Politika

Sjećanje na najkrvaviji dan: Imena naše djece nikada ne budu pročitana, a oni nisu bili samo broj!

Autor: 035portal Datum objave: 03.05.2024. u 14:34

Komemoracijom !Sjećamo ih se s tugom i ponosom! obilježena je danas 32. obljetnica 3. svibnja 1992., jednog od najtežih ratnih dana za Slavonski Brod. Samo tijekom toga dana, život je izgubilo 16 osoba od kojih šestero djece. 60 ljudi je ranjeno, od toga 30 teško.

U znak sjećanja na sve nevine žrtve rata, a osobito na poginulu djecu, danas je održana sveta misa u kapeli sv. Ane u Tvrđavi Brod, a potom su položeni vijenci i upaljene svijeće kod spomenika "Djevojčica" i kod Spomenika poginulim braniteljima na Trgu Stjepana Miletića u Slavonskom Brodu.

- Na prijedlog udruge, danas smo podnijeli zahtjev Hrvatskom saboru da 3. svibnja bude proglašen Danom sjećanja na pobjednolu djecu Hrvatske. Želimo da ovaj dan bude posvećen ne samo hrvatskoj djeci, već da se obuhvati šire. Taj zahtjev već prolazi kroz proceduru. Prošao je saborski odbor za veterane, i nadam se da će biti usvojen na sljedećem zasjedanju Sabora. No, to neće biti prije šestog mjeseca. Dakle, ove godine morat ćemo odabrati drugi dan za obilježavanje, i nažalost, ima puno dana koje možemo zamijeniti s ovim. Također, ministarstvo se uopće nije oglasilo, niti su najavili dolazak ili nedolazak na današnu komemoraciju. Kontaktirali smo ih jer je ovo pitanje lokalne uprave, ali izgleda da im nije stalo do naroda. Mislim, kada kažem "njima", mislim na političare, ne na radnike. Roditelji su većinom stari, neki su već umrli. To pokazuje koliko je važno da se ovo prenese na mlađe generacije i da se ne ponovi, izjavila je okupljenim novinarima Julijana Rosandić, predsjednica Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Svoje kćerke Vedrane, 14- godišnjakinje koja je izgubila život tog kobnog svibnja na Dan državnosti na naselju Slavonija II prisjetila se njena majka, Ivana Jurković.

- Taj dan, 30. svibnja, sjećam se samo tuge i straha. Padale su bombe, eksplozije su bile posvuda. Pred našom zgradom, granata je pogodila moju Vedranu, odnosno geler joj je dolatio u glavu, a još je tri dana nakon toga preživjela s ozbiljnim ozljedama. Ovih dana, osobito, emotivno je teško. Imam još djece, i kad god se nešto dogodi, moji su ljuti. Kažu, "mama, svaki mjesec ti je nešto, svibanj je, sjećamo se Vedrane, tužna si, Božić je, Uskrs je." Život ide dalje, ali sjećanja ostaju. Kako pamtim svoju Vedranu? Po njezinoj toplini, energiji, po plesu, pjesmi, po tome što je bila izvrsna učenica.

Jurković je podijelila i koliko joj pomaže zajednica roditelja koji prolaze isto što i ona.

- Važno je biti okružen ljudima koji razumiju vašu bol. Samo oni koji su prošli kroz isto znaju kako se osjećate. Veliko je olakšanje kada pronađete nekog tko dijeli vašu bol. Hvala vam što ste ovdje. Ne smijemo zaboraviti djecu koja su izgubila život. Nisu bili samo brojevi, već svaki od njih je imao svoju priču. Mislim da bi trebali pročitati njihova imena, neka se ne zaborave. Jer naša djeca nisu brojevi, bili su ljudi s imenima i pričama, zaključuje Jurković.

Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece, od toga 29 u Slavonskom Brodu koji je po broju stradale djece u ratnim danima prvi grad u Hrvatskoj. Najviše ih je izgubilo život upravo u svibnju 1992. godine, a za njihovo stradanje do danas nitko nije odgovarao.