Zbog zastave pale teške riječi: ´Ili će se viti, ili vas na vlasti neće biti!´

Objava influencera Marina Medaka ovih je dana snažno uzdrmala društvene mreže i ponovno otvorila temu koja u Slavonskom Brodu očito već predugo čeka odgovor – odnos gradske vlasti prema simbolima Domovinskog rata i, još važnije, prema onima koji su za taj grad dali najviše.

Status koji je u kratkom roku prikupio više od 2000 reakcija i oko 300 dijeljenja ne ostavlja prostor za ravnodušnost. Povod su tvrdnje braniteljskih udruga da već tri godine bezuspješno pokušavaju dobiti suglasnost za postavljanje jarbola s hrvatskom zastavom uz spomenik poginulim braniteljima, što je, s obzirom na simboličku težinu takvog zahtjeva, izazvalo snažnu reakciju javnosti.

Marin Medak u objavi ne ublažava ton, nego otvoreno proziva odgovorne i prenosi frustraciju branitelja koji se, kako navodi, godinama susreću sa zidom šutnje i administrativnih prepreka.

– Ovo je strašno. Dosta je ponižavanja heroja. Ako gradonačelnik nema hrabrosti, mi imamo. Zastava će se vijoriti. Javile su mi se udruge hrvatskih branitelja iz Slavonskog Broda koje tri godine kucaju na vrata i mole za običan jarbol i hrvatski barjak uz spomenik poginulim suborcima. Dosta je čekanja i administracije koja pljuje na grobove onih koji su im omogućili da sjede u tim foteljama. Tri godine šutnje nisu samo birokracija, to je svjesno ponižavanje žrtve. Ako je u Hrvatskoj postao problem podići zastavu braniteljima, onda smo mi ponosni grešnici. Nećemo više pisati molbe. Uzimamo stvar u svoje ruke i, ako treba, sami ćemo postaviti jarbol i podići barjak, bez vaših pečata i dozvola.

Upravo takva retorika izazvala je lavinu reakcija. Komentari ispod objave ne ostavljaju prostor za dvojbu – riječ je o temi koja duboko pogađa građane.

– Skakali smo na tenkove JNA, a sada moramo moliti za zastavu usred Hrvatske.

– Sramota je da u gradu koji je krvlju branitelja obranjen nema mjesta za hrvatsku zastavu uz spomenik poginulima.

– Spreman sam financirati jarbol i zastavu ako treba.

No, niz komentara dodatno podiže ton i pokazuje koliko je frustracija duboka, ali i koliko se rasprava prelijeva u širi društveni i politički kontekst.

– Bože sačuvaj kakva smo mi država, gdje živimo, opet partizani vladaju lipom našom.

– Veeeeelika podrška Slavonskom Brodu iz Voćina! Naša mladost nije ginula uzalud.

– E pa dosta! Gdje mi to živimo?

– Pa čiji je taj Slavonski Brod? Ako je naš, onda je jasno što treba učiniti.

– Zovite ako treba pomoć, organizirajte okupljanje, doći ćemo i postaviti.

– Tako nam je kad smo prerano skinuli prst.

– Podrška iz Siska, uz vas smo i borit ćemo se opet ako zatreba.

– Pitam se gdje živimo i tko zapovijeda onima koji su branili ovu zemlju.

– Velika podrška Slavonskom Brodu – ili će se viti ili nas neće biti.

– Zar treba nekoga pitati da se postavi jarbol i zastava poginulim braniteljima?

– Zastava će se viti… ili njih na vlasti neće biti.

Takvi komentari jasno pokazuju da se rasprava više ne vodi samo oko jednog jarbola ili jedne zastave, nego da je riječ o puno dubljem osjećaju zanemarenosti, pa čak i poniženja.

Istovremeno, dio građana pokušava raspravu vratiti u racionalnije okvire, upozoravajući kako problem nije samo u zastavi, nego i u općem odnosu prema spomen-obilježjima i kulturi sjećanja. No takvi glasovi ostaju u sjeni snažnih emocija koje dominiraju javnim prostorom.

U središtu svega i dalje ostaje pitanje koje Brođani sve glasnije postavljaju: kako je moguće da gradonačelnik koji je i sam bio branitelj- što često posnosno ističe, posebice u jeku predizbornih kampanja-  nema sluha za zahtjeve svojih suboraca? I to u vezi s inicijativom koja je, u svojoj suštini, skromna, ali simbolički iznimno važna?

Jer ovdje se ne radi o velikim projektima ni milijunskim ulaganjima, nego o hrvatskoj zastavi i jarbolu uz spomenik poginulim braniteljima. Upravo zato, svaki izostanak reakcije dodatno produbljuje dojam da se ovakve inicijative sustavno ignoriraju.

Hoće li gradska uprava reagirati ili će branitelji doista uzeti stvar u svoje ruke, zasad nije poznato. No jedno je sigurno – ova priča odavno je prerasla okvir jedne Facebook objave i pretvorila se u pitanje koje traži jasan i konkretan odgovor.