Satnik Fohmann

U Brodu je satnik Fohmann imao zasluženo spomen-obilježje, istina, vrlo skromno, ali došlo je do političkih promjena, došla je i druga država i, kako to već biva, obilježje je maknuto, da ne bi podsjećalo na bivšu, „mrsku“ Austro-Ugarsku Monarhiju. Time je i satnik Fohmann, izuzetno zaslužan za ovaj grad, nepravedno zaboravljen.

Poznato nam je samo njegovo ime i čin, satnik - fortifikacijski inženjer Josef Fohmann. Službovao je u brodskom baroknom festungu tridesetih i četrdesetih godina 19. stoljeća. Njegovi potpisi mogu se naći na više planova tvrđave toga vremena, 1832. i 1843.-1845. godine. Turske su opasnosti tada uglavnom već minule, a zbog razvoja sve razornijeg topništva izmijenila se i strategija ratovanja, pa se u tvrđavi do njenog ukidanja kao pograničnog fortifikacijskog objekta za zaštitu državnih granica (1860. godine), rade samo razni popravci, obnove, dogradnje, pregradnje urušenih zidova oštećenih vlagom, popravci bunara, ventilacija, mostova, šupa, kaldrmom se popločavaju putovi, grade pločnici kraj zgrada. Rađene su i prilagodbe prostora drugim namjenama kako bi stanovanje u tvrđavi bilo udobnije. Zapravo, radi se samo nužno održavanje, već dobrano zubom vremena načetih ciglom građenih golemih tvrđavskih objekata i utvrđenja. To je vrijeme stagnacije tvrđave. Raspuštene su i pojedine tvrđavske postrojbe, a one koje su ostale održavale su objekte potrebne za vlastiti smještaj. Ali tvrđavski prostor se i poljepšava - zasađuju parkovi, planiraju šetnice, aleje, postavljaju skulpture, memorijalni spomenici i spomen-ploče...

Satnik Fohmann 1830. godine također nadgleda ponovno zidanje popucalog, urušenog i nakrivljenog tornja župne crkve sv. Stjepana koje je izvodio tvrđavski zidar - polir Kimlein, zabilježeno je u župnoj spomenici. I dobro su obavili taj odgovorni posao, jer toranj ove crkve, za razliku od prethodnog, čvrsto stoji do današnjeg vremena.
Park „Klasije“, pluća Broda, ugodno mjesto za šetnje, odmor, osvježenje, u srcu je svakog starog Brođanina. Još major Ignjac Schulz dao je oko 1820. godine proširiti glasiju, a iza toga počeše i inžinirski podpukovnik Erbenstein sa inžinirskim satnikom Castelli oko tvrdje drvorede nasadjivati – zapisao je Ignjat Alojzije Brlić u „Uspomenama na stari Brod“.
Ipak, desetak godina kasnije, posebne su zasluge satnika Fohmanna za poljepšavanje tvrđave, a on je isplanirao i zasadio čuveni brodski historicistički park na tvrđavskoj glasiji – „Klasiju“ (Naime, glasijom se nazivao skošeni zemljani nasip uokolo, ispred vanjskih opkopa tvrđave. Glasija je prikrivala tvrđavu i omogućavala bolju zaštitu njenim braniteljima.) Najljepši dio parka Fohmann je osmislio prema glavnom gradskom trgu, tako da se kod jednog kružnog proširenja u parku (nasuprot stare gimnazije) lepezasto sastajalo čak osam aleja. Bilo je to mjesto s velikom šarenom cvjetnom rundelom i klupama postavljenim oko nje. Tu su tjedno, od proljeća do jeseni, održavani promenadni koncerti domaće vojne glazbe na koje je dolazio sav otmjeni Brod.
I park ispred časničkog paviljona (danas zgrada Gradskog poglavarstva) u hornverku - južnom tvrđavskom utvrđenju prema Savi, djelo je satnika Fohmanna. Anton Lešić, k.u.k. Oberstleutnant, pišući o tvrđavi 1914. godine („Das Entstehen der Militärgrenze und die Geschichte der Stadt und Festung Brod am /S“), također iznosi da je satnik Fohmann tvorac spomenutih dvaju parkova. Pa zar se to smije zaboraviti!

