Hvaljeni nadinženjer Rudolf Sykora

Progovorit ćemo o jednoj problemu koji je mučio naš grad prije osamdeset godina i, kažu, za ono vrijeme, uspješno ga je riješio. „Jutarnji list“ 1929. godine pisao je:

Valja svakako pohvaliti rad gradonačelnika g. Vendelina Djanješića i gradskog zastupstva što su uveli u grad najmoderniji sistem odvoza smeća. Kod toga je mnogo zaslužan gradski nadinžinjer g. Rudolf Sikora, koji je to predložio. Grad je nabavio 10 kolica i 60 limenih pocinčanih bubnjeva od tvornice „Meva“ iz Praga radi odvoza smeća iz kuća i sa trgova. Sve to je stajalo zajedno sa carinom 43.000 D. jer je carina došla isto toliko koliko i roba. Sama ta ustanova je vrlo dobra i sa higijenskog gledišta prvoklasna. Grad Prag ima 10.000 tih bubnjeva u tu svrhu. Prije se je smeće po gradovima odvažalo u otvorenim kolima, no taj je način zabačen kao sasvim nehigijenski.

Neki gradovi pošli su dalje, te su nabavili posebna zatvorena kola, sa otvorom, kroz koji se sipa pepeo i smeće u kola. Tako se radi i u našem Zagrebu. Mora se naglasiti, da i ovaj način nije bio dobar, jer se dogadja da ima u smeću mnogo krpa, koje zaprečuju besprekorno funkcioniranje tog sistema. Najveći gradovi napustili su taj sistem i odabrali sistem bubnjeva. Prednost tih bubnjeva je u tome, što su oni hermetički zatvoreni, pa nemože iz njih zaudarati, dalje ne trebaju sluškinje na znak zvona izlaziti, nego smetlar već u odredjeno doba pokupi pune bubnjeve i mjesto njih stavi prazne. Puni bubnjevi odvoze se na velikim posebnim kolima, gdje su učvršćeni. Kod toga načina nema pretresanja usred grada, kako je to kod prije opisanog sistema, pa je jasno, da je sistem bubnjeva najhigijenskiji i manipulcija s njime je mnogo brža.

Kako je u Brodu bilo u godinama prije 1929., saznajemo iz Zapisnika gradskog zastupstva 1915. godine. Općina je, kaže se, davno nabavila kola za izvažanje smeća uz odštetu iz kuće, onih, kojima su dvorišta premalena i nemaju mjesta da mogu napraviti jamu za smeće. Kola su bila željezne konstrukcije, otvorena, a vukli su ih konji. Zbog ratnih neprilika općina ih nije dala u promet, pa su se građani sami snalazili. Smeće se vozilo na Vijuš i njime su zatrpavane bare nastale kopanjem zemlje za proizvodnju cigle. Bila je tu vojna ciglana iz vremena gradnje brodskog festunga. Općina je globila svakog vlasnika koji nije dao smeće izvesti.

A problem septičkih jama rješavao je gradski živoder. Bio je to Stjepan Popravak. Na sjednici zastupstvu 1917. našla se njegova molba za povišenje pristojbe za čišćenje zahoda. Odlučeno je da se ima gradskom živoderu ubuduće platiti 4 krune za izvoz jednih kola fekalija.

Ovo nam je povod da zabilježimo nešto i o gradskom nadinženjeru Rudolfu Sykori, koji je tako skrbio na dobrobit grada. Prije njega, u Brodu je šesnaest godina bio nadinžinir Dragutin Žugaj. On je izradio regulacionu osnovu za sjeverozapadni dio grada (Zverinac s naseljem modernih vila), pa osnovu za parcelaciju pašnjaka Lutvinka i gradnju radničkih stanova (Kolonija). Racionalno i stručnjački, kažu, upravljao je gradskom plinarom...

Ali, vratimo se Rudolfu Sykori. Rođen je u Češkoj, u mjestu Rosovice 17. travnja 1882. godine, od oca Franje i majke Ane Voldenka. Završio je poznatu Visoku tehničku školu u Pragu, gdje je položio i državni ispit. To je vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i posao ga dovodi u Gospić na gradnju cesta kroz brdovitu Liku. U Gospiću upoznaje Bogumilu Grospić (r. 1883.), kćer poznatog liječnika, koja mu uskoro postaje žena. Kad je cesta završena, mladi inženjer dobiva posao u Slavoniji, u Požegi, i sa suprugom seli iz Gospića. Sljedeće radno mjesto Rudolfa Sykore bila je Subotica, a 1923. godine dolaze u Brod na Savi, gdje Rudolf dobiva posao gradskog inženjera, jer te je godine u Zagrebu, u 47. godini života, nakon kratke, ali teške akutne boljetice, umro dotadašnji gradski inženjer Žugaj.

