Martini i Mariju Jurilj iz Grabarja rodilo se osmo dijete!

Obitelj Jurilj iz Grabarja ovaj Uskrs posebno će pamtiti! Mali Martin, osmo dijete devete trudnoće majke Martine i oca Marija najljepši im je uskrsni dar od Boga, za vjeru i otvorenost prema životu. Dokazali su to donijevši na svijet pet kćeri i tri sina. Razlika među svakim otprilike je dvije godine  Iva (16) Nika (14), Anja (12), Antonio (10), Andrija (7), Faustina (4) i Uršula (3) dobili su maloga bracu 24. ožujka, piše Brodportal.
 
Biti otac osmero djece, glava u obitelji, onaj koji zarađuje za njihovu svakodnevicu – nije lako, priznaje Mario, no sve je predao Bogu. Puno su im pomogli brojni dobri ljudi, rodbina i prijatelji kojima obitelj Jurilj srdačno zahvaljuje na svemu. A biti majka osmero djece nešto je prekrasno. "Već kad sam rodila 4. dijete, shvatila sam da je biti majka moj poziv, moje poslanje kroz koje sam se ostvarila u ovom životu", kaže Martina. Svu je djecu dodaje nazvala po imenima nekih svetaca: tako je Faustina dobila ime po sv. Faustini Kowalskoj, poljskoj redovnici – tajnici Božjeg Milosrđa, jer je rođena u Godini milosrđa; Uršula pak po svetoj Uršuli, zaštitnici sela Grabarje, Antonio jer je rođen na blagdan svetog Antuna; a novorođeni Martin pak po svom djedu Martinu, Martininom ocu, koji je preminuo prije pet godina. 
 
Naravno da je puno izazova u njihovu odgoju: deset je tanjura na obiteljskom stolu za ručkom, osam je školskih torbi, osam pari cipela, puno više malih i velikih briga, no roditeljima Jurilj veći je izazov od svoje djece učiniti dobre, poštene, vrijedne ljude, koji će s vjerom u Boga oplemeniti svijet svatko na svoj način: kao buduća nogometna zvijezda, talentirani tamburaš, svećenik ili pak uspješna menadžerica. 
 
Znakovito je i da su ostali svoji na svome. Nisu, kaže Mario, nikad pomišljali napustiti Hrvatsku, svoju rodnu Slavoniju i otići trbuhom za kruhom u tuđinu, iako su imali priliku. "Može se i ovdje napredovati, samo ako se hoće raditi i s pouzdanjem u Gospodina, biti otvorena srca za život", kaže Mario. 

Autor: Ivica Vlašić