Dunja, poštareva kći

Najveći, grandiozni film, 1940. godine, koji je na bienalu u Veneciji dobio prvu nagradu, film „Dunja, poštareva kći“ i u Brodu je očekivan s neviđenim euforičnim nestrpljenjem, a tukao je sve rekorde po broju posjetitelja i po zaradi koju su preprodavači karata utržili.

Film „Dunja, poštareva kći“ u ondašnjem „Jutarnjem listu“ ovako je najavljivan: Stara nepregledna Rusija, temperamentna veličanstvenost njenih svečanosti, pjesama, plesova, pobožnosti i strasti njenih ljudi – sve to pruža grandiozni dekor remek djelu neslućene ljepote! DUNJA, POŠTEREVA KĆI po motivima besmrtne Puškinove novele o mladoj i divnoj Dunji koja je promijenila bezbroj ljubavnika, a kada je htjela poći pravim putem, doživjela je najbolniju tragediju, što ju je svijet vidio…

No, radi još jednog razloga je Brođanima film „Dunja, poštareva kći“ bio posebno interesantan, te su upravo hrlili u kino da ga pogledaju. Naslovnu ulogu filma - Dunju - tumačila je mlada, šarmantna, prelijepa glumica Hilde Krahl. Već tada popularna zvijezda austrijske pozornice i austrijskog filma, Hilde je rođena u Brodu na Savi 10. siječnja 1917. godine. Filmom „Dunja, poštareva kći“ - u kojem joj je partner bio tada čuveni njemački glumac, veliki Heinrich George - popularnost Hilde Krahl silno je porasla i ona je postala prava europska filmska zvijezda.

Hilde Krahl, naravno, umjetničko je ime ove glumice, a ona se zapravo zvala Hildegard Kolačný. Njezin je otac Alois Kolačný, a majka Paula, Brođanka djevojačkog prezimena Volb.

Gospođa Slavica Horvat, s broja 19 iz današnje Tesline ulice (bivše Lovačke, od 1933. godine Ulice Andrije Fijana, pa Bjegojevićeve), sačuvala je fotografije Hilde Krahl i njene brodske obitelji, a ispričala je i svoja sjećanja na nju i njene dolaske u Brod.

Na velikoj fotografiji su Hildin djed i baka po majci, Jakob i Karolina Volb, na vjenčanju sina Edvarda koji je 1924. godine u Brodu oženio Ankicu Rogić iz Brodskog Vinogorja, sestru oca gospođe Horvat. Od desete godine gospođa Slavica Horvat stalno je živjela kod tetke Ankice, koja je tada već bila udova, sama, jer djece nije imala.

O svojim dolascima u Brod na Savi za ferija govori i Hilda u autobiografskoj knjizi „Hilde Krahl - sjećanja“ koja je objavljena 1998., godinu dana prije njene smrti.

Evangelici Volbovi, kaže Hilde, su banatski Švabe koji su se u Brodu naselili početkom 20. stoljeća. Dida Jakob bio je mlinar, a Hilde se sjeća da je bio visok samo 150 centimetara – skupa sa šeširom. Lijepa baka Karolina bila je od njega puno mlađa. Imali su petero djece. Najstarija je bila Johanna, potom dvojci Vilma i Hildina majka Paula, pa dečki Edvard (1900.) i Sttefi. Iz priča je gospođa Slavica upamtila da su stanovali u Badalićevoj ulici, u dugoj prizemnici koja je i danas vis-à-vis muške škole. Onda je dida Jakob za kartaškim stolom izgubio imovinu.

Hildin otac, naočiti i feš Alois Kolačný, potječe iz siromašne obitelji, radio je na građevinama, bio je tehnički crtač kod firme „Wachalowsky, Eisler und Co.“ u Beču i poslan je u Brod na Savi gdje je firma oko 1912. godine izvodila neke radove. Tu je upoznao četrnaestgodišnju, prerano stasalu, Paulu Volb i - zaljubio se. Naravno, ona je tada bila premlada za brak, ali zaljubljeni Alois je pričekao četiri godine i ponovno došao u Brod te zaprosio Paulu. Na vjenčanju Paula je prešla s protestantske vjere na rimokatoličku. Alois potom ostaje u Brodu, navodno radio je na željeznici, u drvnoj industriji i Tvornici vagona. Hildegard se rodila 1917., a kada je imala pet godina obitelj seli u Beč, u Gersthof, sjeverni bečki okrug. Tu je Hilda pošla u školu. Još u Brodu naučila je plesati čardaš, a iz ranog djetinjstva spominje i čestu želju da pleše pred publikom, da se producira pred djedom ili pred školskim kolegama. Pohađala je satove baleta i klavira i stekla solidnu naobrazbu. S dvanaest godina bila je zaljubljena u katehetu Johannesa Klementa, jer je tako divno propovijedao. Svakodnevno je prije škole odlazila u crkvu i zanosno ga slušala. Već tada je shvatila koliko je govor važan u javnom nastupu.

