Ovako je Badnjak izgledao nekada

Još nedavno, prije nego što je komercijalizacija Božića zamaglila ljepotu narodnih običaja, obilježenih dubokom i iskrenom vjerom, djeca bi rano ujutro na Badnjak išla od kuće do kuće i blagoslivljala domove domaćina ovim drevnim obredom:

“Kucilo se, macilo se, prasilo se, telilo se, ždribilo se, rodilo se, rojilo se, kokoši nesle, kvočke legle piliće, kukuriku, kokoda, ‘ko što ima, neka da, ako nema, neka sprema. Kukuriku, sve vam bilo živo i zdravo.”

Nakon toga, domaćin bi ih darivao slatkišima, jabukama, orasima ili drugim sitnicama, što je popraćeno općim veseljem i dubokom zahvalnošću.

Jedan od prekrasnih starih običaja Badnje večeri, među mnogim drugima, bio je unos slame u kuću. Slama bi se rasprostrla po cijeloj sobi, a zatim bi svi kleknuli i zajedno, s dubokom zahvalnošću i radošću očekivanja rođenja malog Isusa, molili. U skladu s tim dubokim osjećajem zahvalnosti, običavalo se postiti, često uz jednostavno jelo poput gnječenog graha.

Dan uoči Božića zove se Badnjak ili Badnjica, povezujući se s riječima „bdjeti“ i „buditi“, označavajući tako budnost i bdijenje uoči Božića.

Na Badnjak bi se izrezao hrastov grančica ili grana i postavio na vidljivo mjesto pokraj kuće. Ujutro na Badnje jutro, netko iz susjedstva bi došao i stavio pripremljenu grančicu ili granu uz zid kuće ili je podigao na krov. To drvo ili grana nazivali su se badnjak, budući da su se podizali na Badnje jutro.

Badnjak je simbolizirao spremnost da se u dom primi Isusova majka Marija i poočim Josip, pa se njegovo podizanje odvijalo uz određeni ritual. Osoba koja bi prva stigla podići badnjak ispred neke kuće, obično su to bili dječaci ili mladići, pozivala bi triput: „Domaćine, čuješ li?“

Domaćin bi nakon trećeg poziva odgovorio: „Čujem, čujem“. Tada bi osoba vani uzela badnjak u ruke, prislonila ga uz zid, obično pokraj ulaza u kuću, i rekla: „Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću.“ Nakon toga, na poziv domaćina, ulazila bi u kuću dok bi je ukućani i djeca posipali zrnjem kukuruza, orasima i lješnjacima, pozdravljajući je i čestitajući: „Faljen Isus i Marija! Čestit Badnjak!“, na što bi domaćin i ukućani odgovorili: „Vavijek faljen Isus! Čestita ti vjera i duša!“

Osobi koja je podigla badnjak, zatim bi se darivalo novcem, voćem, kolačima i slatkišima, ako su to bila djeca ili mlađi, dok bi se odrasle osobe pozivale da sjednu i ponudile im rakijom i kavom.

U kućama bi se, u glavnoj prostoriji ili dnevnom boravku, pored zida ili u kutu sobe postavljalo božićno drvo, poznato kao „krizman“, od njemačkog „Christbaum“. Uobičajeno je bilo da se koristi smreka, koju su u novije vrijeme zamijenili borić ili grana jele. Božićno drvo bi se kitilo svijećicama, suhim kolačima raznih oblika, jabukama, orasima, umotanim bombonama, a kasnije i raznobojnim staklenim kuglama, nitima staniola i drugim materijalima te svjetlećim sijalicama na tankoj žici povezanoj na struju. Ispod božićnog drvca postavljala bi se već dobro izrasla pšenica, posijana na sv. Luciju, a djeci bi se ostavljali pokloni za božićno jutro ili bi se pokloni stavljali ispod jastuka svakog djeteta kako bi ih mali Isus donio. U novije vrijeme, uz božićno drvce, postavljale su se i jaslice različitih materijala s figuricama koje prikazuju Mariju, Josipa, malog Isusa, vola i magarca, pastira s ovcama i tri kralja s Istoka. Božićno drvo bi ostajalo u kući do Bogojavljenja, a tada bi se skinulo i jabuke, kolači i slatkiši bi se dijelili djeci.

Na Badnju večer, pekla bi se na ražnju pečenica, ukoliko već nije bila pripremljena dan ranije. Toga dana obdržavao se strogi post i nemrs, kao na Čistu srijedu i Veliki petak. Za večeru bi se konzumirao zgnječeni posni grah, kuhan i iscijeđen od vode, a zatim dobro izgnječen i pomiješan s isjeckanim bijelim lukom. Uz grah, pripremala se i ribana crna rotkva. Specijalitet za Badnju večer bio je kolač gibanica, napravljen od slojeva jufki pšeničnog tijesta pečenih na plinskom štednjaku i redanih u tepsiji, prelivenih zaslađenom vodom i posipanih samljevenim orasima između slojeva. Na kraju bi se sve prelilo slatkim preljevom. Često bi ostajalo gibanice i za Božić te nakon Božića.

U predvečerje Badnjeg dana, unosila se slama u kuću. Razgrtala bi se po podu prije spavanja, a u staro vrijeme to je bio golom zemlja na kojoj su djeca spavala Badnju noć. Ujutro bi se slama prebacila u kut sobe da bi se navečer ponovno razgrnula za spavanje djece. Taj ritual bi se ponavljao tijekom cijelog božićnog razdoblja do Vodokršća (Bogojavljenja ili Sveta tri kralja). Simboliziralo je štalu, jaslice i slamu na kojoj se Isus rodio u Betlehemu.