Legendarna Cviićeva gostionica i bašča 

Bio je to nezaboravni kutić zelene Klasije, pun debelog hlada pod krošnjama šume razgranatih kestena s gostionicom „Cviić“ i uz nju lijepom ljetnom vrtnom restauracijom, noću osvijetljenom staklenim fenjerima na drvenim zeleno ofarbanim stupovima. U fenjerima su gorjele treperave petrolejske lampe. Kod „Cviića“ se odvijao prebogati društveni život Brođana: zabave, čajanke, kongresi, koncerti, skupštine društava, politički skupovi, plesne škole, plesni vjenčići, izložbe, ljetni vašari, gimnastičke vježbe i produkcije... Tu se pisala povijest ovoga grada.
Prizemna zgrada gostionice „Cviić“ s prostorijama u nizu nalazila se iduć festungu, kako stari građani kažu, na mjestu gdje je danas Kazališno-koncertna dvorana Ivane Brlić-Mažuranić. Bilo je to idealno mjesto, uz put kojim se u produžetku Starčevićeve ulice, preko Male pijace, dolazilo na glavni ulaz tvrđave. Gostionica „Cviić“ bila je gotovo vis-à-vis ulazu u tvrđavu, pa su brojni gosti već unaprijed bili osigurani. Kada je gostionica podignuta nije znano, ali to je svakako bilo već krajem osamdesetih godina 19. stoljeća. Linart Cviić spominje se kao prvi gostioničar i vlasnik, a naslijedio ga je njegov sin Josip - Pepa.

Brod na Savi imao je u to vrijeme tri veće hladovite ljetne restauracije, bašče, kako se reklo: „Jankomir“ patriotičnog Zefira Maraca, sa svratištem „Jankomir“ u ubavom istoimenom parku uz Željeznički kolodvor, vrtnu restauraciju u pivovari Davida Dombovića u Pivarskoj ulici (danas Štamparevoj) i spomenutu „Cviićevu bašču“ u Klasiji, koja je nekako imala još najbolji smještaj. 
Što se to sve u Cviićevoj gostionici i sjenovitoj bašči održavalo, čitamo iz onodobnih brodskih novina „Posavska Hrvatska“, „Materinska riječ“, „Brodski tjednik“.
„Posavska Hrvatska“ 1894. godine najavljuje: Izložba s puta oko zemlje. Naš zemljak i mladi sugradjanin, g. Antun Muravić, koji je u pratnji nadvojvode i prestolonaslednika Nj. Visosti Ferdinanda D. Este proputovao oko ciele zemlje sabrao je preliepu zbirku znamenitostih sa više od 150 fotografijah, skojima želi upoznati svoje sugradjane upriličenjem izložbe, koju priredjuje u dvorani kod Cviića i to u nedjelju, ponedjeljak i utorak, uz ulazninu od 20 novč. po osobi. G. Muravić ne spaja s time nikakav „Geschäft“ jer je sav prihod namjenio u plemenitu i dobrotvornu svrhu... mi se nadamo, da će se gradjanstvo brodsko što mnogobrojnije odazvati, i to tim prije, jer će g. Muravić sam pojedine prizore i predmete raztumačiti, i svojimi zanimivi doživljaji začiniti. Čisti prihod izložbe mladi Antun Muravić namijenio je gradnji Starčevićevog dom u Zagrebu, a time ponovo osvijetlio obraz i sebi i svom rodnom mjestu – gradu Brodu.
Iste godine, 29. travnja, u dvorani Cviićeva vrta radnici su upriličili skupštinu da se dogovore o proslavi 1. svibnja, odnosno organiziranja majalesa kod izletišta sv. Petka. I doista bilo se je već sabralo 70 radnika, kad ali dojde ovdašnja redarstvena oblast, te zabrani obdržavanje bilo kakve skupštine, prijeteći da će radnike silom rasterati. Badava su bila uvjeravanja i dokazi arangerah skupštine, da se ista po zakonu o sastajanju, jer je ograničena na broj od samopozvanih i u zatvorenom lokalu, ne mora najaviti oblasti... pisala je „Posavska Hrvatska“. Tako je u Brodu propao prvi pokušaj proslave 1. svibnja. To će se ostvariti tek 1906. godine.