Nekada velike parkovne površine Klasije, s vremenom su izgradnjom prometnica te javnih i stambenih objekata znatno smanjene. Prvo su posječeni dvostruki drvoredi vitkih jablanova koji su pratili cijeli obris zvjezdolike tvrđave, od Save do ceste za Varoš i opet se spuštali zapadnom stranom tvrđave uz staro korito Glogovice na Savu. Srušena stabla su prodana Ciganima za izradu dubljenih korita, jer je mekana jablanovina za to pogodna.

Satnika Fohmanna se povezuje i s poviješću brodskog kazališta. On je, naime, o svom trošku i uz pomoć nekih brodskih građana u tvrđavi uredio manju kazališnu dvoranu u kojoj su davane diletantske predstave, književno-zabavne i razne druge priredbe. Dvorana je imala sjedala u parteru i na galeriji te tri lože za uvažene goste. Korištena je vrlo često i rado, kaže spomenuti Anton Lešić. Vjerojatno su kazališne predstave izvodile putujuće njemačke glumačke družine s teritorija austrijskog carstva, koje su navraćale i u Brod na Savi. No, može se opravdano pretpostaviti da su izvođeni i komadi na hrvatskom jeziku, jer tih godina Ignjat Alojzije Brlić piše tekstove kazališnih predstava, a i predvodi mnoge latinske i njemačke igrokaze. A u veljači 1848. godine u ovom su kazalištu gostovali glumci iz Slavonske Požege! Koliko je dugo djelovalo Fohmannovo kazalište u brodskoj tvrđavi, opet nije moguće sa sigurnošću reći. Vjerojatno se ugasilo početkom šestog desetljeća 19. stoljeća, pretpostavlja prof. Marko Pandžić, koji je najviše obrađivao temu brodskih kazališta. Kasnije je ova dvorana služila kao gimnastička vježbaonica (Turnsaal). Kazališna dvorana se nalazila u središnjem objektu tvrđave – kavaliru, u uglu njegovog istočnog krila. Ti prostori su do danas sačuvani i bilo bi zgodno obnoviti ih kao „Fohmannovo kazalište“, kao malu scenu, pa bi to bio dodatni atraktivni sadržaj u oživljavanju tvrđave.

Satnik Fohmann ukrasio je tvrđavu i s dva slobodnostojeća spomenika na visokim baroknim postoljima. Jedna je skulptura, sv. Josipa, bila na ulazu u tvrđavu, kada se dolazeći iz grada išlo prema vratima hornverka (danas odmah iza brklje), a duga skulptura, sv. Ivana Nepomuka, bila je lijevo uz nasip koji je vodio ka trijumfalnim „Vodenim vratima“ (danas između Klasične gimnazije i Kapelanovog stana).
Još je jedno djelo neumornog satnika Fohmanna: sunčani sat na tornju načinio je na svoj trošak po svom nacrtu i opažanju – opet bilježi Ignjat Alojzije Brlić. Taj barokni toranj izgrađen je nad prolazom kroz srednje krilo kavalira. U tornju, iz 1776. godine, bila su zvona i satni mehanizam, a Fohmann je veliki četvrtasti sunčani sat nacrtao na donjem dijelu tornja, u visini krovišta, tako da je bio dobro vidljiv.
Za sve učinjeno satniku Fohmannu je podignuto skromno kameno spomen-obilježje s pločom. Kada je postavljeno, ne zna se, možda krajem 19. stoljeća. Nalazilo se na rubu Klasije, preko puta ondašnje pošte koja je tada bila u Lackovićevoj kući (Varaždinska banka na Trgu pobjede). To bi danas trebalo biti nekako ispred zgrade Županije, uz glavnu asfaltnu stazu kroz Klasiju.
Bilo bi lijepo, a i obaveza je ovoga grada, da se spomenik satniku Fohmannu ponovno postavi u Klasiji koju je on isplanirao i zasadio, te da se zasluge satnika Fohmanna u Brodu ne zaborave.

Autor: Zvonimir Toldi
(Posavska Hrvatska, 24. kolovoza 2012.)