U subotu (20.07.) na Medvednici je održano Pojedinačno i ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze u organizaciji AK Sljeme. Na stazi dugoj 42 km naslov prvaka Hrvatske u muškoj konkurenciji osvojio je Dejan Radanac u vremenu 3:01:42. Bila je to još jedna u nizu pobjeda nojboljeg brodskog dugoprugaša i najboljeg hrvatskog ultraša. Dejan je posljednje tri godine državni prvak u cestovnom trčanju na 100 kilometara i aktualni rekorder Hrvatske te nositelj drugog najbržeg vremena u toj disciplini na svijetu, aredovno niže pobjede na polumaratonskim i maratonskim utrkama.
Dejane, ti si u ovom trenutku najuniverzalniji dugoprugaš u Hrvatskoj. Ove godine si slavio na polumaratonskoj utrci, na maratonu, a na 100 kilometara si postavio državni rekord. Kako biraš utrke?
Krajem svake kalendarske godine, obično pred kraj studenog, izlazi službeni kalendar natjecanja i utrka HAS-a s terminima državnih prvenstava za narednu godinu te obično po tom kalendaru radim plan i program utrka te po tome i periodiziram plan i program treninga i termine kada bi forma trebala biti na vrhuncu. Sve utrke, praktički bilo koje dužine, koje trčim u pripremama za neke bitne utrke odrađujem kao treninge koji mi služe za brušenje forme za bitne utrke. Početkom ove godine, u ožujku, fokus je bio na Polojskoj ultri, u organizaciji UMK Mazator koja je ujedno bila ekipno i pojedinačno prvenstvo Hrvatske u cestovnom trčanju na 100 km.
Trkači će reći kako je ova godina praktički izgubljena zbog velikog broja otkazanih utrka. Tebi će ostati upisana zlatnim slovima. Pobijedio si na svim utrkama na kojima si nastupio?
Skoro na svim.
Krajem veljače, u toku priprema za stotku, trčao sam iz „punog treninga“ kao kontrolu za Polojsku ultru Splitski maraton te sam završio kao četvrti iza dva kenijska trkača i našeg državnog prvaka u maratonu, Gorana Grdenića.
Nakon Splita, trčao sam Polojsku ultru u SB te pobijedio na utrci od 100 km uz novi aposlutni državni rekord u toj disciplini te tako postao državni prvak po treći put za redom u toj disciplini te produžio status i kategorizaciju vrhunskog sportaša.
Situacija uzrokovana pandemijom korona virusa utjecala je na trkačku zajednicu i trkačka natjecanja isto kao i na ostatak svijeta. Sredinom ožujka sva natjecanja koja su bila planirana odgođena su po preporukama nacionalnog stožera te je skoro cijeli ožujak i travanj prošao bez utrka. Neke utrke su prebacile termine nekoliko mjeseci unaprijed, neke su u potpunosti otkazane. Krajem svibnja situacija se polako počela vraćati u normalu pa su se i utrke opet počele održavati.
Trčao sam Garčin trail, Kros u tvrđavi-pista edition, Baranja night trail, Osječki Ferivi polumaraton te Sljemenski maraton koji je ujedno bio i državno prvenstvo u planinskom trčanju na duge staze.
Na svim utrkama sam pobijedio, a na Sljemenu sam, uz novi rekord staze postao i državni prvak u planinskom trčanju na duge staze što mi je drugi ovogodišnji naslov državnog prvaka te ukupno 18. medalja s državnih prvenstava iz više različitih dužina.
Trčiš i cestovne i trail utrke. Kakva je razlika osim podloge po kojoj trčiš?
Osnova i najveća razlika je naravno u podlozi. Druga razlika je tempo trčanja. Na cestovnim utrkama često imate nekakav zadani tempo kojeg se držite te ste na taj način pod nekom vrstom pritiska dok u trail trčanju zbog različite konfiguracije terena i podloge ne možete ništa planirati, osim trčanja na osjećaj. Dok na cestovnim utrkama trčimo samo po asfaltu, na trail utrkama podloga se često izmjenjuje, zemlja, šljunak, trava, makadam, pijesak, kamenje…
Osim same podloge, najveća, i meni najdraža razlika je okruženje u kojem se trči, a to je u našem kraju najčešće šuma. Kako se trail utrke trče više „na osjećaj“ i niste pod pritiskom sata i vremena, više se uživa. Nerijetko se dogodi da trčite kroz prekrasne šumske krajolike, preko i kroz potoke, preko njiva, oranica, manjih i većih brda.
Na našem području odlična mjesta za trail treninge su Dilj, Krndija, Papuk te Psunj, koji je najviši vrh Slavonije te ga često koristim u pripremama za brdske utrke.
