Nakon obljetnice Bljeska, Okučani na 364 dana odlaze u zaborav!

Jednom je tjednik Globus napisao - "Nekoć Okučani, danas ofucani", pa je zbog naslova protestirao i sâm načelnik Aca Vidaković. No, ako malo bolje razmislimo, naslov i opisuje trenutnu situaciju, ne naravno u estetskom smislu, poput uređenosti Okučana, ali u onom drugom, ljudskom i poslovnom smislu. Naime, prije rata Okučani su imali ipak bolje gospodarstvo i industriju, radilo se punom parom, zaposlenost je bila na visokom nivou, a od nekadašnje industrije ni "I". Zaposlenost je iznimno velika, radno sposobno stanovništvo polako odlazi u razvijenije krajeve, kako bi mogli preživjeti. Oni koji su ostali spašavaju se nekako naknadama za djecu ili socijalnim naknadama. Ali, kakav je to život, svakodnevni strah hoćete li uopće doživjeti sljedeći mjesec.

Zanimljiva je i informacija kako na području Okučana ima mnoštvo prijavljenih tvrtki i obrta,  ali žalosno je što oni fizički nisu u Okučanima. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan - područje od posebne državne skrbi. Maksimalno se iskorištava ta činjenica, jer ako prijavite tvrtku ili obrt na području Okučana, onda imate određene povlastice što drugi ne mogu u drugim sredinama ni sanjati.

Prije rata Okučani su bili većinskog srpskog stanovništa, a danas je situacija obratna. Lokalni Srbi su tijekom rata otišli u druge krajeve, a oni koji ostali su preminuli ili su već u poodmakloj dobi, pa ih je ostalo samo 21 posto. Ostatak čine danas Hrvati, većinom iz Bosne i Hercegovine, koji su zbog egzodusa 1995. godine, naselili i okučanski kraj. Većinom su to Hrvati iz Banja luke i okolice, ali i iz Dervente.

Vojno-redarstvena akcija Bljesak je omogućila da Okučani budu slobodno i sigurno mjesto za život. Slobodno da, ali sigurno se teško može reći. Često budu dijelom crne kronike, ne samo zbog nekakvih prekršaja, nego i kaznenih djela, a često se zna čuti za razlog vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Iako se u medijima često govori o idealnom suživotu, ta slika često zna biti i potpuno drugačija. 

Upravo je i akcija Bljesak jedini razlog što se Okučani, osim crne kronike, znaju spominjati u medijima, ali nažalost samo jednom u godini, 1. svibnja kada je i obljetnica akcije. Poslije toga, ovo mjesto se ne spominje u ostatku godine, osim ako nije u pitanju nekakva kulturna ili druga manifestacija. Oni koji se dolaze pokloniti žrtvama Bljeska, ne čine ništa po pitanju razvitka ovog kraja, kako bi što više mještana moglo raditi, a ne konstantno boraviti na Zavodu za zapošljavanje. Oni koji su uspjeli u životu, većinom se više ne vraćaju u Okučane, svoj kraj posjete rijetko, ali ostati zauvijek tamo i stvarati budućnost je doista teško, pa možda i nemoguće.

HDZ je u Okučanima na vlasti, čudi kako upravo ta dugogodišnja vladavina nije uspjela donijeti ništa posebno dobroga u Okučane. Nekada Mato Bilonjić, danas Aca Vidaković, sve HDZ-ovci koji su i u predsjedništvu stranke na razini županije, nekada ili sada, svejedno, prvi je bio i saborski zastupnik, ali usmjeriti projekte prema Okučanima - toga se ntiko nije sjetio. Na sva zvona najavljivana industrijska zona je prazna, štoviše zarasla je, ništa nije riješeno, pa tako ni pitanje budućih investicija. Pričalo se kako je bilo zainteresiranih za ulaganja, ali očito da je u pitanju ona - tresla se brda, rodio se miš.

I sada se vraćamo na početak - "nekoć Okučani, danas ofucani", naslov tjednika Globus, istina ili ne? Složili bi se za ovo prvo. Jer nakon proslave Bljeska, odlaska državnog vrha i vojske, ostaje samo jedno malo mjesto bez budućnosti, nade, ali i volje. Najveća općina u Brodsko-posavskoj županijim, apsolutno od te titule nema ništa, a hoće li ikada biti nade za taj kraj, teško je za vjerovati, dok god glavni događaj godine bude obljetnica Bljeska, a ne otvorenje nove tvornice u Okučanima.