Prepoznaše ga po lomljenju kruha

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«

Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

Draga braćo i sestre!

Vrlo je moguće da su Isusovi učenici imali različita očekivanja i nadanja kada su krenuli za Isusom. Kao primjer možemo navesti Zebedejeve sinove koji su se nadali prvim mjestima u Isusovom Kraljevstvu. Isto tako su se i ostali nadali nečemu dobrom za obitelj i za narod. Ali polako su uviđali da Isus nije tu da ispunjava nečije želje, nego od njih traži nešto drugo. Tako su Isusa neki i napuštali smatrajući da im je njegov govor nerazumljiv. Očito se tu radilo o krizi nerazumijevanja koja je je bila najsnažnija u danima muke i smrti jer tada su se učenici razbježali, sakrili i zatvorili.

Kriza nerazumijevanja tjera dvojicu učenika iz Emausa da se iz Jeruzalema vrate kući. Oni su isto bili Isusovi učenici. Pratili su ga i slušali, gledali velika djela koja je činio, divili mu se i nadali se ispunjenju obećanja. Ali vidjeli su križ i smrt te se vraćaju kući puni razočaranja, obeshrabrenja, pognute glave i beznadni.

Vjerojatno i mi imamo slična iskustva razočaranja, neuspjeha i propalih planova. Zasigurno je bilo trenutaka u kojima nam se činilo da nam je Bog daleko i kada smo se pitali gdje je On i zašto ne pomaže kada Ga iskreno molimo i vjerujemo u Njega. I tu se radi i o krizi vjere, nade, i krizi povjerenja u Boga i u ljude. No ovoj dvojici učenika baš kada su u dubokoj krizi dolazi Isus i tada za njih započinje novi put, put vjere koja ih osnažuje i vodi. Ovaj događaj poručuje nam kako je normalno da nas ponekad zahvati kriza i umor od vjere. No jednako tako, poručuje nam da postoji i izlaz iz te krize. Učenicima iz Emausa dolazi Isus, ponovno im navješćuje i tumači Božju riječ i nakon toga lomi kruh. Upravo je ponovno naviještena i rastumačena Božja riječ ono što je zagrijalo razočarana srca i učinilo ih sposobnim da ponovno vjeruju. Oni se vraćaju u Jeruzalem i drugima svjedoče o Isusovom uskrsnuću.

Braćo i sestre, danas smo mi ovi učenici iz Emausa. I nama dolazi živi Isus Krist kao i njima i nadopunjuje u nama Radosnu vijest. Kristova prisutnost otkriva se u njegovoj Riječi koju i mi slušamo i u euharistiji koju sada slavimo. Ali otkriva se i u drugim ljudima koji su potrebni naše pomoći, naše utjehe i naših ruku. Tu i u tome treba tražiti Isusa Krista, otkrivati njegovu prisutnost koja odgovara i na ona krizna pitanja i koja vodi van iz svake krize, sumnje i razočaranja. Amen!