Hrvatska uvodi ´žive´ cijene: što to znači za vaš novčanik?

Kupac uđe u trgovinu, pogleda cijenu omiljenog proizvoda i odluči navratiti kasnije – možda će biti povoljnije. Ako mu se ne žuri, čeka još nekoliko sati. Kad se vrati, ista ta roba može koštati manje… ili više. Ono što je donedavno zvučalo kao scena iz nekog futurističkog filma, danas je realnost u Hrvatskoj.

Papirnate i kartonske etikete koje su godinama bile osnovni orijentir kupcima polako odlaze u povijest. Njihovu ulogu preuzimaju digitalne, odnosno elektroničke oznake. Već sada ih koriste najveći trgovački lanci – Konzum, Lidl i Kaufland – i najavljuju širenje sustava. U praksi to znači da cijena više neće biti „uklesana u kamen“, nego promjenjiva, ovisno o ponudi i potražnji.

– Digitalne cijene već imaju neke trgovine u Hrvatskoj. To je praksa u zapadnoj Europi već dugo. Cijene se jednostavno mijenjaju nekoliko puta u danu sukladno potražnji. Ako potražnja pada – cijene će pasti, ako raste – cijene će rasti – pojašnjava Ana Knežević iz Udruge za zaštitu potrošača.

U Konzumu tvrde kako sustav uvode prvenstveno radi olakšavanja posla zaposlenicima i boljeg iskustva kupnje, a ne zbog dinamičkog formiranja cijena. Lidl pak otvoreno navodi da se njihove cijene prilagođavaju tržišnim uvjetima, dok Kaufland tehnologiju zasad koristi na odjelima voća, povrća i pekarnice.

Ipak, činjenica je da digitalne oznake otvaraju prostor za brze i neprimjetne promjene cijena, što mnoge podsjeća na model „surge pricinga“ u taksijima. Stručnjak za maloprodaju Dragan Munjiza podsjeća da to zapravo nije ništa novo.

– Na tržnicama bake i trgovkinje cijeli život to rade. Kad se bliži kraj dana i ne žele nositi povrće natrag kući, spuštaju cijene. Isto se događa i u trgovinama – pri kraju radnog vremena cijene se smanjuju kako bi se roba prodala – kaže Munjiza.

Za potrošače, međutim, ovo otvara novo poglavlje – cijene koje se mogu promijeniti i nekoliko puta tijekom dana. Ako kod kuće na internetu vide jednu cijenu, a u trgovini naiđu na drugu, teško će se moći pozvati na „stare etikete“.

– To je svijetla budućnost za nas potrošače, ali morat ćemo biti vrlo pažljivi. Više neće vrijediti pravilo da ono što piše na plakatu ispred trgovine vrijedi i unutra – upozorava Knežević.

Za trgovce, pak, elektroničke etikete donose i druge pogodnosti – manji broj zaposlenika i manju mogućnost pogreške. U zemlji u kojoj trenutno nedostaje oko 6000 radnika u maloprodaji, to je značajan faktor.

Na kraju, dok se Hrvatska tek privikava na „žive“ cijene, kupci u SAD-u i zapadnoj Europi već su odavno naučili taktizirati: kupovati u pravo vrijeme, kada je potražnja manja, a cijena povoljnija. Hoće li i hrvatski potrošači usvojiti isti refleks ili će ovo postati još jedna bitka u kojoj će trgovci odnijeti pobjedu – tek ćemo vidjeti.