Ona je filmska zvijezda, Ita Rina

„Jutarnji list“ 16. svibnja 1930. godine iz Broda izvještava:

15. V. Danas u 11 sati stigla je u Brod iz Sarajeva naša filmska umjetnica. Zadržala se ovdje na proputovanju jedan sat. Na kolodvoru je veliki broj mladeži oduševljeno dočekao simpatičnu umjetnicu. Vlasnici ovdašnjeg kina predali su umjetnici buket ruža. U pratnji direktora Pan-filma Popa odvezla se do hotela „Central“ gdje je objedovala. Ona je brodskim novinarima ispričala o svojim dojmovima u Sarajevu pa je vrlo oduševljena ljepotama toga grada i okolice. Ona je rekla da će u kolovozu opet doći u Jugoslaviju, te će se u Brodu zadržati cio dan. Ona je svojom simpatičnom pojavom osvojila Brođane, pa su čak i neki stariji ljudi dolazili k njoj radi potpisa, a Ita je svakomu ljubazno potpisivala. Poslije 12 sati otputovala je brzim vlakom u Zagreb. Na kolodvoru joj je omladina priredila ovacije, a ona je uzvraćala sa poklikom „Živio Brod, živile Slavonke!

Tako je Brod doživio tek jedan sat filmskoga glamura, holivudske groznice, dočekao i pozdravio nju, slavnu filmsku zvijezdu Itu Rinu. No, uzavrelo uzbuđenje trajalo je znatno duže, jer tog dana već od 9 sati mladež je dolazila na brodski Željeznički kolodvor i strpljivo čekala dolazak brzog vlaka iz Sarajeva.

Ita Rina umjetničko je ime velike filmske dive, a njeno pravo ime bilo je Italina Lida „Ida“ Kravanja. Slovenskog je podrijetla, rođena u Divači na Krasu kod Trsta 1907. godine. Italina je pohađala gimnaziju u Ljubljani, a kako je bila jako lijepa (Slovenci bi rekli – Ker je bila zelo lepa in postavna) prijavila se na izbor ljepote, te je 1926. godine u Zagrebu proglašena za Miss Jugoslavije. Nakon toga sudjelovala je i na izboru za Miss Europe. Još u Zagrebu pozvana je na pokusno filmsko snimanje u Njemačku i sve je iznenadila svojom prirodnošću, lakoćom glume i neospornim talentom.

Onda je morala uzeti i umjetničko ime jer, pogotovo njeno prezime, jezik je lomilo. I, od imena Italina, podijeljenog na dvoje, te promijenivši slovo "l" u "R", postala je Ita Rina.

Lijepoj mladoj Iti posrećilo se, potpisuje trogodišnji ugovor s producentskom kućom „Ostermayer film“, seli u Berlin i 1927. godine počinje njena vrtoglava filmska karijera. Prvi film u kojem je glumila zvao se „Dvoje ispod nebeskog svoda“, a redatelj je bio Johannes Guter. No, vrhunac i svjetsku slavu stekla je ulogom u filmu „Erotikon“ Gustava Machatyja iz 1929. godine, koji je znalački iskoristio njenu fotogeničnost i sposobnost izražavanja strasti senzualne mlade žene. Slijedili su filmovi: „Sramota“, „Proljeće se budi“, „Kraljica valcera“, „Toniška“, „Valovi strasti“ 1930.

Detaljnije o dolasku Ite Rine u Brod na Savi pisale su brodske novine „Posavska štampa“: (...)Uprava kina „Hrv. Dom“ obavijestila je plakatima još juče našu javnost o događaju. Oko plakata skupljale su se grupe i grupice što mlađeg što starijeg svijeta. Komentarisanjima nije bilo ni kraja ni konca. Slike Ite Rine bile su u roku od jednog sata rasprodane. Uzalud ste se obraćali na knjižare i papirnice. Svuda ste dobijali isti odgovor: Rasprodano.

Napokon svanuo je sa nervozom i nestrpljenjem očekivani dan. Već rano izjutra zapažala se je u gradu neobična živahnost. Bilo to po kancelarijama, trgovinama ili brijačnicama, svuda se je govorilo samo o tome. „Kakva li je samo u prirodi? Je li kao na filmu? Je li elegantna? Kako se češlja“. Padala su pitanja, a na sva ta mnogobrojna pitanja odgovorila je u podne sama Ita Rina.

Čim je voz stigao i na vratima se pokazala slavna umjetnica dočekali su je prisutni sa burnim „Živela!“ Oko nje i njenog pratioca g. Kocha od Pan-filma u Zagrebu sakupila se u momentu velika masa svijeta, i prije nego što je stupila na peron morala je umjetnica da da bezbroj odgovora i bezbroj autograma.

Onda se ona provezla automobilom kroz grad i ručala u „Centralu“. Novinarima je ona dala izjavu: Dolazim, kako znadete iz Sarajeva. Bila sam na premijeri filma „Galgentoni“ u kome igram glavnu ulogu. Sarajevo je divno, Bosna je divna i ljudi su divni. Primili su me srdačno i sa puno simpatija. Pitate me dokle ću ovdje ostati. Na žalost, samo do brzog voza. Odlazim već u 12.22.

Zahvalite se Brođanima u moje ime na dočeku. Nisam očekivala da je Brod tako simpatična varoš. Naročito sam zadovoljna. Zadovoljna sam sa svime počam od lijepog gradića i simpatičnog dočeka, pa do izvrsnog ručka u „Centralu“.

Šarmantna Ita s pogledom punim osmjeha očarala je novinare. Ali, vrijeme je učas prošlo, trebalo je sjedati u automobil i požuriti na željezničku stanicu. Njen automobil pratio je automobil s novinarima, ona im je raspoložena nešto dovikivala, ali se od buke motora nije razumjelo. Na stanici ponovno ju je dočekala masa obožavatelja, opet je dijelila autograme. Došao je „voz“ i Ita je otputovala za Ljubljanu, pa za Berlin jer, kako je rekla, za mjesec dana ona treba biti u Parizu na premijeri svoga filma.

Onda, na vrhuncu popularnosti, 1932. godine, događa se veliki obrat u životu slavne Ite Rine. Ona upoznaje Srbina, inženjera Miroslava Đorđevića, seli u Beograd, udaje se, prelazi na pravoslavlje i mijenja ime, u tako obično, Tamara Đorđević. Na filmu ona sve manje nastupa („A život teče dalje“ 1935., „Na plavom Jadranu“ 1937., „Centrala Rio“ 1939.). I gotovo pada u zaborav.

Poslije Drugog svjetskog rata ona se još samo jednom pojavila na filmu u manjoj sporednoj ulozi Bulajićevog filma „Rat“ 1960. Ukupno je snimila osamnaest filmova. Umrla je u Budvi 1979. godine.

Ita Rina, najveća slovenska glumica svjetske popularnosti (apsurdno, Srbi ju smatraju svojom glumicom, slovenskog podrijetla), glumeći u njemačkim i češkim filmovima, od kojih je nekoliko snimano u Jugoslaviji („Sjene Durmitora“ ili „Fantom Durmitora“ 1932. i već spomenuti „Na plavom Jadranu“ 1937.), postala je jedna od najboljih filmskih zvijezda tridesetih godina prošlog stoljeća. A ona je, eto, nogom stupila i u Brod, u njemu ručala, te izazvala silno oduševljenje i nezaboravne dojmove vjerne publike koji se još pamte.

(Posavska Hrvatska, 28. lipnja 2013.)