Novac ide iz Zagreba, a mi čekamo. Tko lobira za Brodsko-posavsku?

Vlada Republike Hrvatske uputit će u javno savjetovanje Uredbu o načinu financiranja decentraliziranih funkcija te izračunu iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2026. godinu. Uredba se donosi svake godine, a ovogodišnji prijedlog predstavljen je jučer u Zagrebu.

Konkretnije, kad Vlada u Zagrebu govori o decentraliziranim funkcijama, u Brodsko-posavskoj županiji to se ne čita kao reformski iskorak, nego kao još jedna godišnja potvrda ovisnosti o državnom proračunu. Nova uredba o financiranju decentraliziranih funkcija za 2026. godinu, koja ide u javno savjetovanje, za ovu županiju ne donosi razvoj – ona donosi odgodu problema.

Na papiru, sustav izgleda uredno: županije, gradovi i općine financiraju školstvo, zdravstvo, socijalnu skrb i vatrogastvo iz 6 posto poreza na dohodak. Ako taj novac nije dovoljan, država uskače s pomoći izravnanja. U praksi, međutim, to znači da županije s najslabijom poreznom bazom iz godine u godinu čekaju milostinju kako bi zadržale minimalnu razinu funkcioniranja.

Brodsko-posavska županija tipičan je primjer takvog modela. Niske plaće, iseljavanje, slab gospodarski rast i pad broja zaposlenih znače i slab prihod od poreza na dohodak. Rezultat je jasan: bez pomoći iz državnog proračuna nema novca ni za osnovne stvari – grijanje škola, funkcioniranje domova zdravlja, socijalne ustanove ili vatrogasce koji u ruralnim dijelovima županije često doslovno spašavaju kuće i živote.

Prema prijedlogu uredbe za 2026. godinu, gotovo dvije trećine sredstava za decentralizirane funkcije dolazit će iz državnog proračuna. Taj podatak sam po sebi ruši mit o decentralizaciji. Sustav je decentraliziran samo po odgovornosti, dok je financijski i dalje duboko centraliziran.

Teoretski, županije mogu financirati decentralizirane funkcije i iznad minimalnog standarda. No u Brodsko-posavskoj županiji to zvuči kao loša šala. Ovdje se ne raspravlja o nadstandardu, nego o tome hoće li se zadržati minimum bez novih rezova i improvizacija.

I tu dolazimo do ključnog pitanja koje ova uredba ponovno otvara:
imamo li mi političare koji su u stanju za ovu županiju nešto izlobirati?

Jer javna savjetovanja, uredbe i tehnički kriteriji neće promijeniti činjenicu da Slavonija u startu ulazi u financijsku utakmicu s vezanim rukama. Bez snažnog političkog pritiska i jasnog zagovaranja interesa županije, Brodsko-posavska će i dalje ostati u ulozi pasivnog korisnika državnih pomoći, umjesto ravnopravnog partnera u sustavu.

Decentralizacija, kakva se danas provodi, ne smanjuje razlike – ona ih konzervira. A nova uredba, koliko god bila nužna, samo je još jedan podsjetnik da se bez političke snage i jasnog lobiranja ništa bitno neće promijeniti.

Pitanje je, dakle, vrlo jednostavno i neugodno: tko će se, i hoće li se uopće, za Brodsko-posavsku županiju u Zagrebu izboriti?