Život

Volonteri iz Tanzanije u Zlatnom cekinu Slavonski Brod

Zahvaljujući fizioterapeutu Krešimiru Vlajniću, dvoje volontera iz Tanzanije, prvo su naučili reći hvala, jednu od najčešćih riječi koju koriste.

Autor: 035portal Datum objave: 08.08.2017. u 16:59

Volonteri iz Tanzanije u Zlatnom cekinu Slavonski Brod

Dvoje volontera iz daleke Tanzanije, iz grada Moshija, ovog su ljeta u posjeti Zlatnom cekinu u Slavonskom Brodu. Riječ je 55- godišnjoj s. Mary Benedikti Moscha, koja pripada družbi sestara Gospe od Kilimandžara, a ravnateljica je škole sv. Franje, ustanove koja zbrinjava tristotinjak albino mališana te gluhe i slijepe djece, i 27- godišnjem mladiću, akademskom učitelju za slijepe, Jeoffrey Mhalisum koji u toj školi trenutačno volontira. U Slavonski Brod su došli početkom srpnja na poticaj Brođanke, Marine Rubil, koja je volontirajući kod njih zaključila kako bi u Zlatnom cekinu mogli naučiti puno o radu s djecom s posebnim potrebama. Kako su uvjeti u njihovoj školi jako teški, želja im je sagraditi za njih veću zgradu. u Tanzaniji se prema osobama koje su se rodile s albinizmom, urođenom nesposobnošću organizma da stvara melanin, oduvijek odnosilo s predrasudama i zazorom. Najdrastičniji primjeri su u nekim afričkim zemljama, gdje se vjeruje da njihovi dijelovi tijela imaju magična svojstva te se koriste u ritualnim obredima. Plemenski vračevi najčešće koriste ruke i noge u obredima, a svake godine bilježi se pet ubijenih albino osoba s tim da su stvarne brojke sigurno veće. Praznovjerje nije jedini motiv za takva zvjerstva, nego se i trguje s njihovim tijelima.

"Mališani nam dolaze iz svih dijelova Tanzanije, a najčešće su to albino djeca, koja su najviše zlostavljana, osakaćena, jer unatoč tome što je naše stanovništvo pola katoličko, a pola muslimansko, vlada primitivno vjerovanje kada su albini djeca u pitanju. Stoga im nastojimo što više pomoći. Kako su uvjeti u našoj školi nedostatni, djeca spajaju po troje u krevetu, potrebno je sagraditi veći prihvatni centar, a nemamo ni opreme za red. Stoga smo zahvalni za svaku pmoć, rekla je s. Mary", psihhologinja specijalizirana za rad sa slijepom djecom. Njezina je zauzetost prepoznatljiva i ranijih godina kada je sagradila crkvu. U želji da što više nauči o radu s najosjetljivijom populacijom, ove je godine upisala i magisterij. O svom duhovnom pozivu ističe, kako su je odmalena i u njezinoj obitelji, koja ima desetero djece, zvali sestrom, potom i u školi, te je bilo normalno da se odlučila za taj poziv. Vođena Isusovim riječima "Što god učinite jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili" radosna je što kao redovnica Gospe od Kilimadžara, može pomagati najugroženijima u svojoj sredini. Oduševljena gostoprimstvom i stručnošću djelatnika Zlatnog cekina, u kojem je prepoznala i vjersku dimenziju u odgoju djece, pohvalila je njihov rad, a napose ravnatelja, fra Iliju Jerkovića, koji je kako ona tvrdi, stup i potpora svima u toj ustanovi.

Prvo su naučili reći hvala

Učitelja Jeoffreya povela je u Hrvatsku, kako bi što više naučio, jer je kako kaže odgovoran, stručan i duplo se više trudi od drugih volontera, u svom radu. Taj tihi i samozatajni mladić, ističe kako je boravkom u Zlatnom cekinu puno toga naučio, što će mu uvelike pomoći u daljnjem radu sa slijepom djecom u Tanzaniji. Također je oduševljen tradicijom i gostoprimstvom našeg naroda. Kao i većinu mladih, i njega je dojmio užurbani život u našoj domovini. kako vrsno govori engleski, posebno mu je pomogao fizioterapeut Zlatnog cekina, Krešimir Vlajnić, koji ističe da je rijetko sreo tako marljive ljude, koji pažljivo slušaju i kako kaže, upijaju kao spužve. Zahvaljujući njemu, dvoje Tanzanijanaca, naučili su reći - hvala na hrvatskom. Fra Ilija naglašava kako mu je posebno drago, što su im pomogli i financijski u izgradnji njihovog centra u Tanzaniji: " Cilj nam je bio da oni ovdje uživo vide kako mi radimo s djecom. Smatram da je naš narod ovdje stručan te da su puno toga naučili, što mogu prenijeti u svom novom centru. Jedinstvena smo ustanova ove vrste u Hrvatskoj."

Vrijedni volonteri u Tanzaniju se vraćaju sredinom kolovoza, kada s radom počinje njihova škola. U Hrvatskoj im je ističu, sve bilo lijepo. Iznenađeni su jedino, kako su naše crkve nedjeljom napola prazne, za razliku od njihovih, koje su uvijek prepune, iako do crkve imaju nekih 50 ak kilometara vožnje. Kako je u susjednoj župi sv. Antuna Padovanskog misionar iz njihovog kraja, pater Josaphat N.Mosha, pohodili su tu župu. Svi koji žele pomoći ovaj vrijedan projekt, goste iz Tanzanije mogu potražiti u Zlatnom cekinu, do 15.kolovoza.

Izvor: Posavska Hrvatska