U ožujku si u Splavarskoj ulici postavio državni rekord na 100 km. To je jedan od boljih rezultata na svijetu ove godine?
Tako je , trenutno je to drugi rezultat u svijetu za ovu godinu. Ostaje mali žal što nije prvi, ali iduće godine se nadam da će cijela utrka proći bez neplaniranih poteškoća pa će i rezultat biti bolji.
Hoće li se održati svjetsko prvenstvo ili je i ono odgođeno?
Nažalost, svjetsko prvenstvo koje se ove godine trebalo održati u rujnu u Nizozemskoj, otkazano je zbog problema prouzrokovanih globalnom pandemijom.
Također, odgođeno je i Balkansko prvenstvo u trčanju na 6 h koje se trebalo održati krajem svibnja u Rumunjskoj.
Gdje ćeš još nastupiti ove godine?
Plan za ovu godinu je nastup na državnom prvenstvu u polumaratonu koje se održava u drugoj polovici kolovoza u Zagreb, nastup na državnom prvenstvu u planinskom trčanju sredinom rujna u Mrkoplju, početkom listopada Zagreb maraton, iza toga državno prvenstvo u trailu koje se održava u sklopu Dalmacija Ultra Traila u drugoj polovici listopada te možda nastup na državnom krosu početkom studenog.
Prehrana je izuzetno važna, otkriješ nam svoju tajnu prehrane?
Tako je , prehrana sportaša je izuzetno važna te se tome na natjecateljskoj razini mora posvetiti pažnja skoro jednako kao i samom treningu.
Hrana sportašu ne može dati rezultat, ali mu ga može uzeti, ili u najgoru ruku, zbog sitnih grešaka u prehrani, nikad neće ostvariti svoj puni potencijal.
Što se tiče sportske prehrane, postoje jasne nutricionističke smjernice , utemeljene na znanju i dokazima kako bi se sportaši trebali hraniti i koje suplemente uzimati zbog pojačanih psihofizičkih napora.
Rekao bih da nema neke tajne, bitno se hraniti raznovrsno i umjereno ali opet i da svatko za sebe mora naći ono što mu odgovara.
Osobno, već dugo ne jedem meso i mesne prerađevine, većinu vremena sam vegetarijanac, dok se u tjednima pred utrku hranim skroz veganski. Ne kažem da je to ispravno i pravilno, ali meni odgovara. Shvatio sam da se između dva, često i tri treninga dnevno jednostavno bolje i brže oporavljam ako ne konzumiram meso i industrijski prerađenu hranu.
Većinu vremena gledam da jedem neobrađene, nutritivno hranjive namirnice koje zadovoljavaju moje energetske potrebe.
Kako ne jedem meso, a meni kao trkaču razina željeza u krvi je jako bitno, željezo suplementiram dodacima prehrani te već dvije godine koristim Almageine proizvode u tu svrhu. Ponekad, poslije jačih treninga popijem proteine. Uz prehranu i treninge, izuzetno je važno dobro isplanirati vrjeme za treninge, stoga bi zahvalio svojim kolegama iz Zavoda za hitnu medicinu BPŽ, što mi uskaču sa zamjenama kada su mi potrebni dani zbog odlazaka na utrke.
Slavonski Brod je zadnjih godina doživio veliku ekspanziju trčanja. Preporučuješ li svima (ukoliko iz zdravstveno stanje dopušta) bavljenje trčanjem?
Da, pravi mali trkački boom. Mislim da je to prvenstveno zbog ekipe iz Saucony škole trčanja i UMK Mazator kroz koju je već nekoliko generacija trkača zavoljelo trčanje i svakodnevno trči na „našoj“ Polojskoj cesti.
Naravno, trčanje je jedan od prirodnih načina kretanja ljudskog tijela. Ako osoba nema nekih zdravstvenih problema, nema razloga da se ne bavi trčanjem kao rekreativnom aktivnošću.
Mnogobrojna istraživanja pokazala su da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na zdravstveno stanje, osobito na kardiovaskularni i metabolički status osobe koja se bavi tom aktivnošću. Smatra se da rekreativno trčanje u slobodno vrijeme snižava kardiovaskularni rizik.
Također, pokazalo se da trajanje trčanja nije bitno, jer već i 5 do 10 minuta sporog trčanja ima pozitivan učinak bez obzira na to što je to ispod preporučenog minimuma prema trenutačnim smjernicama za bavljenje tjelesnom aktivnosti u tjednom razdoblju.
Na kraju krajeva, bitna je samo volja, upornost, sistematičnost i kontinuitet, tada ni rezultati neće izostati.
Zato, svi tenisice na noge, i na trčanje.
