Skriva li brodsko groblje jedinstveni spomenik ogromnog turističkog potencijala?

Na svakom grobu može procvjetati ruža, ali se ni jedan stari, željezni nadgrobni spomenik ne može pretvoriti u zlato, osim u slučaju ako nas zlatnim sjajem obasjava njegova povijesno-etnografska i kulturno-umjetnička vrijednost.  To je upravo slučaj kod spomenika Elizabete Pribačić.  Zašto je ovaj spomenik i po čemu tako vrijedan, poseban i jedinstven u svjetskim razmjerama? Odgovore nam je ponudio brodski umjetnik i pronalaznik ovog nesvakidašnjeg blaga, Darko Lončar.

- Svaki stari željezni nadgrobni spomenik sastoji se od kovanog i lijevanog željeza i takvi se najčešće viđaju na svim  grobljima širom svijeta. 
No, međutim, no međutim....ukoliko uz lijevanog Isusa Krista, spomenik na sebi ima još i porculanski fotoportret pokojnika, onda se radi o svjetskom raritetu, jedinstvenom spomeniku unikatu kojeg je nemoguće pronaći gotovo u cijelome svijetu. Dugo sam takav spomenik  tražio po Parizu, Londonu, Rimu ali nisam takav primjerak uspio pronaći. 

Na moje veliko i ugodno iznenađenje, pronašao sam ga na našem starokatoličkom groblju u Slavonskom Brodu, istražujući povijest i kulturnu baštinu našega grada. Mome oduševljenju nije bilo kraja- počinje Darko naš razgovor. 

Dakako, zanimalo nas je i jesu lil obaviještene nadležne službe.

- Naravno, odmah sam izvršio svoju građansku dužnost i obvezu i ovome otkriću izvijestio sve nadležne institucije i odgovorne osobe grada. Direktor Komunalca Krunoslav Janjić i voditeljica groblja Slađana Skoko Mihić odmah su vrlo korektno reagirali i pokrenuli pravni postupak iskapanja spomenika i njegovo prebacivanja na dostojanstveno i vidno  mjesto. Na žalost spomenik sam pronašao u  zapuštenom stanju, odbačen i potpuno sakriven od očiju javnosti, doslovno ukotvljen između dvije mramorne ploče.  

Uspio sam pronaći i vlasnicu grobnice i baka Marija mi je uz kavicu i ugodno druženje ispričala sve o Elizabeti. Radi se o Hrvatici iz katoličke obitelji, našoj tođenoj Brođanki. Pažljivo sam slušao sve o  njezinom životu i tužnoj sudbini, te uredno sve  zapisivao. Upoznao sam i informirao gđu Mariju zašto je i po čemu ovaj spomenik toliko poseban i ostavio joj kontakt telefone najodgovornijih osoba i institucija grada- pojašnjava Darko.

Koliko je sigurno da je ovaj spomenik toliko jedinstven? 

Naravno, uvijek iz Pariza, Bruxellesa, Londona, Rima ili nekog drugog grada  može doći informacija da oni također imaju primjerak starog željeznog spomenika sa salivenim Isusom Kristom uz dodatak porculanskog spomen fotoportreta.U tom slučaju morali bi dokazati da imaju i kompletnu priču i prošlost pokojnika, sa svim relevantnim podacima. Ako i to imaju onda bi trebali dokazati još samo jednu sitnicu. 
Trebali bi pokazati i dokazati umjetničku vrijednost spomenika, odnosno  da imaju ljepšu  umjetničku vrijednost fotoporteta. 

A to je nemoguće. Potpuno nemoguće. Gracioznost, šarm i iznimna ljepota kojom zrači Elizabeta je takve prirode da je tako lijepu ženu nemoguće naći u cijelome svijetu, na bilo kojem spomeniku- uvjeren je naš sugovornik. 

- Da Leonardo de Vinci vidi kako izgleda naša Elizabeta,  vjerujem da bi odmah ustao iz groba i nakon Mona Lise, naslikao rado i Elizabetin portret. 
Elizabeta Pribačić je bez svake sumnje, po svojoj  povijesno-etnografskoj i kulturno-umjetničkoj vrijednosti, najljepši, najzanimljiviji i najvrijedniji stari,  nadgrobni željezni spomenik u cijelome svijetu. 

Na politici i  političarima je sada da vide i odluče hoće li naša  Elizabeta, kraljica svih starih željeznih spomenika, nakon Ivane Brlić Mažuranić i Mije Čorak Skavenske, postati i treća žena kao ambasador kulture grada Slavonskog Broda u Lijepoj našoj i cijelome svijetu.  Ja sam svoj dio posla obavio. Hvala na pozornosti- zaključuje Lončar.