Nakon otkaza našla rješenje: Svi vole Marijin kruh iz krušne peći

Rijetki mogu odoljeti zamamnom mirisu i okusu domaćeg svježe pečenog kruha iz krušne peći, piše Glas Slavonije. Sredovječna ga Marija obožava pa joj nije problem doći autom iz grada do desetak kilometara udaljene Tomice, sela u kojem se na nekoliko mjesta peče domaći kruh, no ona ga kupuje kod svoje imenjakinje, Marije Mikulčić jer ju “kruh-točak” izgledom i okusom podsjeća na djetinjstvo i onaj koji je pekla njezina baka Jula.
- Kažu da nije dobro jesti puno kruha, ali ne mogu si pomoći. Još kad je sa zlatnom koricom i rupama, a pečen na kupusnom listu, ne znam stati. Najviše ga volim s domaćom masti i paradajzom, ali i s pekmezom..., a vole ga i ukućani - zaključuje vremešna ljubiteljica domaćeg kruha, što je drago čuti i 53-godišnjoj proizvođačici, kojoj su “kruh naš svagdašnji” i njegova priprema doslovno izvor života. Kad je kao trgovkinja ostala bez posla, sa suprugom Josipom osnovala je OPG . Mudrovali su što bi bilo najbolje i odlučili se za kruh. Pripemu domaćeg kruha naučila je još kao djevojčica od majke, poslije ga je pekla i svekrva, no Marija je iskušala teorijsko znanje tek kada se odlučila na privatni posao. Jedanaest godina, uz supruga, pomažu joj i sinovi Adam i Marko, a od prošle godine peče ga i prodaje opuštenije. Do tada je, priznaje, godinama pekla i prodavala kruh nelegalno, zbog čega je plaćala kazne.

- Čim se prošle godine pružila mogućnost za registraciju, to sam učinila. To je dodatna djelatnost pri OPG-u. Interesa uvijek ima. Ljudi su navikli i dođu mi kući, a srijedom i subotom kruh prodajem na tržnici - navodi Marija. Osim bijelog kruha, koji priprema od pšeničnog brašna, peče po narudžbi i kruh od integralnog brašna i pet vrsta žitarica.

- Nije lako - kaže - dok na visokoj vanjskoj temperaturi potiče vatru u krušnoj peći. Ustaje oko pola tri jer je dug proces od loženja peći do izlaska gotovog kruha. Ljeti to traje oko četiri sata, a kada je vrijeme hladnije, i pet-šest sati.
- Najprije navečer podmijesim kvas, nakon ponoći, kad ustanem, zamijesim kruh, pa podložim peći, onda razmijesim kruhove, dok se peć zagrijava - kaže. Na kraju se dvorištem i ulicom iz peći počne širiti primamljiv miris, kada dolaze i prvi kupci. Narudžbe znaju biti i za svatove, ali i za druga slavlja.

Marija sve radi ručno, od prosijavanja brašna do miješenja. Uz kruh uspije ekološki proizvesti nešto povrća i voća, poput domaćeg graha, bijelog luka, grožđa... Unatoč visokoj cijeni (60 kuna za kilogram) najtraženiji grah, kukuruzar, Marija još uvijek sije po starinski među kukuruzima, koje ručno kopa.

Autor: Marija Radošević