Bajagi je zabranjen Karlovac, Thompsonu je zabranjena Pula. Dobrodošli svi u slobodu izražavanja po hrvatskoj recepturi koja od države stvara čisti redikul 21. stoljeća.
Krenimo iz početka. Svi se sjećaju kultnog filma Narod protiv Larrya Flinta u režiji Miloša Formana i u fenomenalnoj ulozi glumca Woody Harrelsona. Oba dvojica su pobrala nominacije za Oscara u tom filmu koji priča biografsku priču o Larry-u.
Larry je bio mali i zanemariv kotačić porno industrije u Americi (vlasnik striptiz kluba), koji je postao ikona radničke porno industrije kada je na noge protiv sebe digao cijelo društvo početkom sedamdesetih, porinuvši u izdavačke vode poznati porno časopis Hustler koji je Larry-a svrstao u jedne od najbogatijih i najkontroverznijih osoba Amerike..
Flint je definitivno bio buntovnik, neprikosnoveni borac za slobodu govora koji je svoju slobodu branio za ono vrijeme konvencionalnim i kontroverznim metodama, točnije, pornografijom.
Znao je kako će tada uletjeti u osinjak konzervativnog američkog društva, kako će protiv sebe okrenuti čitavu religijsku plejadu i kako će mu trebati mnogo energije, a naravno i novaca. To mu je doduše bio i cilj jer je htio izvesti stvari na čistac javno progovorivši kako društvo obožava pornografiju, ali eto protiv nje je.
Ooo, da. O tome je Larry govorio. Svi vole pornografiju. Ako pak ne pohode striptiz klubove i javne kuće, skrivećki o njoj maštaju i sanjaju, masturbiraju, voajerski gledaju ljude okolo sebe....samo ne vole onoga koji glasno kaže kako oni to vole.“
Larry Flint: U filmu je vjerno prikazano kako se Larry borio za slobodu izražavanja najviše neverbalnim metodama
Postavljate pitanje otkuda Larry, pornografija i Amerika imaju veze s Hrvatskom? Vratimo se u Hrvatsku danas, vratimo se Thompsonu i Bajagi.
Hrvatsku čine strukture društva koje se bave drugim strukturama. Umjetnici se bave s politikom, političari sa sportom, veterani s umjetnicima, sportaši s politikom, umjetnici s veteranima, politika sa svima, svi s politikom...i tako u krug bez stajanja djelujući kao svojevrsni hrvatski društveni perpetum mobile.
Iako nemamo pornografskih problema kao Amerika onomad za vrijeme Larrya, ovaj gore navedeni „začarani“ hrvatski krug uveliko asocira na čistu pornografiju. Narodski rečeno, na „redaljku“ u kojemu si svatko daje pravo zajašiti drugoga, a s druge strane se protivi da se zajaši njega.
Slavonski Brod se nalazi pred CMC festivalom gdje bi trebao nastupiti od prije par dana društvu kontroverzan Momčilo Bajagić Bajaga. Iako je pjevao godinama po Hrvatskoj bez problema, iz vedra neba 25 godina poslije rata izašlo je nekakvo svjedočenje kako je za vrijeme rata u okupiranom Kninu pjevao o srpskoj armiji koja će sve smrskati.
Doduše nema videa, audio snimke, samo izjave nepoznatih svjedoka, koje s razlogom vraćaju sjeta na poznatu priču u ratnoj Hrvatskoj kako je „Branko kockica“ poginuo u četnicima ili priču srpskog novinara Mraovića koji je palamudio o desecima zaklane srpske djece od strane krvoločnih ustaša u Vukovaru, a koja su pronađena nakon što su ga okupirale jugoslavenske i četničke vojne formacije.
Nakon što su svi svjetski novinari započeli bezuspješnu potragu za tim „zločinom stoljeća“ po ulicama grada Vukovara, Mraović je sve javno porekao i priznao kako je lagao.
Sve to tada nije bila istina, ali je posao odrađen. Prašina se digla zločin koji nikada nije niti postojao se rodio i to je i bio krajnji cilj tadašnje Srbije. Tuđim imaginarnim zločinom zataškati svoj.
Tako i s Bajagom. Na noge su se digli sve strukture iz gore navedenog začaranog hrvatskog kruga i u redaljku ubacili Bajagu. Trenutno najomraženijeg omiljenog Srbina u Hrvatskoj. Jedni bi ga zajašili i zabranjivali mu koncerte, a drugi su protiv jahanja i zabrana.
S druge strane imamo Marka Perkovića Thompsona. Najomraženijeg omiljenog hrvatskog pjevača koji također dijeli sličnu sudbinu u Hrvatskoj kao i Bajaga. Jedni bi ga jahali i zabranjivali mu koncerte, a drugi su protiv jahanja i njegovih zabrana.
I onda kreće plejada uvreda, pljuvanja, prijetnji, a sve u obrani slobode mišljenja i govora koju svi galameći prizivaju.
Ovi koji su protiv Thompsona zbog pjesama, svoju opoziciju etiketiraju kao krezube ćelave fašiste, pritom zaboravljajući kako su i sami u vrijeme ratnog vihora dizali dvije ruke u zrak na „Čavoglave“ i kako se i dan danas uhvate u trenutcima alkoholnog delirija da zaurlaju svoju najomraženiju omiljenu hrvatsku pjesmu.
Paralelno ovi koji su protiv Bajage, svoju opoziciju etiketiraju kao jugočetnička orjunaše, zaboravljajući kako ako ne njima, onda impozantnoj većini njihovih pristalica je u automobilu uvijek na gotovs spreman CD s hitovima „Cece“, supruge srpskog ratnog zločinca „Arkana“ ili Miroslava Ilića, srpskog pjevača koji je po „Kupusijadama“ diljem Srbije pjevao pjesme koje veličaju Dražu Mihajlovića.
Zanimljivo, zar ne? I onda se pitate odakle paralela Hrvatske s Larry-em i njegovom porno borbom u Americi sedamdesetih?
Odgovor proizlazi sam od sebe. Svi u Hrvatskoj u gore navedenom začaranom krugu su za slobodu mišljenja i izražavanja, a opet svi se dignu na zadnje noge kada netko suprotnog razmišljanja javno iznosi svoje kontra stavove. Isto kao i kod Larry-a, svi su bili za porniće, ali protiv njega jer im je davao porniće na stol.
Stoga nije lako biti u Hrvatskoj danas niti Bajaga, niti Thompson. Treba pjevati pred hrvatskom publikom. Publikom koja bi se seksala, ali da joj ne uđe
