Davno su prošla vremena kada su djeca pognutih glava sa strahom u očima izlazila iz ureda ravnatelja. Ured ravnatelja bila je najgora moguća kazna. Danas su neka druga vremena, nastupili su neki novi sistemi odgoja djece, učitelji imaju drugačije metode predavanja, a ured ravnatelja više nije takav bauk, kako je to nekoć bio. U istinitost ove tvrdnje možete se uvjeriti ako posjetite Srednju Tehničku školu u Slavonskom Brodu. U ravnateljičin ured ulaze djeca puna ideja, a izlaze sa osmijehom na licima. Već u samim počecima svoga rada, Vikica Lukić, novoizabrana ravnateljica Srednje Tehničke škole, ostvarila je prijateljski i partnerski odnos s učenicima. Za 035portal, otkrila je kako se snašla na novom radnom mjestu te koji su njeni ciljevi u petogodišnjem mandatu.

U rujnu ove godine započeo je Vaš petogodišnji mandat na mjestu ravnatelja. Kako ste se snašli? Je li velika odgovornost voditi jednu obrazovnu ustanovu?
„Mandat je počeo točno 2. rujna. Učenici prvih razreda naše srednje škole i ja, dijelili smo tremu i pozitivan strah prvog dana škole. Mogu reći kako sam se zaista dobro snašla, a na tome mogu zahvaliti svim učenicima, učiteljima i ostalim radnicima naše škole. Svi su me zaista lijepo primili. Nije bitno tko je na kojoj funkciji ovdje, jer smo svi svima potpora i svi se trude pomoći drugome. Zaista sam okružena dobrim i složnim kolektivom.“

Prije dolaska na mjesto ravnatelja u Tehničku škole, pomagali ste im kao vanjski suradnik, tj. pisali ste i pripremili nekoliko projekata za školu?
„ EU projekte počeli smo raditi još 2008. godine, kada nas je tadašnja ravnateljica Tehničke škole, Janja Brekalo, „bacila u vatru“, da tako kažem, ali i danas smo joj zahvalni na tome. Tadašnji su projekti bili puno manjeg financijskog obima, ali isprobali smo i uvidjeli da možemo to vrlo uspješno odraditi. Uglavnom su to bili projekti mobilnosti učenika i odlazak na stručnu praksu u inozemstvo, kao i stručno usavršavanje nastavnika u inozemstvu. Nakon uspješnosti prvog projekta, Tehnička škola nastavlja dalje sa Erasmus + programom, koji se uspješno priprema i provodi. Ove godine se nadamo kako ćemo dobiti i Erasmus + povelju. Jedan od većih projekata koji sam radila za Tehničku školu, bio je Solarni demonstracijski centar, 2011. godine, koji je uspješno izrealiziran. Projekt je povezao cijelu lokalnu zajednicu, čak i šire. Partner na projektu bila nam je Tehnička škola iz Daruvara. Nakon čega je i njima odobren projekt, pa smo i mi njima bili partneri, na što smo iznimno ponosni. Ono zbog čega mogu reći da je ovaj projekt izvrstan je njegova održivost, koja je i dan danas vidljiva. Tokom realizacije projekta, zajedno s učenicima, usavršavali su se i djelatnici HEP-a.Nakon što je projekt završio, osim solarnog praktikuma u našoj školi, osim vježbenika, priručnika, laboratorijskih vježbi, ono što je ostalo financijski održivo je solarna elektrana, koja godišnje prihoduje oko 50, 000.00 kuna. Sav novac upotrjebljuje se u nove praktikume, alate, strojeve i sl. Osim toga, postoji velik broj privatnih poduzeća, fizičkih osoba, javnih osoba koji su sami sebi instalirali solarne sustave. Tako danas u Bukovlju imamo nebrojeno mnogo solarnih elektrana, a u narodu ga zovu „solarno selo“. Naš projektant je također iz Bukovlja, Branko Vidaković, kojemu smo iznimno zahvalni, jer nam je prenio sva svoja znanja. Isto tako nam je od velike pomoći bio i naš HEP, koji je odradio sve što je trebalo. Na žalost, današnji prihodi od solarnog sustava su vrlo mali, otkupne cijene su vrlo male, tako da je današnji solar puno teže biti, nego što je to bilo u doba kad je započinjao naš projekt. Nakon uspješno provedenog solarnog projekta, škola je pripremila projekt Slavonika mehatronika, također hvalevrijedan projekt. U sklopu projekta, nastavnici su odlazili u Italiju(Milano), nabavljen je profesionalan CNC stroj. Važnost ovoga projekta je u tome, jer je dobar dio industrije doveo u našu školu. Projekt u kojeg su se učenici zaista zaljubili, bio je Robo Challenge, jer su veliku većinu toga odradili sami. Učili su programirati, izrađivati mobilne robote. Na samom završetku projekta, održan je i nogometni turnir u robotici po imenu Robo Challenge Cup. Kroz projekt je nabavljeno 25 mobilnih robota, a djeca i dana danas izmišljaju što bi radili s tim robotima, ralice, tegljače, glume čistačice, zaista je sve moguće. Projekt koji je također malo većih razmjera, bio je i Navigator. Već dugo čekamo i jedan novi natječaj iz Europskog socijalnog fonda za projekt modernizacije školskog kurikuluma. Tako da nas već sada zovu mnoge škole iz regije da im budemo partneri na projektu. Kroz sve ove projekte nastojimo uključiti zaista sve naše učenike, jer se svaki dodatni trud nagrađuje.“

