Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!

Čitanje Evanđelja po Ivanu:
 

U ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« 

Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. A kad Marta  doču da Isus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Go­spodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?« 

Odgovoriše mu: »Gospodine, ­dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su ­Židovi govorili:  »Gle, kako ga je ljubio!« A neki ­između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu ­otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«  Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu.  Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.«

Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen.  A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom.

Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.

Ovu nedjelju karakterizira Liturgija uskrsnuća u kojoj dominira lik Isusa koji je izvor života, sposoban oživljavati i mrtve. »Duh svoj udahnut ću u vas da oživite!« (Ez 37, 14).

Proročanstvo iz Ezekijela, koje se čita na današnju nedjelju, odnosilo se na moralnu i političku obnovu Izraela koji je bio uništen i posve klonuo u ropstvu. Ta se obnova može usporediti s uskrsnućem što će se dogoditi s narodom kad bude oslobođen. To se stvarno i zbilo nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Ali u isto vrijeme to proročanstvo navješćuje mesijansku eru, naznačenu duhovnim i tjelesnim uskrisivanjima koje je izvršio Sin Božji, a isto tako na svršetku vremena kada će se za sve ostvariti uskrsnuće tijela.

Među uskrsenjima koja je izvršio Isus — najznačajnije mjesto imade uskrsnuće Lazara, mrtvaca koji je već četiri dana bio u grobu. Taj događaj značajan je i zato što su ga pratila zbivanja i govori koji su ga učinili osobitim »znakom« mesijanske Spasiteljeve moći.
 

Evo tih okolnosti:

Kad Isusu javljaju da je Lazar teško bolestan, on odgovara: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju.« Isus odugovlači svoj odlazak u Betaniju, a zatim izjavljuje: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas — da uzvjerujete«. Sve to govori da je ovaj događaj bio određen da proslavi Isusa, koji je »uskrsnuće i život«, i da usavrši vjeru u onome koji u njega vjeruje, a probudi vjeru u srcu onoga koji ne vjeruje.

Te dvije točke naglašuje Isus u svojem razgovoru s Martom. Žena vjeruje, uvjerena je, da je Isus bio prisutan — Lazar ne bi bio umro; ali sada je Isus želi navesti da ispovjedi kako u njegovoj osobi prepoznaje Mesiju, Sina Božjega, koji je došao da dadne život vječni svima onima koji vjeruju u njega, pa zato izjavljuje: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?«
Dotle, evo, mora stići vjera! Mora vjerovati da moć uskrsavati mrtve pripada Kristu. On se tom moći može služiti odmah da uskrisi Lazara od mrtvih, od tjelesne smrti — ali isto tako njome se služi da osigura vječni život onima koji u njemu žive po vjeri.

Ovu istu temu prihvaća sveti Pavao u poslanici Rimljanima: »Ako je Krist u vama — (po vjeri i ljubavi!) — tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti« (Rim 8, 10).

Isus nije ukinuo fizičku smrt — jer je ona posljedica grijeha — ali je oslobađajući čovjeka od grijeha učinio ga dionikom svoga života, a taj je život vječni; zato smrt nema nikakve vlasti nad duhom onoga koji živi po »sili opravdanja«. Još više: doći će dan, na kraju vremena, kada će i tijela onih što vjeruju uskrsnuti slavna da više ne umru, a ljudi će postati dionici Gospodinova uskrsnuća. Onda će Isus u potpunom smislu biti »uskrsnuće i život«, proslavljen od uskrslih izabranika, koji će živjeti dovijeka, i to po milosti koja proistječe iz njegova vazmenog Otajstva.

Kako se sve više približava Uskrs — to je za nas uskrsnuće Lazarovo poziv da se sve više oslobađamo grijeha, da se pouzdajemo u životnu moć Krista koji ljude hoće učiniti dionicima svojeg uskrsnuća. O, kad bi se barem to obistinilo da za svakoga od nas Isus zaista bude »uskrsnuće i život« u vremenu i vječnosti.

M. O.