Jeste li znali da je Slavonski Brod kolijevka kravate, tog simbola civilizacijske epohe? Da uistinu. Ništa ne čini čovjeka većim kao taj komad krpetine koji visi oko vrata muškog ( u nekim slučajevima i ženskog ) homosapiensa. Naime, ako kojim slučajem napravite glupost ili nešta ono stvarno dobro za cjelokupno čovječanstvo, nije isto jeste li u tom momentu imali kravatu, ili bili obučeni u najbolju trenerku koju vam je ujko poklonio na krizmi.

Zamislite situaciju kako dva čovjeka šetaju po gradskom korzu. Obojica pijani, jedan u odjelu i kravati, a drugi u toj trenerci. Za ovoga prvog će naš mudri i drevni narod reći „gospodin se veseli“, a za ovoga u trenerci „vidi pijane budaletine“

Danas je dan njezinog veličanstva zvanog „kravata“. Najmanjeg, ali opet najjačeg kamuflažnog predmeta koji čovjeka od najvećeg klošara pretvori u najvećeg gospodina u istom trenutku kada ju je okačio oko svoga vrata. Djeluje na društvo poput poljupca koji žabu pretvori u princa, uistinu moćan komad krpe koji već stoljećima ima isti, ako ne i sve jači utjecaj na ljudsku predrasudu.

Kakve mi imamo veze sa kravatom? Pa eto kažu da imamo. Ukratko. Onomad još u 17. stoljeću kada je naš grad bio ono, prava palanka, nizozemski kartograf Nikola Sparr De Bensdorf je 1697. godine s ciljem da zabilježi što precizniji pložaj „naših“ snaga (a.k.a Habsburška monarhija) prema Osmanlijama, dao je izgraditi reljefnu kartu našeg grada kojega je nazvao Cravatten Statt i ona kao postoji u vojnom muzeju u Beču.

Nije tada niti postojala Tvrđava Brod. Brod je bio ono, prava selendura. Ali legenda kaže da su konjanici i pješaci princa Eugena Savojskog te iste godine pokačili nekakve konce oko vrata, uprli konje i kubure oko struka i preko rijeke Save o'šli skroz do Sarajeva. Na tom putu su popalili, popili i poslilovali sve (ali sve) što im se pred nogama našlo. Dakle šta reći. Gospoda se naveselila.

Osmanlije se prepale do kosti. Kaže ta ista legenda da su ti konci ustvari prve kravate na čovjeku na kugli zemaljskoj, a i u kosmosu. Gorila Bosna od Posavine do Visokog i već tada se vidjelo da s kravatašima nema zajebancije.

Svega par stoljeća poslije, naš grad je pokušao oživjeti legendu. Naime prije više od desetak godina je pored Brođanke postavljen reljef Cravatten Statt koji kako kažu postoji u vojnom muzeju u Beču. Blejali u taj reljef i građani, ali i slučajni turisti i češkali se po glavi. Nit' se vidi gdje je Sava, gdje je most, gdje je Bosna, niti gdje smo mi. Samo nekakve reljefne kućice i hrpa isprepletenih potoka sa tim velikim natpisom Cravatten Statt.

I taj reljef je uporno i uporno bunio građane sve do jedne noći kada ga je prva ekipa natopljena alkoholnim derivatima doslovce otkinula sa postolja i zafijatila u Savu. Našli su ga nakon par dana kako se koprca u savskom mulju, ali samo onaj dio koji nije bio od bakra. Bakar su kravataši unovčili pa se postavio gipsani reljef, koji ih ne interesira.
Paralelno počeo je Brod u organizaciji Gradske uprave i slaviti dan kravate za prave. Počelo se po medijima pričati kako smo upravo mi ta kolijevka simbola ljudske civilizacije, pa su prije desetak godina brže bolje doveli veeeliku crvenu kravatu i stavili oko Franje Tuđmana da se slika i da ju vidi cijela Hrvatska. Lupilo se par klikova, slika se nije vidjela dalje od Novske, a mega kravata je nestala.

No međutim. Ako je nestala kravata, nisu nestali kravataši. Slična ona ekipa koja je prije par stoljeća palila i žarila sve do Sarajeva više ne postoji, ali postoje njihovi sljedbenici. Takozvani new age kravataši. Jedino što ovi naši današnji kravataši imaju malo deblje kravate, pa su samim tim „veća gospoda“ od kravataša Eugena Savojskog.