Također 1894. godine u vrtu „Cviić“ je mjesec dana gostovala Photoplastička svjetska panorama izvjesnog gospodina K. Mettera sa 25 serija, a svaka sa po 50 slika u bojama iz svih dijelova svijeta. O, bilo je baš uzbudljivo gledati kroz povećalo i poći na zamišljeno putovanje. 
Godine 1895. HPD „Davor“ priredio je koncert s plesom u Cviićevoj bašči za svoje članove uz sudjelovanje ovomjestne vojničke glazbe. Ulaznina je ubirana samo od nečlanova i to 50 novčića od osobe. Bilo je dobre pjesme, a Davorovi tamburaši udarali su kompoziciju „Savski valovi“. 
Na Spasovo 1895. u četiri sata popodne svirala je u vrtu vojnička glazba pukovnije br. 29, stacionirane u Brodu. Ti koncerti su redovito održavani i u parku Klasiji kod velike rundele.
„Brodski tjednik“ 1906. godine piše o koncertu u bašči „Cviić“. Novinar, koji je očito uživao u programu, upravo se raspekmezio: Gđica Sonja Markovac umjetnica u pjevanju i g. Josip Stano umjetnik na violoncellu, uz pratnju glasovira gosp. kapelnika O. Krčmara – pružili su ugodan užitak na polju lijepe harmonije. Umjetnica je u svojim piccama pokazala lijepi genij, te se možemo nadati, da će naša Sonja naskoro lijepu karijeru postići, a koju i zaslužuje. U njenu korist sudjelovao je i dični naš cellista Josip Stano, koji je svojim melodioznim gudjenjem naša srca uzbudio već više puta. Umjetnik nam rastjera sva ina osjećaja, te nas dovodi sad u daleke romantične krajeve, gdje tihi potok rumori i tihi vjetrić kroz granje šušti, a sve to u najljepšoj harmoniji. Ali kako je tek naš poštovani cellista svoju vlastitu kompoziciju „Zdenka fantazija“ odgudio! Silna sparina smetala je cellistu što se je moglo opaziti, jer su žice na violoncellu popuštale, a ako to uzmeo u obzir, to tim više moramo cijeniti njegovu umjetnost, jer je unatoč tome ipak precizno odgudio točke rasporeda. Poslije umjetničkog programa bila je vesela zabava s plesanjem okretnih valcera i brzih polki uz pratnju vojničke glazbe brodskog garnizona, a hladilo se pivom izvrsne kakvoće iz Dombovićeve pivovare. 

Godine 1907. sudionici VI. kongresa hrvatskih i srpskih pčelara ispunili su veliku dvoranu Cviićeve gostionice. Tema kongresa bila je razvoj pčelarstva i osnivanje sveslavenskog pčelarskog saveza. 
Zatim je 1908. priređena ljetna zabava Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva sa slikovitim vašarom u ukusno složenim i okićenim budama i paviljonima. 
Našeg grada sin, glasoviti umjetnik na violončelu gosp. Josip Stano, ponovno je u dvorani gosp. Cviića 1908. godine priredio umjetničku večer sa vrlo biranim razporedom.
Osnivačka skupština prvog brodskog nogometnog kluba tu je održana 1909., a klub je dobio ime „Marsonia“. Iste godine Vatrogasno društvo održalo u gostionici zabavu za Florijanovo, svirala je podpuna vojnička glazba.

„Posavska Hrvatska“ piše o javnoj vježbi Hrvatskog sokola u vrtu „Cviić“ također 1909. Ova javna vježba bila je prva, na kojoj je nastupio sokolski pomladak. Prvi put je naš Hrvatski sokol u Brodu dao priliku roditeljima da vide, što su im djeca naučila. Vježbe pomlatka sa palicama izvedene su na sveobće zadovoljstvo prisutnih roditelja i prijatelja sokolstva.
U toj godini carska i kraljevska vojna posada premjestila je uz bašču Cviićeve gostionice teniska igrališta i time ukrasila taj dio Klasije, koji je upravo na sramotu grada tolike godine stajao bez ikakve upotrebe.

„Hrvatski sokol“ u Brodu na Savi obdržavati će svoju redovitu glavnu skupštinu na 29. veljače t. g. u prostorijama gosp. Josipa Cviića – izvještavala je „Posavska Hrvatska“ 1912. godine... 
I tako, moglo bi se još mnogo toga redati, nabrajati, zapisati. Cviićeva prostrana dvorana gostionice i ugodna ljetna bašča puna raskošnog hlada bile su neprestano pozornica nezaboravnih društvenih zbivanja. No, sve prestaje poslije Prvog svjetskog rata. Kada točno, nije znano, ali prodaju pića u gostionici Cviić oglašavaju u „Brodskim novinama“ još 1922. godine. Sinovi Josipa Cviića neće nastaviti djedovim i očevim stopama. Josip Cviić mlađi završio je građevinsku školu u Zagrebu, bio je gradski mjernik u Brodu, pa potom poznati građevinski projektant i poduzetnik.
(Posavska Hrvatska, 7. rujna 2012.)
 

Autor: Zvonimir Toldi