Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci?
Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
Riječ Gospodnja
Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas: Primite Duha Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Riječ Gospodnja.
.
Braćo i sestre, današnja je svetkovina „rođendan“ Crkve. Svi nam je poznato kako se na važna slavlja nose darovi. Tako je nama darovana Crkva, od Krista uskrslog, da vrši njegovo djelo. Često se može čuti kako se očekuje od Crkve da se prilagodi vremenu, poštuje „nečija“ prava, ide u skladu s vremenom (očekujući da mijenja Kristov nauk), ma da i sama tomu nekad doprinese.
Međutim, kako uporište ima u Presvetom Trojstvu, ono je dar koji nas treba ujedinjavat i posvećivat, kroz sva vremena. Naš život ima smisla i Kristovu poruku razumijevamo bez obzira kojem stoljeću pripadamo ili starosnoj dobi, samo ako smo ispunjeni Duhom Svetim. U drugom čitanju Pavao poručuje jasno kako nitko ne može reći da je Isus Gospodin osim u Duhu Svetom. Biti prožet njime znači biti sudionik neba na zemlji. Tko u sebi ima Duha shvaća da služiti i ugađati ovomu svijetu postaje gubljenje vremena, a prava radost i mir samo su u Bogu. Koga Duh nosi, shvaća da crkvene zapovijedi nisu tu da ih relativiziramo ili smatramo ugrozom ljudskih prava, već put i prilika kako se čuvati grijeha, a biti više Isusov i Marijin. Bez Duha Crkva se pretvara u običan prostor, ili bolje svoju vlastitu propast. On je onaj koji ujedinjuje. Stoga, svaki puta kada idemo na misu, valja se vratiti s nje s većim osjećajem jedinstva među nama kršćanima.
Ako toga nema, negdje sam još „zapeo“. Duh je isto tako onaj koji stvara komunikaciju. Vidimo to najbolje po primjeru iz prvog čitanja, Djela apostolska, gdje tamošnji Židovi čuju apostole kako govore s njima, sa svakim na njegovu dijalektu i jeziku. Toje plod Duha Svetog - biti drugima razumljiv. Nadalje, u Duhu braćo i sestre, uočavamo brojne sličnosti međusobno. Vjerujem kako se većina okuplja nedjeljom, blagdanima ili radnim danom na euharistijom da blaguje Krista, dobije utjehu i snagu od Boga, i po tim motivima već smo na jedan način zajedno. Naše se zajedništvo više povezuje onoga časa kada zajedno molimo, klečimo, stavljamo pouzdanje u Boga i Njegovu providnost.
Duh Sveti u nama ljudima, kršćanima čini veliko „jedinstvo u različitosti“. Nažalost, mnogo je izmanipulirana ta riječ „zajedništva“ jer ju tumače različiti profili ljudi oko različitih tema. U Crkvi biti u zajedništvu znači biti istovremeno onakav kakav jesi, a čovjekova posebnost obogaćuje zajednicu i oplemenjuje ju, bez da se u njoj utopi. Kao primjerice ruka, prsti iako različiti, čine ruku i istovremeno djeluju bez da moraju biti svi kažiprsti ili palci... Svaki je doista poseban i važan.
U evanđelju, prvog dana u tjednu, Isus se pokazuje učenicima na dan židovske Pedesetnice. Dan je to koji podsjeća na novo stvaranje i početak svijeta, ali još više ovdje se okuplja apostolska zajednica. Danas nisu to samo 12 apostola, već svi oni koji su spremni čuti poruku evanđelja. Stoga se Duh ne daje na mjeru, već obilato. Raduje se očigledno kada možemo na Njega računat. Da je Bog nama dao puno, valja se prisjeti kako je Bog među nama grešnima odabrao neke na po uzoru na Mojsija.
Netko drugi od nas može izmoliti spasenje od svijeta po Kristu, jer de facto to danas čine svećenici, snagom svoga svetog reda. Svi smo braćo i sestre, pozvani na svjedočenje o nama samima ili drugim članovima obitelji. Najprije da je Isus uskrsnuo, radi mojih i tvojih grijeha. Učinio je to dragovoljno, bez isticanja ili pozornosti pažnje. Činimo i dalje njegovu Crkvu vođenu Duhom svetim kao zajedničku, jedinstvenu i ujedinjenu; tamo gdje mnogi dolaze umorni i razočarani, grešni i besperspektivni, a pronalaze svoje mjesto.
Isus se danas obraća apostolima riječima „Mir vama“. Isus nam želi mir, osobito da zavlada nakon grešnog života, a ne krivnja koja može godinama zaboravit. Ti plodovi mira postaju darovi samog Duha da se za nas zauzima. Čak i onda kada nam se ne da. Znamo da je to bio Gospodin. Hvala Gospodinu, neka nas i dalje posvećuje svojim Svetim Duhom i izlije svoje darove na cijeli svijet.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