Radi li škola na nekim novim projektima?
„Najčešće su to modernizacije iz Europskog socijalnog fonda i Erasmus + programa. Trenutno je u provedbi projekt Mobilnost učenika u Englesku, gdje odlaze tri grupe po 20 učenika na stručnu praksu u Englesku. Također jedan broj učenika, točnije njih 16 i dva nastavnika odlaze u Sloveniju. Sve smo više okrenuti ka poduzećima, mislim da mi njima imamo što pružiti, a to su u ovom slučaju učenici koji će tamo odrađivati stručnu praksu, dok oni nama pružaju mjesto obavljanja prakse. Sljedeći tjedan u goste nam dolazi jedna velika firma, Dalekovod d.o.o, kojima nedostaje puno radnika električara te ovim putem žele ostvariti suradnju sa školom, kako bi naša djeca nakon završene srednje škole ili fakulteta ostala u našoj zemlji. Nedavno smo započeli suradnju s domaćom firmom, AIP d.o.o, čiji je vlasnik Antun Pravaček, čiji sin ujedno je i učenik naše škole. Smatram da je i ovo jedan od pokazatelja dobre suradnje škole i roditelja.“

Ovu školsku godinu, Tehnička škola uključila se u projekt „S osmijehom u školu 3“?
„Uključili smo se u dva projekta ove godine. Što se tiče projekta S osmijehom u školu 3, prema dokumentaciji koju su donijeli roditelji i prema liječničkim potvrdama, pomoć asistenta u nastavi koristit će samo jedan učenik. Drugi projekt na koji smo se uključili je Eureka, rad s darovitom djecom. Budući da u Republici Hrvatskoj još nisu otkriveni instrumenti za otkrivanje darovite djece, tako će se u našoj školi kroz ovaj projekt zaposliti psiholog, a ujedno će i mnogi nastavnici otići na razna usavršavanja. Nadamo se kako će i učenici biti jednako zainteresirani za ovaj projekt, koliko i nastavnici.“

Za Tehničku školu možemo reći da je rasadnik darovite, ali nadasve kreativne djece. U hodniku su izloženi brojni pehari, medalje, zahvalnice, koje nagrade biste mogli izdvojiti za Vašeg mandata?
„Prije tjedan i pol dana, profesor Šimundić, bio je mentor učenicima Kristianu Kliškvić i Mateju Sladoje na Smotri elektrotehnike. Učenik Ivica Matić, pod mentorstvom profesora Tomislava Špehara, odnio je brončanu medalju na Međužupanijskom sajmu inovacija. Učenik Kristian Kliškvić pod mentorstvom profesora Tomislava Šimundića odnio je zlatnu medalju na Izložbi „Mladi@inovacije“, dok je učenik Matej Sladoje odnio srebrnu medalju na istom natjecanju. U prošloj školskoj godini, također bih izdvojila neke učenike. Učenik Ivan Živić osvojio je 1. mjesto na natjecanju Graditeljstva i geodezije( Auto CAD), mentorica mu je bila profesorica Maja Kristić. Luka Rosandić, osvojio je 2. mjesto na natjecanju Dizajniranja proizvoda pomoću računala (Catia), mentor mu je bio profesor Slavko Vujeva. Također, 2. mjesto na natjecanju u CNC tokarenju, osvojio je učenik Ivan Zeba pod mentorstvom profesora Zorana Crnac. Dva treća mjesta, odnijeli su učenici Daniel Grgić i Marta Šepka iz područja CNC glodanje/tokarenje, također pod mentorstvom profesora Crnac. Ništa manje nisu bitne ni ostale nagrade, kojih je zaista bilo jako puno, kao što ste mogli i sami vidjeti. Ponosni smo na sve naše sadašnje učenike, kao i na bivše, jer su diljem zemlje pronijeli ime naše škole i grada. Sljedeću školsku godinu planiramo uvesti sekciju Mladih inovatora, koja se jednom vrijeme i provodila kod nas, a sada ju želimo ponovno uvesti.“

Kao i svaki ravnatelj, vjerujemo da ste puni ideja, inovacija i ciljeva. Koji ste si ciljevi zacrtali u ovom petogodišnjem mandatu?
„U ovom petogodišnjem mandatu, moja je želja da postanemo centar kompetencija. Koje će to točno područje biti, još ne mogu reći, jer će u odluci sudjelovati cijeli kolektiv. Na nacionalnoj razini, kao prioritetni, proglašena su dva sektora: elektrotehnika i strojarstvo. Jako lijepo surađujemo s našom susjedskom Industrijsko- obrtničkom školom te smatram kako obje škole imaju puno toga za ponudit i mogu postati centri kompetencija za cijelu regiju. Jednako tako naglasila bih i kako planiramo osnovati klub bivših učenika Tehničke škole, koji su nam nakon završene škole poveznica sa tvrtkama u kojima rade. Tako se suradnja sa tvrtkom Dalekovod ostvarila zahvaljujući našem bivšem učeniku, koji se nakon završenog fakulteta zaposlio se u toj tvrtci. Još je puno posla i puno strategija pred nama koje moramo odraditi, ali to su ukratko moje želje i ciljevi za narednih pet godina. “

Foto: Compas

Dajana Čavčić Šafar