Kada je u 18. stoljeću, u maloj varošici Brodu na Savi župa osnovana (od franjevaca oduzeta i prešla i u ruke svjetovnog svećenstva, a bilo je to 25. IX. 1754. godine nek se zna), izabraše i sv. Ivana Nepomuka za jednog od zaštitnika, patrona grada.
Novosagrađena župna crkva posvećena je sv. Stjepanu, ugarskom kralju, on postade glavni svetac zaštitnik Broda, a njegova velika, reprezentativna slika, dopremljena 1757. godine na splavi Savom u Brod, krasila je i još uvijek krasi glavni oltar "Male crkve". Na dva pobočna oltara stavljene su slike sv. Ivana Nepomuka i Majke Božje.
Svetog Ivana Nepomuka izabraše Brođani da ih od poplava štiti, da štiti one koji rijeku prelaze, da ju sretno pređu, prebrode. Sava se skelom na Vijušu prelazila, ali kao da se tada već slutilo da će u Brodu biti podignut i velebni most na rijeci, po kojoj će ovaj grad postati poznat u cijeloj Autro-Ugarskoj Monarhiji. Napominjemo to stoga, jer je sv. Ivan Nepomuk i zaštitnik mostova.
Da je u prošlosti štovanje sv. Ivana Nepomuka u Brodu bilo i te kako veliko, dokazuje nam to uz oltar u crkve sv. Stjepana i njegov oltar u crkvi Presvetog Trojstva, kip sv. Ivana u Tvrđavi, kapelica sv. Ivana na obali Save i ulica koja od ove kapelice polazi, a Svetog Ivana se zvala. (danas je to Zajčeva ulica).
Za župnika Đure Hartmanna (1822. - 1839.) obnavljane je i "poljepšavana" župna crkva sv. Stjepana. Tada je na mjesto oltara sv. Ivana Nepomuka došao oltar sv. Florijana, rad brodskog stolara Alberta Tome.
No, štovanje sv. Ivana Nepomuka nastavilo se u crkvi Presvetog Trojstva. Oltar sv. Ivana Nepomuka bio je u na sjevernom zidu u četvrtoj niši, smješten tu za gvardijana o. Augustina Zomborčevića (1767. - 1771.). Na oltaru je bila velika barokna slika sv. Ivana Nepomuka iz 1779. godine ulje na platnu, 183*95cm, dobar rad nepoznatog francuskog slikara, potpisana - F.Feleonen (?) iz Budima (?). Svetac je postavljen središnje, drži raspelo, lijevo mali krilati anđeo drži prst lijeve ruke na ustima, a desnom vijenac mučeništva. Slika je u širokoj marmoriziranoj rami. Taj oltar sv. Ivana Nepomuka stajao ju sve do 1924. godine, kada je po gvardijana o. Dominiku Držiću, a dopuštenjem o. Mihaela Trohe, provincijala, potpuno uklonjen. U nišu je tada stavljena velika ispovjedaonica. Ukrasi i anđeli s oltarasv. Ivana stavljeni su na druge oltare, a slika sv. Ivana pohranjena u samostanu, gdje se i danas nalazi.
Nemamo podatak kada je sagrađena zavjetna kapelica sv. Ivana Nepomuka na obali Save. Možda je to bilo već u 18. stoljeću. Kapelicu vidimo na obali Save od Juliusa Exnera iz Esseka (Osijeka) iz godine 1878. Zidana, obijeljena kapelica s otvorenom nišom i uz nju veliko drvo, vjerojatno lipa, nalazila se u ulazu u današnju Zajčevu ulicu, koja se tada sokak sv. Ivana zvala, ali samo na potezu do Mesićeve. U niši stupa kapelice nalazio se veliki drveni kip sveca, povrh polukruzniž vrata niše bio je ovaj natpis:
"Sveti Ivane! Očuvaj nas velike vode i ogorljivih jezika"
Kapelica sv. Ivana Nepomuka srušena je početkom ovog stoljeća (točnu godinu ne znamo), a kip sv. Ivana prenesen je u nišu kuće mesara Lanjskog, kasnije kuću Adlerovih u ulicu sv. Florijana. Tu je kip bio sve do 1947. godine, kada su ga jedne noći "Neodgovorni elementi" (po jednima) ili "napredni omladinci" (po drugima) izvadili iz niše i bacili u Savu. Ista sudbina zadesila je tada i sv. Florijana. Ipak kip sv. Ivana Nepomuka je spašen. Iz Save su ga izvadili brodski ribari i donijeli u samostan gdje se i danas nalazi. Prazna niša i danas stoji u Florijanovoj ulici i podsjeća Brođane na ovog zaboravljenog sveca zaštitnika.
Kip sv. Ivana Nepomuka podignut je u tvrđavi po kapetanu Fohmanu početkom 19. stoljeća. Taj reprezentativni kameni kip na visokom postolju bio je smješten u unutrašnjem dijelu tvrđave, lijevo uz put kojim se dolazilo do tvrđavske kapelice. Uklonjen je 1945. godine.
I kako što smo već spomenuli i jedna ulica u Brodu nosila je ime sv. Ivana. Tako se sve do 1933. godine zvala današnja Zajčeva ulica.
Brođani su sv. Ivana Nepomuka štovali, ali na taj dan se i dobro zabavljali, priređivali veličanstvene proslave i parade na Savi. Bile su to prave pučke veselice. Gradska služba davala je jedinstvene koncerte na vodi, uz vatromet, puškaranjerasvjetljene lađe, čamce, paljenje krijesa, što je publika s obale pratila. Evo, kako je to bilo 1922. godine.
"Držeći se običaja iz prethodnih godina Hrvatsko će pjevačko društvo "Davor" i ove godine prirediti uoči Ivanjdana (Ivana Nepomuka) IVANJSKO VEČE. U ponedjeljak dne. 15.o.m. u 9 sati na večer poći će muški zbor na okićenoj lađi Savom od željezničkog mosta do samostana uz pjesmu i vatromet. Davorašima priključit će se po svoj prilici vojnici ovdašnjeg garnizona na svojim čamcima, kao i tamburaški zborovi".
A onda su proslave "Ivanjdana" bivale sve tiše, dok nisu sasma utihnule, zaboravljene.
Pobrinuli su se za to oni koji su na željeli otrgnuti od naše srednjeeuropske tradicije i kulture i vezati nas za Balkan.
Autor: Zvonimir Toldi (2002.)
