Na pustom području rijeke Mississippi u američkoj državi Louisiani 1718. položeni su temelji novoga lučkog grada New Orleansa. Tadašnji upravitelj želio je djeci osigurati kršćanski odgoj pa je zamolio isusovca o. de Beauboisa da im iz Francuske dovede redovnice odgojiteljice. Otac se obratio uršulinkama koje su poziv prihvatile i došle u Ameriku 1727. Kad je 1763. godine Louisianom zavladala Španjolska, francuskim su uršulinkama u pomoć došle španjolske susestre. Međutim, početkom 19. stoljeća opet su zavladali Francuzi, Španjolke su morale otići, tako da je u uršulinskom samostanu ostalo samo sedam redovnica.

Prva molitva Gospi Brze Pomoći
Poglavarica s. André Madier pismeno je tada zatražila da uršulinka s. Michel Gensoul iz Francuske dođe u New Orleans. Međutim, biskup Montpelliera tome se usprotivio i rekao da će popustiti samo ako papa Pio VII. osobno dade dozvolu. Naime, s. Michel bila je izvrsna odgojiteljica i puno je značila za odgoj u toj biskupiji, a i u Francuskoj revoluciji život su izgubile brojne redovnice.

Međutim, s. Michel imala je snažnu nutarnju sigurnost u Božji poziv i zatražila je posredovanje Pape koji je, napomenimo i to, u to doba bio Napoleonov zarobljenik. Čekala je tri mjeseca, kad je u molitvi osjetila snažan poticaj da se uteče Majci Mariji. To je učinila riječima: “Presveta Djevice, ako mi izmoliš brz i povoljan odgovor na moje pismo papi, obećavam da ću u New Orleansu širiti Tvoju čast pod nazivom NAŠA GOSPA BRZE POMOĆI.” Nebeska ju je Majka uslišala. Odgovor je bio i brz i povoljan! Biskup se jako iznenadio brzom papinom odgovoru, popustio je i usto blagoslovio kip Naše Gospe koji je s. Michel dala načiniti. Taj se kip vrlo brzo počeo častiti kao kip Naše Gospe od Brze Pomoći.

Čudesa po zagovoru Gospe od Brze Pomoći
Uršulinski samostan u New Orleansu bio je 1788. suočen s neposrednim razaranjem dok su vjetrovi nosili strašan požar prema Plaza de Armas. Iako je naređena evakuacija samostana, jedna redovnica postavila je mali kip Gospe od Brze Pomoći na prozor, a časna majka s. Michel počela je glasno moliti: “Gospe od Brze Pomoći, izgubljeni smo ako nam ne požuriš u pomoć!” Vjetar je smjesta okrenuo smjer, noseći plamen dalje od samostana i omogućujući gašenje vatre. Uršulinski samostan bio je jedan od rijetkih zgrada pošteđenih uništenja.

Drugo veliko čudo dogodilo se 8. siječnja 1815. godine. Šest tisuća američkih suočilo se s petnaest tisuća britanskih vojnika. Uoči bitke kod New Orleansa, stanovnici toga grada su sa sestrama uršulinkama cijelu noć u samostanu molili pomoć Gospe od Brze Pomoći. U rano jutro 8. siječnja generalni vikar slavio je misu kod oltara s kipom Gospe od Brze Pomoći, dok se u kapelici mogla čuti topovska paljba. Priorica samostana dala je zavjet da će se, u slučaju pobjede američkih snaga, misa zahvalnica slaviti svake godine. U trenutku misnoga slavlja, glasnik je u kapelicu donio vijest da su Britanci poraženi. Zbunila ih je magla i zaletjeli su se u močvaru. Misa je završila pjevanjem Te Deuma. Otada se misa zahvalnica svake godine slavi 8. siječnja, a Sveta Kongregacija za obrede je 1928. potvrdila izbor Naše Gospe Brze Pomoći za glavnu zaštitnicu grada New Orleansa i države Louisiane.

A kako je Gospa Brze Pomoći “stigla” u Hrvatsku?
Za pobožnost Gospi Brze Pomoći s. Margarita Labrtić čula je, još kao novakinja, u internacionalnom novicijatu u Beaugencyu u Francuskoj. No, tada joj ništa osobito nije predstavljala, sve do 1945. godine kada je bila prefekta Konvikta u Varaždinu. U duši joj se pojavila Gospa Brze Pomoći i imala je snažnu nutarnju sigurnost da će sve djevojke biti zaštićene u ratnom vihoru. Tako je i bilo; za vrijeme uzbuna nije s djevojkama bježala u sklonište, nego je čvrsto vjerovala da će ih Gospa zaštititi. Iako su granate padale po krovu samostana, tisuće su puta zazvale Gospu Brze Pomoći i ništa im se dogodilo nije. Snažna vjera s. Margarite prelijevala se na sve konviktice.

Osnutak uršulinskog samostana u Slavonskom Brodu 8. siječnja 1957. bio je pak događaj za cijeli grad, tada “crveni” Brod, kako su ga zvali zbog velikog broja aktivnih članova Komunističke partije. Sve se događalo vrlo skrovito i kroz velike teškoće, tako da samostanska Kronika bilježi: “To je pravo pravcato čudo po zagovoru Gospe Brze Pomoći – Njoj sve dugujemo. Zato je Njena ova nova kuća.”

Uršulinke su ovom pobožnošću Gospi željele spasiti obitelji u Brodu i to tako da je Gospina slika “hodočastila” od obitelji do obitelji. Slika je napravljena prema originalu iz New Orleansa. Vrlo brzo sestre su povjerile umjetnici Alojziji Ulman da napravi kip, neovisno o kipu iz Amerike. Današnji poznati bijeli kip Majke s Djetetom koja sjedi djelo je ove divne umjetnice koja je napravila više originala Gospe Brze Pomoći. Danas ih se, osim u Brodu, može naći i u Zenici, a manji kipovi su u samostanu u zagrebačkim Gračanima te u Duhovnom centru i katedrali u Varaždinu.

Svakog osmog u mjesecu, tijekom cijele godine, vjernici u velikom broju dolaze i mole i zavjetuju se Gospi, po čemu je Slavonski Brod danas poznat širom domovine. Središnje slavlje u Gospinom svetištu u Slavonskom Brodu u srijedu, 8. siječnja u 10:30 predvodi vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Izvor: Hrvatska katolička mladež