U školi u Dubočcu tri učenice i učiteljica

Početak školske godine u većini osmoljetki diljem Hrvatske donio je dječju ciku i živost, no u maloj područnoj školi “M. A. Reljković” u Dubočcu, selu uz Savu, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Slavonskog Broda, već godinama nema gužve, a sada školu polaze samo tri učenice u kombiniranom razredu - prvašić, drugi i četvrti razred, piše Glas Slavonije. Rezultat je to višegodišnjeg napuštanja sela, u kojem je sve manji broj mladih ljudi pa i djece.

Kao obitelj

U selu s tradicijom školstva dužom od stoljeća, tri učenice čine razred, a učiteljica Željka Bjelobrajdić, koja ovaj posao radi 34 godine, ne krije zadovoljstvo što unatoč sve manjem broju đaka škola ipak opstaje.
- Kad sam došla ovdje raditi, bilo je 12 učenika, prije desetak godina bilo ih je 18 pa su čak radile dvije učiteljice - dvije godine. No broj djece svake se godine smanjivao pa je prije dvije godine škola imala samo jednu učenicu - kaže Bjelobrajdić, koja uživa u svom pozivu. Bila je učiteljica i roditeljima svojih današnjih učenica, dobro ih poznaje pa funkcioniraju kao šira obitelj, bez stresa. Ima vremena za rad sa svakom učenicom pojedinačno, i to je prednost u odnosu na brojnije razrede.
- Mnogo pričamo i o stvarima koje su izvan nastavnog programa, ovdje je sloboda za djecu, nije prometno... - ističe.
Najstarija učenica, Melani Srbalj, koja pohađa 4. razred, kaže da joj ništa ne nedostaje osim malo više djece za igranje. Ponekad, kaže, pomaže kod rješavanja zadaće dvjema mlađima, Ivani Kusić i Ivani Sekić, zbog čega učiteljica malo negoduje.

Učiteljica u graničaru

Prednost malog broja učenika ističe i ravnateljica Marija Rosandić:
- Učiteljica je stalno dostupna, može im se mnogo više posvetiti za induvidualni rad. No, u tjelesnom neke igre ne mogu provesti pa ako žele igrati, primjerice, graničara, mora i učiteljica s njima.
I to je zabavno, kao i činjenica što učiteljica također mora učiti. Njezina je škola u Dubočcu, naime, jedna od prvih ušla u projekt e-dnevnika, a dugogodišnja učiteljica potvrđuje kako joj to pojednostavljuje posao.
I roditelji su zadovoljni mjesnom školom, jer su djeca u njihovoj blizini, ne moraju putovati.
- Bilo bi nam mnogo nezgodnije da putuju, male su - kaže Ivanina majka Paula Sekić. Voli Dubočac, uvjerena da je to mjesto odlično za život.
- Meni je ovdje prekrasno. Pogotovo zbog prirode, blizine Save. Stvarno sam zadovoljna, a i djeca uživaju, izigraju se... - veli ova majka troje djece.
I Melani potvrđuje kako je njezino selo najljepše, najviše zbog toga što je malo pa ništa nije problem:
- Pet minuta mi treba do škole, tako da se ustajem u sedam. A imamo i Savu pa ljeti ne moramo nigdje dalje na kupanje.
Nakon završetka ove školske godine ona će autobusom putovati u matičnu školu u Bebrini. Tamo su već izračunali da će broj đaka u njezinoj sadašnjoj školi s godinama rasti. 

Optimistična prognoza: Do 2020. imat će desetak učenika

Ravnateljica Rosandić navodi kako matična škola ima šest područnih škola s ukupno tristotinjak đaka.
- Pad je zabilježen uglavnom zbog manje rođene djece, a samo četvero se ispisalo zbog odlazaka roditelja u inozemstvo - kaže Rosandić.
Ovogodišnjih troje učenika u područnoj školi Dubočac nagodinu će pasti na dva, no onda, naglašava Rosandić, “broj će se stalno povećavati pa ćemo imati po dva učenika u prvom razredu tako da bi do 2020. godine ova škola trebala imati desetak učenika”. Optimistična vijest za učiteljicu, učenike i roditelje koji ipak priželjkuju bolje uvjete za poljoprivredu i gospodarstvo, što bi značilo siguran opstanak sela i njegovu budućnost.

Početkom 20. stoljeća više od stotinu učenika

Škola u Dubočcu sagrađena je oko 1900. godine, a početkom stoljeća pohađalo ju je više od stotinu učenika. Svima zajedno do 4. razreda u istoj učionici predavao je jedan učitelj, kaže učiteljica Bjelobradić, čija je baka također pohađala istu školu, a selo je živjelo punim plućima. Danas pak u selu sa stotinjak kuća živi dvjestotinjak mještana.

Marija Radošević/Glas Slavonije