Pravilnikom su određene propozicije za mjerenje brzine, presretače i snimanje vozila koja prolaze kroz crveno svjetlo.
Domaći mediji su se u nekoliko navrata raspisali o novim kamerama na cestama koje mjere brzinu i prate kretanje vozila, a kazne za prebrzu vožnju i druge opasne prometne prekršaje svakih nekoliko dana obaraju rekorde. Prolazak kroz crveno i “vožnja na repu” se više ne toleriraju, a s kamerama je sve teže i negirati nedjela koja se pojedinim vozačima stavljaju na teret.
No i sprave koje mjere brzinu trebaju zadovoljavati određene standarde, pa je u javnu raspravu poslan Prijedlog Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu. Taj se pravilnik direktno tiče radara i lasera za mjerenje brzine, mjerila puta/vremena (detekcije), te mjerače prosječne brzine i brzine za praćenje.
Dopuštene pogreške pri mjerenju brzine
Ono što će vozače najviše zanimati jesu granice dopuštene pogreške za mjerače brzine. One iznose plus/minus tri kilometra na sat kod brzine manjih od 100 kilometara na sat i plus/minus tri posto za brzine već od 100 na sat. Sigurnosna razlika do 100 km/h je 10 km/h, a iznad toga se računa 10 posto brzine, zaokruženo na veću vrijednost.
Kamere će morati na specifičan način bilježiti prolazak kroz crveno svjetlo, a on se utvrđuje na temelju izmjerene brzine vozila i vremena prolaska preko zaustavne linije. Taj prometni prekršaj se dokumentira s dvije fotografije, koje prikazuju inkriminirano vozilo i crveno svjetlo na semaforu. Jedna fotografija prikazuje vozilo prije zaustavne linije, a druga nakon zaustavne linije.
Fotografije kao dokaz prekršaja
S dvije fotografije se dokumentira i udaljenost između vozila. Ona se određuje na temelju brzine oba vozila i vremena potrebnog drugom vozilu da prijeđe točku u kojoj je izmjerena brzina prvog vozila. Fotografije prikazuju svako vozilo zasebno prilikom mjerenja brzine, a svaka prikazuje brzinu vozila, udaljenost i vremenski žig. Kao i kod mjerenja brzine i ovdje postoji granica dopuštene pogreške, a ona iznos četiri metra ako je drugo vozilo sporije od 100 km/h te četiri posto ako je brže od 100 km/h.
Kod presretača se tri fotografije dobivaju iz videozapisa. Jedna se uzima na početku mjerenja, druga na kraju, dok treća služi za bolje raspoznavanje vozila. Mjerenja se provode na barem 200 metara ceste pri brzinama do 100 km/h ili, ako je brzina veća na najmanje 500 metara. Presretači ne smiju preteći nadzirano vozilo, a na kraju mjerenja razmak između dva vozila mora biti jednak ili veći od razmaka s početka mjerenja, javlja Revija HAK.
Izvor Net.hr
