Kada pitaš bilo kojeg Brođanina što mu padne prvo na pamet kada spomeneš turizam u Slavonskom Brodu, on će vjerojatno spomenuti Tvrđavu. Kada ga pitaš zbog čega? On će reći jer ima potencijal.
Tvrđava Brod je uvijek bila militarizirana zona u gradu i prešla je u ruke grada prije 25 godina. U tih 25 godina se priča o njezinom potencijalu i kako je ona neviđeno fortifikacijsko dostignuće svjetskih razmjera. Bolja od osječke “Tvrđe”, tvrđave Sv. Mihovila, ili srednjovjekovne utvrde u Iloku.
Priča se kako ima potencijala za vrhunski kulturno, gastro, manifestacijski ambijent okružen vodom po kojoj bi trebale ploviti gondole po uzoru na one venecijanske te kako svaki namjerni ili slučajni prolaznik sigurno ostaje bez daha na prvi pogled upućen ka njoj.
Svašta se u njoj proteklih godina događalo, ali i svašta se nakon toga više ne događa. Teško se ne prisjetiti fantastičnog multimedijskog povijesnog spektakla “Slave tvrđave Brod” koji je jednostavno preko noći ugašen. Rok koncerata “Festung fest-a” kojega ruku na srce uspješno zamjenjuje CMC festival i nikada neprežaljenog Brodskog kola, najstarije kulturne folklorne manifestacije u Hrvatskoj koja je srozana na razinu seoskih kirvaja.
Paralelno dok se 25 godina priča o potencijalu tvrđave Brod, prije par dana na RTL-u u emisiji POTRAGA je bila reportaža o turizmu u Slavoniji i Baranji. Iako zanemariv brojkama u odnosu na obalu, kontinentalni turizam u najistočnijoj hrvatskoj regiji je prema podacima zabilježio i dvoznamenkaste poraste u ovoj godini.
Interesantan prilog o ljubavi turista prema tradicionalnoj gastronomskoj ponudi, o netaknutoj prirodi i avanturi, o nepreglednim biciklističkim stazama, o uvijek turistima interesantnoj ratnoj tematici već na prvi pogled stvara želju za dolaskom
To su potvrdili i turisti iz reportaže koji su izjavili kako su išli s mora i odlučivši posjetiti Slavoniju kao prvu destinaciju odabrali su Vukovar te su u konačnici očarani slavonskom turističkom ponudom. U reportaži je bilo price o Iloku, Podunavlju, Baranji i slavonskoj prijestolnici Osijeku.
Slavonski Brod turisti nisu niti spomenuli, kao niti autori reportaže. Nisu niti spomenuli da su svi oni silom prilika morali eto proći kroz Brod htjeli ili ne htjeli, jer kao i turisti iz reportaže proći kroz Brod se (ako ne idete kroz Bosnu ) jednostavno mora. I to punih 10 km koliko je dugačka dionica autoceste koja presijeca grad na dva dijela.
Tvrđava Brod je tako ostala uskraćena za turistički par više, a kako je prije par godina na Mese sajmu u Grazu u brošuri štanda HTZ-a pod tvrđavom Brod bila fotka osječke Tvrđe, postoji realna opasnost da i oni eventualni namjernici kada vide tu turističku “bombu”, postanu vidno zbunjeni stigavši pred kazamate uspoređujući ih s fotkama iz brošure.
Nedavno su kolege s portala sbonline.net pokrenuli zanimljivu istraživačku reportažu o mističnim tunelima ispod Slavonskog Broda koji spajaju dijelove grada.
Za takvim tri metra prostornim labirintima prožeti povijesnim mistikama vjerojatno danas čeznutljivo gleda svaki grad koji ih nema i ne treba niti pomisliti što bi iole ozbiljan grad u Europi prvo učinio kada bih imao takvo saznanje. Uostalom ne treba niti gledati daleko prema zapadu Europe, kada se može učiti od kolega Bosanaca u Visokom.
Ima tih potencijala još u Brodu, može se pisati serijal članaka o njima. Ali zadržat ćemo se na tvrđavu Brod pa i tunele koje ju spajaju sa samostanom.
Uzevši sve u obzir, za pretpostaviti je kako će stvari ostati nepromijenjene. Turisti će i u buduće samo prohujati kroz Brod, eventualno stajući na benzinsku pumpu kako bi kupili vakumirani sendvič jer nema adekvatnog odmorišta s restoranom.
Zaobilazit će nas i reporter emisija o Slavoniji I Baranji, a o uskoro novootvorenom “Muzeju tambure” u tvrđavi Brod će u najboljem slučaju saznati negdje na autocesti prolazeći pored Vinkoproma, te će taj hvale vrijedan objekt uz Galeriju Ružić biti tek pusti nedovršeni mozaik u moru nabacanih povijesnih cigli.
Ovom RTL-ovom reportažom koja je nas je tako surovo zaobišla, Slavonski Brod uz kuću sretnih ciglica, polako od tvrđave Brod dobiva kuću nesretnih ciglica. Tvrđavske ciglice kao ozbiljniji potencijal iskoristili su tek oni građani prepoznavši ih kao savršen spoj povijesti, secesije i trenutnih narodnih običaja, sazidavši od njih pecare za ispeći pečenku u svojim dvorištima.
