Godina 1928./29. godine

Aktualno je uređenje glavnog gradskog trga koji se sada imenom slavne Brođanke Ivane Brlić Mažuranić zove, ali mu stari Brođani još uvijek Jelačićev trg kažu.

Godine 1929. asfalt je zamijenio kladrmu na Jelačićevom trgu. Bila je to kruna moderniziranja grada Broda na Savi. Za jedne, postao je time Jelačićev trg pravo velegradsko središte, najljepši i najmoderniji dio grada i na sva su usta hvalili njegov izgled, koji sada relativno nije zaostajao ništa za onim trgom istog imena u Zagrebu. Za druge, većinom one stare Brođane, trg se pretvarao u "Zastrašujuće pravo betonsko čudovište". Razumljive su bile njihove kuknjave, jel godinama navikli na kaldrmu, prašinu i blato, ljubili su takav svoj Brod, grad malih drvenih kućeraka, tu su osjećali sigurnost i toplinu i svaka velika promjena više ih je plašila nego smetala. 

A, što je pisala ondašnja štampa: "Zadnjih par godina primjećuje se u Brodu intenzivan komunalni rad, dok se u kakvom većem radu za korist javne higijene, poljepšavanja, općeg razvitka ne može govoriti u nekoliko zadnjih decenija. Na upravi su uvijek sjedili konzervativni ljudi, koji su se bojali izvesti kakvu investiciju ma i srednjeg stila, bojeći se purgerskog revolta. Sa druge strane vodila se uvijek jadna i sitničarska politika pa je kraj svega toga morao grad stajati na istom nivou, ne mičući se dalje i bez napredovanja na bolje.

Međutim s tom tradicijom prekinuto je kod nas unazad par godina, nastoji se sa strane grada da dobijemo što više industrije, uvedena je elektrika i gleda se riješiti pojedina vitalna pitanja  grada na najuspješniji način. Kako je taj novi i napredni duh naše komunalne politike opravdan, vidi se već po ovoj činjenici. Grad je podignuo zajam od 5 milijuna dinara kod Brodske imovne općine radi elektrifikacije, sa ostatkom zajma pokriveno je gotovo litavo asfaltiranje Jelačićevog placa, a da građani nisu ni pare više porezza platili, jer gradska električna centrala isplaćuje anuitete sama i još daje lijep suvišak. Da se tako prije radilo, ne bi grad ovako zaostao. 

Na poljepšavanju grada radi se mnogo, pa je konačno poduzeće Šarac i Hollub završilo asfaltiranje trga za 1.700.000 D. Grad je time mnogo dobio na vanjskom izgledu, nema više one nesnosne prašine i blata koje je prije ležalo na tom mjestu".

Bilo je to vrijeme načelnikovanja, istaknimo to, Vendelina Vende Djanješića, vrijeme velike ekonomske krize kada se ostvarivanjem javnih radova nastojalo krizu ublažiti. Ali, već i godine 1928. za načelnikovanja gospodina Dane Prpića, izvođeni su veliki komunalni radovi za poboljšanje i poljepšanje grada. Prvi metri asfaltnog kolnika u Brodu položeni su tana na cesti od kolodvora prema središtu.

O tome piše "Jutarnji list" od 21. rujna 1928. godine:  "Iz kaldrminskog fonda dobio je grad od države 2.000.000 D, za asfaltiranje ceste od kolodvora, preko Trga kralja Petra (današnji Trg pobjede) do trenkove ulice (danas Cesarčeva) u duljini 800 m. Cesta će biti široka 6 i pol metara. Betonska podloga je dotova, a za 5 tjedana bit će gotovo i asfaltiranje i cesta predana prometu. To gradi grad i poduzetništvoŠarac i Hollub. U proljeće će se nastaviti sve do Trumbićeve ulice (danas Kralja Petra Krešimira IV) i dalje njom do sinagoge i za taj komad je osiguran novac od 1.300.000 D. Jeftimba će se raspisivati još ove zime.

Kada se dovrši sporedni kanal na Jelačićevom trgu, cijeli će se trg asfaltirati. Bit će napravljena tri povišena bloka. Asfaltiranje izvest će g.g. Šarac i Hollub u radu od 150 radnih dana za 1.700.000 Din."

A, radove na asfaltiranju Jelačićevog trga nadzirao je kažu sin Holluba, Ladislav - Laca, koji je tada studirao "niderbau" - niskogradnju u Münchenu. Trg je asfaltiran "coule i comprime asfaltom", te je postavljeno rubno kamenje. 

Materijal je nabavljen u Italiji. Završeni trg pružao je impozantnu sliku. I, sve je to taj mladac zaista temeljito i savjesno izveo. A, o njegovoj savjesti i pedantnosti govori i ova mala zgoda. Kada je građena palača Benčević, Laca Hollub je bio na praksi na toj građevini i kako su majstori rekli da kod zidanja razmak između svake cigle mora palac biti, on je to tako ozbiljno shvatio da je neprestano s palcem mjerio razmak između cigala, dok mu se palac nije ozlijedio i dobro natekao. 

No, moramo još nešto spomenuti. Članak od 31. kolovoza 1929. godine također u "Jutarnjem listu", otkriva nam da poduzeće Šarac i Hollub ipak nije izvodilo sve spomenute radove, već je cestu od Trga kralja Petra do Jelačićevog i u Trumbićevoj ulici do izraelskog hrama, asfaltirao građevinski poduzetnik Antun Res iz Zagreba. Njegova je ponuda gradu bila povoljnija. 

Na kraju, podsjetimo se da je prvi asfalt u Brodu polagan već 1897. godine. Tada su rađene samo pješačke staze, trotoari, ali su u nekim ulicama još i dalje ostali ciglom taracani pješnici. Godine 1912. asfaltirano je "Molinarijevo šetalište" na obali Save.