U gimnaziji Hilde sudjeluje na školskim priredbama, gdje je zamijećen i njen glumački dar. Majka Hildine školske kolegice, gospođa Lamberg-Offer, bivša glumica, rekla joj je: „Ti si talentirana. Dođi kod mene.“ Ona je pripremala mlade darovite glumce, a i imala je mnoge kontakte s glumcima, režiserima, direktorima kazališta... no Hilda je prije morala položiti glumačke ispite, koje je uspješno prošla. Slijedio je angažman u malom kabaretskom kazalištu Literatur am Naschmarkt 1936. godine, a nakon ovoga debija sve se odvijalo filmskom brzinom. Dobivala je brojne uloge u kazalištima, a istovremeno i na filmu. Od 1938. godine do 1944. igrala je i na pozornici berlinskog Njemačkog kazališta. Prvi film, „Die Pupenfree“ snimila je 1936. godine, a potom još pedesetak filmova: „Serenada“ 1937., „Put k Izabeli“ 1939., „Dunavski lađar“ 1940., spomenuti „Poštar“, odnosno kod nas preveden „Dunja, poštareva kći“ 1940., „Anuška“ 1942., „Moja prijateljica Josefina“ 1942.

Hilde se udala 1944. za njemačkog glumca i filmskog redatelja Wolfganga Liebeneinera. S njim je imala kćer Johannu, koja je također postala poznata austrijska filmska glumica, a naša ju je publika relativno nedavno mogla vidjeti u seriji „Hotel dvorac Orth“. Johanna i njen muž, kamerman Michael Thiele, imaju sina Friedemanna, a i on je filmski glumac kao baka i mama, a pojavljivao se i u seriji „Cobra 11“ (Alarm für Cobra 11).

Poslije rata Hilde Krahl je nastavila uspješnu svestranu glumačku karijeru u kazalištu, na filmu i na televiziji. Okušala se u raznim žanrovima, posebno je hvaljena njena glavna uloga u Brechtovoj „Majka Hrabrost i njena djeca“ na pozornici Burgtheatra u Beču 1984. Ne postoji glumica na njemačkom jeziku koja je glumila u toliko raznolikih uloga kao Hilde u svojoj dugoj karijeri, koja je potrajala sve do 1996., punih šest desetljeća.

Hilde je neprestano održavala kontakte s obitelji u Brodu. Dida Jakob i baka Karolina živjeli su kod sina Edvarda, Hildinog ujaka, u Lovačkoj ulici. Edvard Volb bio je tokar na željeznici, svirač u limenoj glazbi, zabavljač i veseljak. Često je pozivao veliko društvo u vinograd i kuhao paprikaš. Za rata je radi suradnje s partizanima uhićen i zatvoren, te je kod strašnog bombardiranja 19. siječnja 1945. godine u ruševinama zatvora poginuo. Hilde je s majkom Paulom dolazila u Brod, kako prije Drugog svjetskog rata, tako i poslije. Čak je ponešto razumjela i natucala hrvatski. Gospođa Slavica je zapravo malo od toga upamtila, jer išla je u školu, a ako je i bila kod kuće oni su govorili njemački ili su po Brodu obilazili poznanike. Hilde je u rodnom Brodu zadnji puta bila oko 1960., sjeća se gospođa Slavica. Došla je s kćerkom Johannom i to je dokumentirano s nekoliko fotografija: Hilde ulazi u dvorište kuće, Hilde se nadviruje u bunar, Hilde i Johanna u dvorištu.

A, Hildina majka i ujak Steffi, koji je živio u Grazu, došli su u Brod i 1964. na sprovod Ankice Volb, tetke gospođe Horvat. Od tada su veze prekinute.

Darovita glumica, rođena Brođanka, Hilde Krahl, s kojom se Austrija ponosi, umrla je u Beču 1999. godine. No, Hilde bi itekako trebala biti i naša dika. U svim svojim biografijama ona uvijek ističe da je rođena u Brodu na Savi, malom, romantičnom gnijezdu, koje bi se moglo usporediti s reklamom za mirni odmor na seoskom gospodarstvu, a valjda je Brod prije skoro sto godina baš takav i bio.

(Posavska Hrvatska, 24. svibnja 2013.)