Karavana odala počast poginulim braniteljima. Među njima je bila i jedna posebna Brođanka.

 Moto Klub Korčula u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i moto klubovima iz cijele Hrvatske organizira tradicionalnu vožnju motorima od Prevlake do Vukovara u povodu obilježavanja 32. obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, a danas je posjetila i Slavonski Brod.

Karavani bikera pod imenom „Zajedno u ratu, zajedno u miru“ na putovanju prema Vukovaru pridružuju se i brodski motociklisti. Okupili su se na parkiralištu ispred Kazališno-koncertne dvorane „Ivana Brlić-Mažuranić“, gdje su kod Spomenika poginulim i nestalim braniteljima u Domovinskom ratu zapalili svijeće i položili vijence za sve poginule branitelje, kao i civilne žrtve koje su položile svoje živote za slobodu domovine. 

Međutim, u moru bajkera nama je u oko "upala" jedna naša sugrađanka, samozatajna Snježana Vidaković.

- Ovo mi je treća karavana koju vozim od početka do kraja, dakle u utorak sam bila u Dubrovniku. Koliko mi je poznato, ove godine kao vozačice sudjeluju još tri žene, ostale su suvozači. Iako nam danas vremenski uvjeti i ne idu na ruku neizmjerno sam sretna što sudjelujem i sudjelovat ću dokle god mi zdravlje bude dozvoljavalo. Poseban je osjećaj doći i pokloniti se žrtvama u gradu heroju i nadam se da će se ova tradicija nastaviti što dulje i uspješno prenijeti na neke mlađe generacije.

Naša sugovornica Snježana u 64.- oj godini života jedna je od najstarijih aktivnih bajkerica u Hrvatskoj, a od ljubavi prema vožnji na dva kotača jača je samo ona prema domovini. Tako je dio Domovinskog rata provela i u borbenom sektoru kao pripadnica legendarne 157., odnosno Brodske brigade, a kako sama kaže- to zadovoljstvo i ponos što je branila domovinu joj nitko ne može oduzeti.

- Sjećam se kao da je bilo jučer. Kad je Vukovar pao bila sam u Brodu, a moja mama je još radila do kraja godine nakon čega je preuzela brigu o mojim djevojčicama koje su tada bile stare osam i pet i pol godina. Nakon što sam se pobrinula da su one sigurne otišla sam se prijaviti kao dragovoljaca - 23. siječnja 1992., baš na moj rođendan i tada sam postala hrvatski vojnik, odnosno vojnikinja. Prvo sam služila kao vozačica u zapovjedništvu 157. brigade, a od lipnja iste godine kao zapovjednica računača i računatelj na lakom raketnom lanseru (VBR). Do pada Bosanskog Broda sve vrijeme sam bila na ratištima po Bosni, a branitelj je bio i moj tadašnji suprug, samo u drugoj brigadi- da djeca ne bi ostala bez oba roditelja ukoliko bi nam se nešto dogodilo. Posebno pamtim jednu akciju kada je od dvanaest mojih suboraca život izgubilo njih čak šest, priča nam Snježana. 

- Naravno da je sada lako biti pametan i kritizirati nakon ovog vremenskog odmaka. I sama sam nezadovoljna nekim stvarima, od egzistencijalnih pitanja do politike, ali da mogu vratiti vrijeme opet bih bez razmišljanja učinila isto. Vjerujem da slično razmišljaju i svi moji suborci koji su išli srcem za Lijepu Našu. Bili smo mladi, puni ideala i išli smo braniti svoje domove s pjesmom. Mnogi se nažalost nisu vratili, a to se ne smije zaboraviti- zaključila je Snježana Vidaković.