U Brodu su se na raspisani natječaj javila tri inženjera, ing. Oto Vernić iz Broda, nading. Rudolf Sykora iz Subotice i ing. Ševčik iz Zagreba. Od 19 gradskih zastupnika čak ih je jedanaest glasalo za Sykoru, sedam za Vernića, a jedan glas je bio nevažeći, pišu „Brodske novine“ 1923. godine.

Obitelj Sykora živjela je u iznajmljenom stanu do izgradnje vlastite kuće prema Rudolfovim nacrtima. Kuća se i danas nalazi u Mažuranićevoj ulici. Godine 1924. Rudolfu i Bogumili rodila se kći Zdenka, a tri godine poslije blizanke Vesna i Nevenka. Samo, Nevenka umire u dječjoj dobi.

Godine 1935. Sikora je imenovan i upraviteljem gradske električne centrale. Kada je 1939. godine u Brodu osnovano Hrvatsko društvo inžinira, pododbor Slavonski Brod, ing. Sykora je izabran za predsjednika. Na Osnivačku skupštinu došlo je 36 inžinira, od 53, koliko ih je tada u Slavonskom i Bosanskom Brodu bilo. Potpredsjednikom je imenovan ing. Mladen Zoričić iz Tvornice vagona, tajnikom ing. Hinko Teksež iz rafinerije „Standard“ u Bosanskom Brodu i blagajnikom ing. Dragutin Boranić, također iz „Standarda“.

Bogumila je bila članica Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva, igrala je tenis... ali u godinama pred Drugi svjetski rat ona se teško razboljela i umire 2. veljače 1942. Sahranjena je na brodskom groblju. Rudolf s kćerima nastavlja živjeti u Brodu sve do strašnog bombardiranja grada 19. siječnja 1945., kada pogiba u ruševinama podruma jedne kuće gdje se sklonio. Sahranjen je uz Bogumilu. Kćeri ubrzo napuštaju Brod i utočište nalaze kod obitelji u Zagrebu. Zdenka je završila farmaciju, a Vesna arhitekturu. Zbog posla sele u Rijeku, gdje je Vesna radila na školi kao profesor (umrla je 2004.), a Zdenka se udala za liječnika dr. Dragutina Petraka i preselila u Zagreb (umrla je 2006.). Djece nisu imale, pa se njihovom smrću ugasila loza nadinženjera Rudolfa Sykore.

Svojim marnim radom na rješavanju komunalnih problema, ing. Rudolf Sykora zavrjeđuje da ga bilježimo kao zaslužnog Brođanina.

Od prije par godina primjenjuje se i u Brodu novi način prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, usklađen s europskim standardima. Direktorica „Komunalca“ bila je tada gospođa Olivera Maglić, pa s pravom onda i ona zaslužuje da bude upisana u povijest grada, što je ovaj najmoderniji sistem, primjeren 21. stoljeću, uvela. Sve je jako dobro zamišljeno, otpad bi se trebao selektirati i odlagati na pravilan način, ali provedba očito zapinje. Uz velike stambene zgrade postavljeni su kontejneri, a za individualna domaćinstva podijeljene najlonske vreće sa žutim, plavim, zelenim natpisima plastika, papir, staklo, ali upravo je sramotno malo građana to i prihvatilo. Uzrok je lijenost, neodgovornost i niska razina svijesti naših ljudi. Dovoljno je proći ulicama u dane kada se jednom mjesečno u njima vozi selektirani otpad, pa vidjeti da su označene vreće iznesene možda tek pred svakom desetom kućom. Stoga i ja apeliram: Brođani, probudite se! Otpad zagađuje prirodu, njegovim nezbrinjavanjem bacaju se vrijedne sirovine. Prema otpadu ponašajte se odgovornije, jer to je na korist svakoga od nas i našega grada.

Brod je još 1929., zahvaljujući nadinženjeru Sykori, prednjačio čak i pred Zagrebom u zbrinjavanju otpada i da smo nastavili tim putem, danas bi nam savjest bila mirnija, a grad i okoliš čistiji.

(Posavska Hrvatska, 20. rujna 2013.)