Učiteljica i političarka pod paljbom: Tko se zapravo ´prodao´?

SLAVONSKI BROD – Kad lokalni portal koji se godinama financira gotovo isključivo iz gradskog proračuna postane medijski batinaš za političke neistomišljenike, postavlja se ozbiljno pitanje – gdje završava novinarstvo, a gdje počinje politička poslušnost?

U fokusu javnosti ovih dana ponovno se našla nezavisna vijećnica i aktualna potpredsjednica Županijske skupštine, koja je – nakon što je dala podršku HDZ-u – doživjela, kako sama kaže, “atmosferu linča” iz koje je izostala svaka stvarna analiza ili argumentirana kritika, a zavladala bujica uvreda i kleveta.

– Plusportal je još 5. lipnja 2025. godine započeo sa stvaranjem atmosfere linča koja je kulminirala jučer objavom tri huškačka teksta. Posljedice takvog pisanja su komentari građana na društvenim mrežama koji otvoreno pišu klevete i uvrede na moj račun bez bilo kakvog dokaza za svoje tvrdnje da sam se “prodala” – poručuje vijećnica.

– Pitam vas: imaju li oni koji javno pišu klevete i uvrede na moj račun bilo kakav dokaz za svoje tvrdnje? Kako bi vama bilo da netko o vama javno piše laži, bez ijednog jedinog dokaza?

Za razliku od brojnih političkih trgovina koje su prošle tiho – uključujući i poznatu epizodu kada je sam Mirko Duspara nakon izbora 2021. kontaktirao HDZ radi moguće koalicije – njezina je odluka postala predmet medijske hajke.

– U atmosferi linča namjerno se prešućuju ključne činjenice. Zašto Plusportal i svi oni koji me sada kleveću nisu jednako tako napali gradonačelnika Dusparu kad je nakon lokalnih izbora 2021. godine kontaktirao HDZ i nudio im sklapanje koalicije? Zašto imaju dvostruka mjerila? Zašto im samo ja smetam?

Svoj politički put opisuje kao dosljedan i neovisno vođen.

– U protekla tri izborna ciklusa nikada nisam u drugom krugu javno podržala nijednog kandidata. Ista sam bila i 2021. i 2023. i danas. Moja podrška nije prodaja, već programski izbor. Moj život vezan je za Slavonski Brod i Brodsko-posavsku županiju. Ne želim živjeti nigdje drugdje. Borim se da se ostvare projekti iz mog programa jer vjerujem da ovaj kraj zaslužuje više.

Naglašava kako je riječ o strateškom izboru, a ne osobnoj koristi.

– Tvrdnje da sam se prodala zbog radnog mjesta su odvratna laž. Jamčim vam svojom osobnom čašću da u iduće četiri godine ni ja, ni bilo tko od članova moje obitelji neće biti zaposlen u županijskim poduzećima ili javnim ustanovama. Ja ne živim od politike. Ja radim u školi. I dalje radim svoj posao. Nemam cijenu. Poštene ljude ne možete kupiti s ničime.

Kao osoba koja je osam godina bila najglasnija oporba aktualnom gradonačelniku, podsjeća na neprihvaćanje svakog njezinog prijedloga od strane gradske vlasti.

– Imala sam hrabrosti javno postavljati pitanja koja su novinari iz straha šutjeli. Moja pitanja često su otkrivala afere. No institucije nisu reagirale. Grad Slavonski Brod postao je grad straha. U Gradskom vijeću, Duspara nije prihvatio nijedan moj prijedlog. Suradnja s njegovom strankom za mene nije moguća.

Njezina odluka o podršci HDZ-u u Županijskoj skupštini dolazi s jasnim uvjetima.

– Podrška je uvjetovana provedbom razvojnih projekata koje ovaj grad čeka desetljećima. Kao potpredsjednica Skupštine, napokon ću imati priliku izravno lobirati za ono za što se borim godinama. Zadržavam svoju nezavisnost. Ne radim to zbog osobne koristi, već isključivo zbog općeg dobra.

Posebno ističe da je licemjerno što se napada isključivo nju, dok su drugi članovi s njezine kandidacijske liste – koji su otišli u koaliciju s Dusparinom strankom – prošli bez ijedne kritike.

– Zašto nitko ne proziva moje bivše koalicijske partnere s liste koji su koalirali s političkom strankom Mirka Duspare? Zašto to nije “prodaja i izdaja”? Zar stvarno nitko ne vidi koliko su ta dvostruka mjerila nepravedna, politički pristrana i ponižavajuća?

Na kraju poručuje:

– Ne tražim da me svi vole. Ne tražim da svi odobravaju moje odluke. Tražim samo jedno – da istina bude glasnija od laži. Da se prema svima primjenjuju isti kriteriji. A ako neki medij to nije sposoban pružiti – neka barem prizna da radi po narudžbi onih koji ga plaćaju iz gradskog proračuna.

U gradu u kojemu su neki mediji postali megafoni vlasti, a neistomišljenici redovito doživljavaju javnu diskreditaciju, postaje sve jasnije da novinarstvo pod pokroviteljstvom gradske blagajne više ne zna za objektivnost. A kada mediji postanu oružje, javnost ostaje bez najvažnijeg alata demokracije – istinite i uravnotežene informacije.