Život

Brođanka za volanom M-ATV-a

Marinela Domorad pripadnica je Motorizirane bojne Vukovi

Autor: 035portal Datum objave: 26.08.2020. u 07:39

Nježna ruka otvara teška vrata vozila M-ATV, a iza njih pojavljuje se mlada nasmiješena žena u odori i s kacigom na glavi. U Hrvatskoj vojsci to je jedinstven prizor jer je vojnikinja Marinela Domorad u velikom sustavu zapravo jedina žena obučena za vožnju M-ATV-a. Stigli smo u Gospić, u vojarni je uobičajen radni dan, koliko to može biti u ovo vrijeme koronavirusa. Ususret nam ide vojnikinja Domorad, pripadnica Motorizirane bojne Vukovi. Ta se 27-godišnjakinja iz Slavonskog Broda, ušavši u sustav prije tri godine, morala preseliti u Liku, gdje sad živi i radi. Naizgled nježna Vučica zapravo ima odlučan hod i čvrst stav, a istodobno kroz razgovor čini se skromnom i iskrenom. Tako nam je sasvim otvoreno priznala da se ispočetka nije usudila ostvariti svoje snove zbog određenih predrasuda u koje je čak i sama vjerovala.

“Šest godina radila sam u struci kao frizerka i cijelo to vrijeme vojska je bila moja neostvarena želja. Kako su oko mene uvijek bile prisutne priče da vojska nije za žene i da nemam šanse, mislila sam u sebi – ja sam djevojka, ja to ne mogu. No, odjednom se nešto u meni prelomilo i odlučila sam da moram probati pa što god bilo,” govori nam.I tako je Marinela bez ikakvih problema svladala sve što je bilo potrebno da postane vozačica borbenog vozila. Dakle, poruka drugim ženama koje imaju slične strahove – može se!

Kad je odluku da se odazove vojnom pozivu objavila obitelji i prijateljima, svi su bili iznenađeni. “Rekli su mi da sam previše ušminkana za vojsku, ali htjela sam dokazati da mogu i uspjela. Ovo je poziv s puno odricanja, privatni život pati, nikad ne znaš kad te mogu dignuti. Ali, sve ima i mane i prednosti,” objašnjava nam Marinela i dodaje da je dobra stvar što je njezin dečko također u vojsci pa dobro razumije kakav je vojnički život.

Na pravom putu

Na putu prema cilju nije bilo baš jednostavno, o čemu svjedoči jedna pomalo filmska anegdota. “Kad sam došla na obuku za C kategoriju, odmah su mi na vratima rekli: “Kolegice, ovo je C kategorija’. Naravno, mislili su da sam pogriješila zgradu i da je riječ o zabuni.” Ali, nije bilo tako. Ova mlada vojnikinja znala je da je na dobrom mjestu. “Uslijedilo je pet odličnih tjedana, vozili smo na Ivecu, instruktori su bili dobri, kao i vozači i kolege. Nakon što sam uvježbala vožnju, uspješno sam položila ispit,” govori nam Marinela. Unatoč uspjehu, kad je položila ispit za C kategoriju opet su se javili oni koji su dovodili u pitanje put kojim je krenula. Govorili su joj da kao žena radije odabere nešto drugo.

Međutim, Marinelu je to samo dodatno motiviralo. S druge strane, imala je puno dobronamjernih kolega koji su joj pomagali i bili na raspolaganju kad što ne bi znala. Nakon nekoliko mjeseci polazila je tečaj za vozilo M-ATV, koji je trajao pet dana, a sastojao se od vožnje po cesti i na različitim terenima. Jednom kad je krenula u ostvarivanje svojih želja shvatila je da je više nikakve predrasude ne mogu zaustaviti pa će, bude li situacija povoljna, vojnikinja Marinela Domorad postati i jedina vozačica MRAP MaxxPro vozila.

“Prije izbijanja pandemije koronavirusa pripremala sam se za tečaj za vozilo MaxxPro, ali na kraju je otkazan. No i dalje planiram otići na taj tečaj kad okolnosti budu dopuštale,” ističe naša sugovornica. Na pitanje kako se osjeća s titulom jedine vozačice M-ATV-a u Hrvatskoj vojsci odgovara: “Iako svi to doživljavaju kao svojevrstan kompliment, često poželim da me nitko ništa ne pita. Bude mi neugodno i ne volim reći da sam jedina jer ispadam umišljena, a nisam takva. Kad me pitaju jesam li jedina žena, radije odgovorim da je možda još koja žena baš sad u procesu obuke i polaganja.”

Tatin kamion

I u privatnom životu Marinela voli vožnju. Vozi Opel Corsu, no njezina ljubav prema velikim i teškim vozilima očito je obiteljska crta. “Moj tata ima kamion i ponekad ga provozam. Što da kažem, krv nije voda,” govori nam kroz smijeh mlada vozačica. Marinela je trenutačno u sastavu snaga deklariranih za Borbenu grupu Europske unije, a riječ je o vojnoj sposobnosti EU-a za brzo djelovanje. Vukovi se nalaze u sastavu grupe i od 1. srpnja u šestomjesečnom su stanju pripravnosti pod vodstvom Njemačke. “U sklopu priprema za EUBG bili smo na puno terena i sudjelovali na međunarodnim vojnim vježbama, gdje sam stekla puno iskustva. Godinu i pol smo se uvježbavali, na zadnjoj vježbi ocijenjeni smo kao spremni i sad smo šest mjeseci stand-by,” objašnjava vojnikinja Domorad, koja bi u slučaju potrebe u sklopu deklariranih snaga u misiju otišla kao vozačica M-ATV-a. Osim toga, nada se da će u budućnosti kao vozačica otići u neku od međunarodnih misija.

Slavonija u Lici

Za kraj smo je upitali o njezinu životu i radu u Gospiću. Vojnikinja je krajem 2017. raspoređena u bojnu Vukovi pa je tako Lika postala njezin privremeni dom. “Ovdje nas je puno iz Slavonije pa kući idemo skupa i skupa se vraćamo. Jako smo povezani i odlično se slažemo. Sve radimo zajedno, jedemo, spavamo, mi smo kao proširena obitelj pa u jednom trenu prestaneš te ljude gledati kao kolege i počneš ih doživljavati kao braću i sestre,” kaže Marinela, koja u budućnosti želi postati dočasnica i raditi negdje u Slavoniji, bliže kući. Ako se to i ne dogodi, kaže, spremna je na sve. “Zadovoljna sam, sviđa mi se vojnički život i dugoročno se vidim u Hrvatskoj vojsci,” zaključuje mlada vojnikinja.

Petra Kostanjšak; Foto: Tomislav Brandt