjevitom brzinom. 14. po redu Olimpijada je održana u Beogradu, a natjecali su se učenici između 16 i 19 godina starosti. Srebro sa svjetskog natjecanja, zasigurno je kruna njegove školske godine, ali ujedno i prva svjetska medalja u povijesti Klasične gimnazije. Svoj uspjeh duguje i mentoru, prof. Ivici Blaževiću. Kako su se Mihovil i njegov mentor pripremali za ovo natjecanje, otkrili su nam sami…

Mihovile, prije svega čestitamo na izvrsnom uspjehu. Biti drugi na Olimpijadi, nije mala stvar. Je li bilo teško doći do ove medalje? Sigurno si puno učio i pripremao se?
Bilo je poprilično teško, jer je zahtijevalo dugogodišnje napor. Plasman na olimpijadi ne ovisi samo o ovogodišnjem plasmanu na državnome natjecanju, nego o rezultatima kroz godine. Što se tiče priprema za samu olimpijadu mislim da je najvažnije bilo onih pet dana priprema na PMF-u.

Kada si pogledao ispit prvi puta, je li ti prošlo kroz glavu; 'ma riješit ću to ko' od šale'?
Nije nikako... Jedino što mi je prošlo kroz glavu bilo je "nema šanse da ja ovo stignem riješiti".

Što ti je bilo najteže na ispitu?
Daleko najteži bio je praktični dio, iako sam ga riješio bolje nego pisani, jer smo hodali satima na 40 stupnjeva rješavajući testove i jednostano nisam mogao normalno razmišljati.

Koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li studirati nešto vezano uz geografiju? Hmm, nemam još neke zacrtane planove, ali geografija mi trenutno nije među fakultetima o kojima razmišljam.

Kada si otkrio svoju ljubav prema geografiji? Imaš li nekakav uzor na koji se ugledaš?
Ne mogu sa sigurnošću reći kad sam otkrio svoju ljubav prema geografiji, ali to je nekako stvar koja me je zanimala od djetinjstva. Nemam ozbiljne uzore u geografiji, iako mogu reći da su moji nastavnici kroz cijelo školovanje predstavljali svojevrsni izazov u znanju, vidio sam ih kao osobe s čijem se znanjem jednog dana želim mjeriti. Tu je i moj sadašnji profesor Ivica Blažević.

O Mihovilovom uspjehu govorio nam je i njegov Mentor Ivica Blažević.

Mihovil je prvi učenik koji je donio svjetsku medalju Klasičnoj gimnaziji?
Točno tako. Prvi put od kada naša škola postoji, a to je od 1995.godine, dobili smo i prvu svjetsku medalju nekog našeg učenika. Meni je osobno kao geografu izuzetna čast da je ta medalja baš iz geografije.

Jeste li imali prilike vidjeti ispit ili čuti neka od pitanja koja su bila na ispitu? Je li bio težak ispit?
Ovogodišnji ispit još nisam vidio, ali samo testiranje na geoolimpijadi sastoji se od tri dijela, a to su ispit znanja, multimedijalni test i terensko testiranje. Iskreno, još nismo radili analizu testiranja, ali biti će prilike i za to... Ono što Vam mogu reći da cijelokupno testiranje, naravno, nije jednostavno i vrlo je složeno. Definicija i teorije tu gotova da i nema, sva su pitanja bazirana na analizama, uzročno-posljedičnim vezama procesa u geoprostoru i dakako terensko testiranje koje se sastoji od raznih geografskih vještina.

Opišite nam ukratko koliko dugo i na koje načine ste se pripremali za olimpijadu?
Do državne razine natjecanja pripreme su na školskoj razini, što znači da učenike pripremam za natjecanje kroz dodatnu nastavu i gotovo cijelu školsku godinu. Za geoolimpijadu pripreme su drugačije. Mihovil se sredinom srpnja pripremao sa posebnim timom profesora s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Pripreme ne traju dugo (tjedan dana), ali su vrlo složene i iziskuju dosta napora, jer ipak je to riječ o natjecanju na svjetskoj razini. Ali Mihovil je prije svega, jedna velika "flegma", kako ja volim reći. Postoji jedna anegdota sa natjecanja. Koliko je flegmatičan govori činjenica da je na prošlogodišnje županijsko natjecanje zaspao, a iste godine na državno natjecanje je zaboravio ponijeti matematički pribor za izradu praktičnog rada...hehehe valjda je i u tome ključ njegovih uspjeha, naravno osim talenta kojeg posjeduje...

Možemo reći da Mihovil svoj uspjeh duguje i Vama. Smatrate li da ste Vi svojim predavanjima i odnosu s učenicima utkali u njih ljubav prema geografiji?
Mihovil je sam po sebi "vanserijski" učenik, izrazitog geografskog talenta i velika "flegma". Tim dvjema osobinama pripisujem i zaslugu njegovom velikom uspjehu. Njegov je talent još u osnovnoj školi otkrila kolegica Blanka Marinović s kojom je sudjelovao na svim državnim natjecanjima od petog do osmog razreda. Moj doprinos njegovom uspjehu je u tome što ga potičem, usmjeravam i dajem mu veliku potporu u ostvarenju njegovih rezultata. Na ovaj drugi dio pitanja malo mi je teže odgovoriti, to bi trebali pitati same učenike, ali kroz poseban odnos trudim se približiti im geografiju kao znanost koju će upotrebljavati u svakodnevnom životu i da ju kao takvu i zavole.

Na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu, završili ste smjer povijest/geografija. Predajete li oba predmeta te koji od njih više volite poučavati učenike?
Točno tako. Devet godina predajem geografiju, a od drugog polugodišta prošle školske godine počeo sam predavati povijest. Oba predmeta zaista jednako volim, ali pošto sam u geografiji puno duže vremena tu se trenutno osjećam "stabilnijim" hehehehe....

Vjerujemo kako ste i Vi nekada imali uzore te kako Vas raduje činjenica da ste i Vi nečiji uzor danas, tj. da je netko od učenika zavolio geografiju baš zbog Vaših predavanja?
Da bio sam te "sreće" da sam imao odlične nastavnike geografije u osnovnoj školi u Garčinu i u Klasičnoj gimnaziji. Geografiju sam zavolio još kao učenik u osnovnoj školi zbog izvrsne profesorice Jelene Turčić, a u Klasičnoj gimnaziji veliku potporu u ostvarenju mojeg profesionalnog usmjerenja dao mi je tadašnji profesor i moj prethodnik Nikola Sivrić. Danas me posebno veseli činjenica da su u punih devet godina radnog staža, mnogi moji učenici (mislim njih 11, ako sam nekog zaboravio javite se, hehehe) studenti geografije na Zagrebačkom, odnosno Zadarskom sveučilištu.

Sada, kada su se dojmovi malo slegnuli, kada se nakon mukotrpnog rada Mihovil kući vraća sa srebrnom medaljom, koje su Vaše želje i savjeti za njega?
Neka se dobro provede na maturalcu u Grčkoj... Zaslužio je!!!

Foto: Ivan Šipoš

Dajana Čavčić